Rev-3073/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3073/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančia člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u ovršnom predmetu I-ovrhovoditelja M. M., OIB: … i II-ovrhovoditelja M. M., OIB: …, oboje iz K., koje zastupaju punomoćnici H. A. i J. T., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom ureda u S., protiv I-ovršenika M. P. i II-ovršenika O. P., oboje iz K., koje zastupa punomoćnik B. E., odvjetnik u Š., radi ovrhe ostvarenja tražbine na radnju, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1136/2014-2 od 6. listopada 2014. kojom je preinačeno rješenje Općinskog suda u Kninu broj Ovr-160/14 od 16. svibnja 2014., u sjednici vijeća 17. travnja 2018.

r i j e š i o j e :

Revizija ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž- 1136/2014-2 od 6. listopada 2014. se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Općinski sud u Kninu rješenjem broj Ovr-160/14 od 16. svibnja 2014. odredio je ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Kninu broj P-405/11 od 27. rujna 2013. radi ostvarenja tražbine na činidbu, rješenjem o ovrsi koje glasi:

„I. Nalaže se ovršenicima da u roku od osam dana uspostave prijašnje posjedovno stanje na način da od „bandere“ –elektrostupa na čest. zem. 5258/5 K.O. K., a dalje prema sjeveru uklone betonski zid te željezne stupove i postavljenu žičanu ogradu sa istočne i zapadne međe, čest. zem. 5260 K.O. K., u širini od 3 metra, te omoguće nesmetani prolaz i provoz ovrhovoditeljima prema čest. zem. 5260 K.O. K., sve sukladno točki I II Rješenja Općinskog suda u Kninu broj 2P-405/11 od dana n27. rujna 2013., a koje rješenje je sastavni dio točke I predmetne izreke.

II. Ukoliko se ovršenici nastave ponašati protivno ovršnoj ispravi, prema njima će se izreći novčana kazna ili kazna zatvora u skladu s odredbama čl. 16. Ovršnog zakona.“ Ovršenicima je naloženo naknaditi ovrhovoditeljima trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.643,75 kn.

Županijski sud u Šibeniku rješenjem broj Gž-1136/2014-2 od 6. listopada 2014. prihvatio je žalbu ovršenika te je riješio:

„Uvažava se žalba ovršenika i preinačava rješenje o ovrsi Općinskog suda u Kninu broj Ovr-160/14 od 16. svibnja 2014. godine na način da se ovršni prijedlog odbija.“

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelji su podnijeli izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14- dalje: ZPP). U reviziji je navedeno da odluka o postupku ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložili su da revizijski sud preinači drugostupanjsko rješenje i odbije žalbu ovršenika, a podredno da ukine drugostupanjsko rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Ovršenici nisu odgovorili na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ispitalo je dopuštenost revizije imajući na umu da je tužitelj podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP) te da u ovom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kuna, a ne radi o pobijanoj presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz navedenog slijedi da za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP moraju biti kumulativno ispunjeni svi propisani kriteriji: da su u reviziji određeno naznačena pravna pitanja koja se tiču primjene točno određenog propisa ili drugog izvora prava, da je pitanje važno za rješenje konkretnog spora zato što se radi o propisu i/ili drugom izvoru prava na kojemu sud temelji obrazloženje pobijane odluke, da je u reviziji naznačen razlog važnosti primjerice naveden u toj odredbi ili koji drugi (obrazloženi) razlog važnosti, te da se zaista radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u vezi s kojim Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni sukladno svojoj ulozi propisanoj Ustavom Republike Hrvatske.

U ovom slučaju revizija ne udovoljava kumulativno propisanim uvjetima, jer naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, jer rješenje spora ne ovisi od odgovora na naznačeno pitanje.

Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na temelju ovršne isprave kojom je tuženicima, ovdje ovršenicima, naloženo činjenje uspostavom prijašnjeg posjedovnog stanja tako da na svojoj parceli izvrše uklanjanje zida, željeznih stupova i žičane ograde dužinom istočne i zapadne međe i omoguće tužiteljima, ovdje ovrhovoditeljima, korištenje prava prolaza do svoje nekretnine.

