Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the lower court's jurisdiction ruling does not require uniform interpretation.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal as inadmissible because the lower court's ruling on jurisdiction did not require a uniform interpretation of the law. The plaintiff argued that the internal advertisement for a police position had legal effects, but the lower courts correctly determined that the administrative body, not the court, was competent to annul it under the Public Servants Act. The court found that since the lower court's decision on jurisdiction was not controversial and did not impact the uniform application of law, the appeal under Article 382 of the Civil Procedure Act was properly rejected.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku; A party may file an appeal against a second-instance decision only if that decision depends on a legal or procedural question of importance for ensuring the uniform application of law, which is not the case when the lower court's ruling on jurisdiction is not controversial.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 493/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja G. G. iz R., OIB: … , kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J. iz R., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Z., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi poništenja internog oglasa, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci br. Gž R 222/15-3 od 16. studenog 2016., kojim su potvrđena rješenja Općinskog suda u Rijeci br. P-2020/13-15 od 22. svibnja 2015. i br. P-2020/13 od 21. srpnja 2015. ispravljeno rješenjem istog broja od 3. rujna 2015., u sjednici vijeća 30. svibnja 2018.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim se prvostupanjski sud oglasio apsolutno nenadležnim i odbacio tužbu (točka I. izreke) te ispravljeno prvostupanjsko rješenje kojim je odlučeno o troškovima postupka (točka II. izreke).
Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 28/13 – dalje: ZPP) predlažući revizijskom sudu prihvatiti reviziju, ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:
1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.
U reviziji iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (odredba st. 3. istog članka).
Tužitelj u reviziji postavlja pravna pitanja:
„Spada li rješavanje u postupku radi poništenja internog oglasa u državnoj službi na zahtjev stranke u sudsku nadležnost?
Da li nezakonita provedba postupka raspisivanja internog oglasa u državnoj službi utječe na prava državnog službenika iz radnog odnosa te shodno tome, je li postupak radi poništenja internog oglasa postupak u radnom sporu?“
Pozivajući se na razloge važnosti postavljenog pitanja tužitelj navodi kako prema njegovim saznanjima o postavljenim pitanjima revizijski sud još nije zauzeo pravno shvaćanje, a da postoji različita praksa drugostupanjskog suda koji je u predmetu Gž-122/01 od 17. kolovoza 2001. o zahtjevu za poništenje internog oglasa meritorno odlučivao, a odlučujući o ustavnoj tužbi protiv citirane odluke Ustavni sud Republike Hrvatske Odlukom odbio je ustavnu tužbu.
Predmet spora je zahtjev tužitelja predlagatelja za poništenje Internog oglasa Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske za popunu slobodnih radnih mjesta rukovodećih policijskih službenik/ca u Ministarstvu unutarnjih poslova u dijelu koji se odnosi na radno mjesto Načelnika sektora policije u PU Primorsko goranskoj pa da u tome dijelu interni oglas ne proizvodi nikakve pravne učinke kao niti odluke donesene na temelju toga Internog oglasa u pogledu radnog mjesta Načelnika sektora policije u PU Primorsko- goranskoj.
Nižestupanjski sudovi su ocijenili kako za odlučivanje o postavljenom tužbenom zahtjevu nije nadležan sud jer je odredbom čl. 45d. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ br. 92/05, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12 – pročišćeni tekst) propisano da će središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose poništit odlukom javni natječaj odnosno interni oglas koji je raspisan protivno odredbama toga Zakona i propisa donesenih na temelju toga Zakona. Pritom su također naveli kako se u konkretnom slučaju ne radi o radnom sporu te da internim oglasom nisu povrijeđena tužiteljeva prava iz radnog odnosa.
U citiranoj Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijena ustavna tužba podnesena protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-122/01 od 17. kolovoza 2001. kojom je odbijena žalba podnositelja ustavne tužbe (tužitelja u parničnom postupku radi poništenja natječaja) i potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-3247/00 od 19. listopada 2000. nije zauzeto pravno shvaćanje o nadležnosti suda za odlučivanje o poništenju internog oglasa, niti proizlazi da je pitanje nadležnosti u tom predmetu bilo sporno. Osim toga, u tom predmetu tužitelj je tražio i poništenje izabranog kandidata smatrajući da je on trebao imati prednost pred ostalim kandidatima.
Iz navedenog proizlazi kako pravno shvaćanje o nenadležnosti suda za odlučivanje o poništenju internog oglasa Ministarstva unutarnjih poslova nije suprotno pravnom shvaćanju zauzetom u odluci Županijskog suda u Rijeci br. Gž-122/01 od 17. kolovoza 2001. te odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-2090/2001 od 18. ožujka 2005. kojom je odbijena ustavna tužbe protiv citirane odluke Županijskog suda u Rijeci.
Zbog navedenog postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Budući da je u konkretnom slučaju tužba odbačena zbog nenadležnosti suda za donošenje odluke o poništenju internog oglasa (jer je navedeno u nadležnosti upravnog tijela) o odgovoru na pitanje radi li se o radnom sporu ili ne, odnosno jesu li poništenjem internog oglasa povrijeđena tužiteljeva prava iz radno odnosa ne ovisi odluka u ovom predmetu.
U odnosu na točku II. izreke pobijane drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o troškovima postupka ističe se kako je u sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod br. Su-IV-19/15-15 od 16. studenoga 2015. Zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno drugostupanjsko rješenje o troškovima parničnom postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.
Zbog navedenog reviziju tužitelja trebalo je odbaciti kao nedopuštenu pa je primjenom odredbi čl. 392. b. st. 1. i st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 30. svibnja 2018.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.