Kzz-1/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz-1/1997-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, Ane Garačić, mr. Branka Zmajevića i Neve Šibl, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. I. K., zbog kriv. djela iz čl. 124. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti podignutom protiv pravomoćne presude, što je čine presuda Općinskog suda u Splitu od 28. svibnja 1996. godine br. K-1490/95 i presuda Županijskog suda u Splitu od 19. rujna 1996. br. Kž-309/96, u sjednici održanoj 17. travnja 1997. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Ivana Maračića,

p r e s u d i o j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom, što je čine presuda Općinskog suda u Splitu od 28. svibnja 1996. br. K-1490/95 i presuda Županijskog suda u Splitu od 19. rujna 1996. br. Kž-309/96, povrijeđen zakon,te se preinačuje u odluci o krivičnoj sankciji drugostupanjska presuda i os. I.K., uz uvjetnu osudu izrečenu prvostupanjskom presudom zbog dva kriv. djela nezakonitog ribolova iz čl. 124. st. 1. KZRH, na temelju čl. 34. st. 2. u svezi sa čl. 36. st. 1. OKZRH utvrđuju i novčane kao sporedne kazne u iznosu od po dvijetisućepetsto kuna (2.500,00 kn) za svako djelo, pa mu se jedinstvena novčana kazna kao sporedna u na temelju čl. 43. st. 2. toč. 4. OKZRH izriče

iznosu od četiritisućepetsto kuna (4.500,00 kn) koju je dužan platiti u roku od mjesec dana, a koja će se u slučaju nenaplativosti zamijeniti kaznom zatvora, računajući svakih započetih petsto kuna za jedan dan zatvora.

O b r a z l o ž e n j e

U izreci citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu os. I.K. je za dva krivična djela nezakonitog ribolova iz čl. 124. st. 1. KZRH izrčena uvjetna osuda s utvrđenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci i rokom kušnje od dvije godine, dok je drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu, uvaženjem žalbe državnog odvjetnika, osuđeniku izrečena još i novčana kazna kao sporedna u iznosu od desettisuća kuna, koju je bio dužan platiti u roku od mjesec dana.

Protiv te pravomoćne presude državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona na osuđenikovu štetu.

U zahtjevu se navodi da je izricanjem osuđeniku novčane kao sporedne kazne u iznosu od desettisuća kuna počinjena povreda krivičnog zakona iz čl. 355. toč. 4. i 5. u svezi sa čl. 3. st. 1. OKZRH, jer se prema odredbi čl. 36. st. 1. OKZRH, koji je bio na snazi u vrijeme počinjena odnosnih krivičnih djela, mogla izreći novčana kao sporedna kazna za krivična djela počinjena iz koristoljublja u iznosu od najviše pettisuća kuna, što se odnosi i na stjecaj takvih krivičnih djela u smislu čl. 43. st. 2. toč. 4. OKZRH. Osim toga, (presudom suda drugog stupnja) da su povrijeđene odredbe o stjecaju, jer je pri izricanju sporedne kazne sud propustio prethodno utvrditi pojedinačne kazne (čl. 43. st. 1. OKZRH).

Zahtjev je osnovan.

Odista, pravomoćnom presudom, a konkretno presudom Županijskog suda u Splitu, kao suda drugog stupnja, povrijeđen je krivični zakon na osuđenikovu štetu i to upravo u odredbama koje se citiraju u zahtjevu.

Naime, prema odredbi čl. 36. st. 1. OKZRH, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja krivičnih djela po osuđeniku (u lipnju i prosincu 1995. godine) novčana kao sporedna kazna za krivična djela počinjena iz koristoljublja mogla se izreći u iznosu ne većem od pet milijuna hrvatskih dinara, što znači pet tisuća kuna ("NN" br. 91/92 i 31/93, prečišćeni tekst

đeniku, pa i u znatno

OKZRH). Visina, pak, novčane kao sporedne kazne, koja je izrečena osu

većem iznosu, može se izreći tek po Zakonu o izmjenama i dopunama Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, koji je stupio na snagu 6. travnja 1996. godine ("NN" br. 28/96). Primjenjujući upravo taj zakon, sud drugog stupnja je postupio protivno odredbi čl. 3. OKZRH, a time počinio i povredu krivičnog zakona u odredbi čl. 355. toč. 4 i 5. ZKP.

Osim toga, izričući osuđeniku navedenu novčanu kaznu za dva krivična djela u stjecaju, a bez prethodnog utvrđenja pojedinačnih kazni, drugostupanjski sud je postupio protivno odredbi čl. 43. st. 1. OKZRH, na što se, također, osnovano ukazuje u zahtjevu.

Kako je, dakle, utvrđeno da je zahtjev za zaštitu zakonitosti u cijelosti osnovan, jer je pravomoćnom presudom, zapravo drugostupanjskom presudom, povrijeđen krivični zakon na osuđenikovu štetu, to je trebalo tu drugostupanjsku presudu preinačiti u odluci o kazni i osuđeniku izreći novčanu kao sporednu kaznu na način kao u izreci ove presude.

Naime, pri utvrđivanju pojedinačnih kazni za dva krivična djela iz čl. 124. st. 1. KZRH, te izricanju jedinstvene novčane kao sporedne kazne, ovaj Vrhovni sud se rukovodio okolnostima koje su po čl. 37. st. 3. OKZRH bile od utjecaja na izricanje ove kazne, a koje su

e

utvrđene u pravomoćnoj presudi, imajući kod toga u vidu činjenicu da je osuđenik inač ribar, te da ribarenjem ostvaruje prihod.

Konačno, treba reći da državni odvjetnik Republike Hrvatske nije ni pobijao onaj dio pravomoćne presude utemeljen na odredbi čl. 36. st. 3. OKZRH, prema kojoj će se novčana kazna u slučaju nenaplativosti, odnosno, ako se ne bude mogla ni prinudno naplatiti, zamijeniti kaznom zatvora tako što će se za svakih započetih petsto kuna odrediti jedan dan zatvora. Dakako, nije ispravno, pa ni zakonito, primjenjivati malo jedan - malo drugi zakon, a pri prosudbi koji je zakon blaži za počinitelja krivičnog djela, uzimaju se u obzir sve odredbe zakona koje dolaze u obzir pri njegovoj primjeni. U konkretnom slučaju, odredba čl. 36. st. 3. OKZRH, koja je bila na snazi u vrijeme počinjenja djela po osuđeniku jest nepovoljnija, stroža. Prema njoj, za slučaj ni prinudne nenaplativosti novčane kazne, svakih započetih deset kuna zamjenjuje se s jednim danom zatvora, što se tek podredno ističe s obzirom na odredbu čl. 407. st. 1. ZKP.

Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci na temelju čl. 409. st. 1. ZKP.

U Zagrebu, 17. travnja 1997. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.