Drugostupanjski sud je rješenjem je preinačeno prvostupanjsko rješenje i odbio prijedlog za ovrhu, jer je taj sud našao da je ovrhu moguće provesti radnjom koju može izvršiti i druga osoba, a ne samo ovršenik, pa da nije osnovan prijedlog kojim se zahtijeva da ovršenik provede ovrhu uz prijetnju sankcijama propisanim ovršnim zakonom.

Obrazloženje drugostupanjskog rješenja se temelji na slijedećem pravnom shvaćanju:

„Naime, u ovoj ovršnoj stvari, ovrha se provodi radi ostvarenja tražbine na radnju, trpljenje ili nečinjenje temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Kninu broj P-405/11 od 27. rujna 2013. godine, kojom je tuženima naložena uspostava ranijeg posjedovnog stanja na čest. zem. 5258/5 K.O. K. "uklanjanjem zida, željeznih stupova i žičane ograde dužinom istočne i zapadne međe", dakle radnjom koju može obaviti i druga osoba.

Prema odredbi članka 261. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, dalje: OZ) ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba provodi se tako da sud ovlašćuje ovrhovoditelja da u određenom roku na trošak ovršenika povjeri drugoj osobi da tu radnju obavi ili da je obavi on sam (stavak 1.), s tim da ovrhovoditelj može predložiti da sud rješenjem naloži ovršeniku da unaprijed položi kod suda određeni iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem radnje od strane druge osobe ili ovrhovoditelja (stavak 2.)

Budući ovrhovoditelji neosnovano zahtijevaju predmetnu ovrhu temeljem odredbe članka 262. OZ, kao da se radi o obvezi na radnju koju može obaviti samo ovršenik, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je donio pobijano rješenje, pa je sukladno odredbi članka 380. točka 3. ZPP u vezi članka 21. OZ osnovanu žalbu ovršenika trebalo uvažiti i pobijano rješenje preinačiti, te ovršni zahtjev odbiti.“

Ovrhovoditelji su revizijom osporili pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjskog rješenja, te su naznačili pravno pitanje:

„Može li sud u ovršnom postupku ovršnu ispravu kojom se ovršeniku nalaže izvršenje određene radnje preinačiti, odnosno tumačiti na način da je ovršenik dužan tu istu radnju trpjeti, a da ju je ovrhovoditelj dužan izvršiti“

Iz sadržaja revizije je jasno da se pitanje odnosi na primjenu odredbe čl. 262. OZ, a ovrhovoditelji su naveli da je pitanje važno za ovaj ovršni postupak jer se pobijano rješenje temelji na primjeni odredbe čl. 262. OZ. Ovrhovoditelji drže da je pitanje važno u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP zato što zakonodavac nije odredio što se smatra pod pojmom „radnje koju može obaviti i druga osoba“, dok o naznačenom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, primjerice u rješenju Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr- 4693/13-2 od 9. listopada 2015. i rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr- 558/13 od 14. svibnja 2012.

Ovaj sud je ocijenio da rješenje ovoga postupka ne ovisi o odgovoru na naznačeno pitanje.

U ovom slučaju drugostupanjski sud je rješenjem preinačeno prvostupanjsko rješenje i odbio prijedlog za ovrhu, jer je taj sud našao da je ovrhu moguće provesti radnjom koju može izvršiti i druga osoba, a ne samo ovršenik.

Dakle sud nije u ovršnom postupku ovršnu ispravu kojom se ovršeniku nalaže izvršenje određene radnje preinačio, odnosno nije ovršnu ispravu tumačio na način da je ovrhovoditelju naložio izvršenje radnje koja je ovršnom ispravom naložena tuženiku (ovdje ovršeniku).

Zbog iznijetih razloga pitanje nije važno, pa revizija ne ispunjava propisane kriterije.

Stoga je valjalo odbaciti reviziju kao nedopuštenu po čl. 393b st. 3. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP.

Zagreb, 17. travnja 2018.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v.r.