Gzz-31/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 31/1998-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja M. s.p.o. G., radi osnivanja d.d. nastalog pretvorbom DP M. G., odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 23. 1. 1998. br. Gt-446/97 protiv pravomoćnog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 1997. br. Pž-1500/97 kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru od 18. travnja 1997. br. Fi-837/95, u sjednici održanoj dana 12. svibnja 1998. godine,

r i j e š i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem registarskog suda br. Fi-837/95 od 18. 4. 1997. odbačena je kao nepravovremena žalba žalitelja pod 1. Z. štedionice d.d. iz Z. i 2. I. d.d. iz Z., protiv rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru kao registarskog suda br. Fi-837/95 od 16. 1. 1997. godine o upisu promjena statusa društvenog poduzeća pretvorbom u dioničko društvo pod tvrtkom Tvornica rublja M. d.d. G.

Drugostupanjskim rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 21. 10. 1997. godine br. Pž-1500/97 odbijene su žalbe spomenutih žalitelja pod 1. Z. štedionice d.d. iz Z. i pod 2. I. d.d. iz Z. i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim su njihove žalbe odbačene kao nepravovremene.

Protiv navedenog drugostupanjskog pravomoćnog rješenja Državni odvjetnik Republike Hrvatske pravovremeno je podignuo zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku s prijedlogom, da se prihvaćanjem zahtjeva za zaštitu zakonitosti ukinu obje nižestupanjske odluke o odbacivanju žalbe te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak sa žalbama spomenutih osoba.

U zahtjevu Državnog odvjetnika Republike Hrvatske se ističe, da su niži sudovi pogrešno ocijenili, da je pobijano prvostupanjsko rješenje od 18. 4. 1997. br. Fi-837/95 bilo dostavljeno spomenutim osobama žaliteljima dana 7. ožujka 1997. godine, jer da pismeno uz list 109. spisa registarskog suda ne predstavlja dostavnicu, već je pobijano prvostupanjsko rješenje dostavljeno spomenutim osobama dana 18. 3. 1997. i da se jedino prema tako utvrđenom danu dostave pobijanog rješenja treba računati rok za izjavljivanje žalbe prema kojem je po stajalištu iznijetom u zahtjevu za zaštitu zakonitosti žalba spomenutih osoba izjavljena u zakonskom roku.

Na podignuti zahtjev za zaštitu zakonitosti predlagatelj M. podnio je odgovor u kojem osporava navode iznesene u zahtjevu i predlaže da se zahtjev Državnog odvjetnika Republike Hrvatske odbije kao neosnovan, dok obje protustranke u svojem izjašnjenju o podignutom zahtjevu za zaštitu zakonitosti ističu, da je Državni odvjetnik Repubike Hrvatske podignuo zahtjev za zaštitu zakonitosti na njihov prijedog, pa stoga podržavaju zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

U prvom redu treba istaknuti, da se glede postupanja u ovom registarskom predmetu primjenjuju odredbe Zakona o sudskom registru ("NN" br. 1/95 i dr. u daljnjem tekstu: ZSR) čije odredbe su stupile na snagu dana 2. 1. 1995. godine, budući da je ovaj postupak pokrenut dana 21. 7. 1995. godine podnesenom prijavom predlagatelja za upis osnutka dioničkog društva nastalog pretvorbom društvenog poduzeća.

Glede prava na žalbu mjerodavna je odredba čl. 59. ZSR koja glasi:

(1) Pravo na žalbu protiv rješenja ima sudionik ili druga osoba koja za to ima pravni interes, a predlagatelj samo kada je zahtjev odbijen ili prijava odbačena.

(2) Žalba se može podnijeti u roku od osam dana, ako ovim Zakonom nije određen drugi rok.

(3) Osoba koja smatra, da su joj rješenjem o upisu povrijeđena prava i interesi utemeljeni na zakonu, a nije joj dostavljen prijepis rješenja žalbu može podnijeti u roku od 15 dana od dana saznanja za upis, a najkasnije u roku od 60 dana od dana objave upisa.

Tvrdnju u zahtjevu za zaštitu zakonitosti o tome, da niži sudovi pogrešno navode da bi dostava prvostupanjskog rješenja registarskog suda spomenutim žaliteljima bila izvršena dana 7. 3. 1997., jer da je pravilna dostava spomenutog rješenja stvarno izvršena dana 19. 3. 1997. godine (dostavnice uz list 91. spisa) ovaj sud u cijelosti prihvaća kao točnu, a ona slijedi i iz sadržaja popratnog dopisa prvostupanjskog suda od 2. 5. 1997. (uz list 112. spisa) uz koji dostavlja spis predmeta sa žalbama drugostupanjskom Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske kao žalbenom sudu, a u kojem dopisu prvostupanjski sud potvrđuje, da je žaliteljima dostavljen dana 7. 3. 1997. godine samo izvod iz sudskog registra (prilozi od 1-4 iz rješenja Fi-837/95 od 16. 1. 1997.) bez rješenja, a prijepis pobijanog rješenja dostavljen je žaliteljima dana 19. 3. 1997. godine.

Stoga je podatak iz obrazloženja u oba nižestupanjska rješenja o tome, da bi pobijano prvostupanjsko rješenje bilo dostavljeno žaliteljima dana 7. 3. 1997. netočan i ne odgovara stanju spisa predmeta, ali taj pogrešni podatak naveden u prvostupanjskim odlukama nema za posljedicu onu bitnu povredu zbog koje je podignut zahtjev za zaštitu zakonitosti, a koja bi ukazivala na povredu prava na žalbu spomenutih žalitelja.

Naime, po shvaćanju ovog Vrhovnog suda glede roka za žalbu koji treba primijeniti u ovom slučaju treba uzeti u obzir rok iz čl. 59. st. 2. ZSR koji iznosi osam dana, a ne rok iz st. 3. iste zakonske odredbe, jer se u tom stavku označeni rokovi odnose na one osobe kojima nije dostavljen prijepis rješenja (registarskog suda), dočim nije sporno, jer od toga se polazi i u zahtjevu za zaštitu zakonitosti, a to navode i sami žalitelji u ovom registarskom predmetu, da je njima prijepis pobijanog rješenja dostavljen i to dana 19. 3. 1997. godine.

Kako nije sporno, da su oba žalitelja izjavili žalbu protiv rješenja Fi-837/95 od 16. 1. 1997. godine putem preporučene pošiljke koju su predali na poštu dana 2. 4. 1997. godine (l. 92-97 spisa) koji se dan uzima kao dan predaje žalbe (čl. 113. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje: ZPP) to slijedi, da je žalba u smislu odredbe čl. 59. st. 2. ZSR predana nakon proteka zakonskog roka od osam dana, jer je zadnji dan roka bio dan 27. 3. 1997. godine koji je inače bio radni dan.

Iz navedenog razloga slijedi da ne postoji ona bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku, odnosno odredaba Zakona o sudskom registru koje ističe Državni odvjetnik Republike Hrvatske u podignutom zahtjevu i na ispitivanje koje povrede se ovaj Vrhovni sud mora ograničiti kada rješava zahtjev za zaštitu zakonitosti, pa je stoga zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan (čl. 408. st. 1. i 2. u svezi čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 12. svibnja 1998. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.