Revr-376/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 376/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. Đ. iz S., koju zastupa punomoćnica D. T. - K., odvjetnica u S., protiv tuženika T. d.o.o. S., kojega zastupa punomoćnik A. T. M., odvjetnik u S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu broj Gžp-600/12 od 4. prosinca 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena djelomična presuda Općinskog suda u Sinju broj II P- 49/06 od 7. veljače 2012., u sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2017.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom djelomičnom presudom prihvaćeni su tužbeni zahtjevi te je utvrđeno da nije dopušten otkaz ugovora o radu od 15. prosinca 2005. broj 01/05 (toč. I. izreke) kao ni otkaz ugovora o radu od 14. siječnja 2006. (toč. II. izreke). Ujedno je određeno da će se o troškovima postupka odlučiti u konačnoj presudi.

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. I. izreke (toč. 1.) izreke). Ujedno je djelomično prihvaćena žalba tuženika i prvostupanjska presuda preinačena u dijelu u toč. II. izreke na način da je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza od 14. siječnja 2006. odbijen (toč. 2.) izreke).

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je njen zahtjev odbijen (toč. 2.) izreke tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog svih revizijskih razloga propisanih u čl. 385. st. 1. ZPP. Predlaže da ovaj sud ukine presudu suda drugog stupnja u pobijanom dijelu i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjeno vijeće, odnosno da prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude.

U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

U revizijskom stadiju postupka predmet spora je zahtjev za zaštitu prava utvrđenjem nedopuštenosti otkaza od 14. siječnja 2006.

Prvostupanjski sud ocijenio je osnovanim oba zahtjeva tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti otkaza.

Uz obrazloženje da nije sporno

- da je tijekom trajanja otkaznog roka po otkazu ugovora o radu od 15. prosinca 2005. tuženik dana 14. siječnja 2006. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu;

- da se potonjim otkazom tužiteljici stavlja na teret da je u razdoblju od 2. do 14. siječnja neopravdano izostala s posla, tim više što se oglušila na pisani poziv tuženika da se javi na posao;

- da tužiteljica u navedenom razdoblju nije dolazila na posao;

- da svoj izostanak s posla kroz navedeno razdoblje zbog zdravstvenih razloga nije opravdala potvrdom o zdravstvenom stanju,

drugostupanjski sud je ocijenio da je neopravdanom odsutnošću s posla u navedenom razdoblju tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, koja opravdava otkazivanje ugovora o radu bez obveze poštivanja otkaznog roka u smislu čl. 114. Zakona o radu ("Narodne novine" 38/95, 54/95, 64/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04 i 137/04 - proč. tekst - dalje: ZR) te je posljedično tome, preinačenjem prvostupanjske presude, tužbeni zahtjev u tom dijelu odbio.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica temelji na tvrdnji o učinjenoj bitnoj povredi odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Smatra da je obrazloženje drugostupanjskog suda o nespornim činjenicama u suprotnosti sa stanjem spisa.

Suprotno navodima tužiteljice obrazloženje prvostupanjske presude nije proturječno stanju spisa jer iz stanja spisa proizlazi da nije sporno da je tuženik tužiteljici dana 14. siječnja 2006. izvanredno otkazao ugovor o radu; da joj u odluci o otkazu stavlja na teret neopravdano izbivanje s posla u razdoblju od 2. do 14. siječnja (unatoč pozivu od 12. siječnja 2016. za dolazak na posao); da nakon 2. siječnja, sve do 14. siječnja 2016. tužiteljica nije dolazila na posao; da izostanak nije opravdala odgovarajućom liječničkom potvrdom. Okolnost da se i u odluci o otkazu i u nižestupanjskim presudama navodi da tužiteljica u razdoblju od 2. siječnja 2006. (kojeg dana je nesporno bila u prostorijama poslodavca) do 14. siječnja 2006. nije dolazila na posao, umjesto da se navodi od 3. siječnja do 14. siječnja 2006., a koja okolnost se može pripisati različitom pristupu računanju rokova, nije od utjecaja na zaključak o počinjenju teške povrede obveze iz radnog odnosa, jer i radnik koji kroz jedanaest (umjesto dvanaest) dana izostane s posla čini isto tešku povredu.

Prema odredbi čl. 31. st. 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" 94/01, 88/02, 149/02, 117/03, 20/04 i 177/04 - dalje: ZZO) pravo osiguranika na bolovanje utvrđuje izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi, odnosno u privatnoj praksi. Odredbom čl. 36. st. 1. ZZO propisano je da osiguranik nema pravo na naknadu plaće ako u roku od tri dana od početka bolesti, odnosno od dana prestanka razloga koji ga je u tome onemogućio, o bolesti ne izvijesti izabranog doktora. Iz potonje odredbe može se zaključiti da nadležni liječnik ne može potvrdom opravdati bolovanje za više od tri dana unatrag od početka bolesti, osim iznimno, ako su postojali razlozi koji su osiguranika sprječavali da o početku bolesti obavijesti nadležnog liječnika.

Utvrđenje je nižestupanjskih sudova, koje tužiteljica ni ne osporava, da njezina izabrana liječnica tužiteljici nije utvrdila pravo na bolovanje za razdoblje od 3. do 14. siječnja 2006., a niti da se tužiteljica u tom razdoblju javljala svojoj izabranoj liječnici. U takvoj situaciji, ni iznimno, suprotno tvrdnji tužiteljice, opravdanost izostanka radnika s posla ne može se dokazivati saslušanjem liječnice tužiteljice.

Stoga je pravilno drugostupanjski sud ocijenio da tužiteljica nije dokazala opravdanost izostanka s posla u razdoblju od 3. do 14. siječnja 2006. te je njezin izostanak s posla u navedenom razdoblju neopravdan.

Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa pretežni revizijski razlozi kojima tužiteljica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica određeno ne obrazlaže pa ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i čl. 386. ZPP ovaj sud nije našao da je osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 23. svibnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.