Rev-559/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 559/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. B. iz S., koju zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u S., protiv tuženice G. P. iz Z., koju zastupa M. D., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1107/06 od 26. listopada 2006. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-538/03 od 12. prosinca 2005. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, u sjednici održanoj dana 12. prosinca 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I. Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 4. 3. 1996. sklopljen između tužiteljice T. B., kao zakupca i tuženice G. P., kao zakupodavca, raskida se.

II. Utvrđuje se da je tužena-protutužiteljica G. P. dužna tužiteljici-protutuženoj T. B. po osnovi ulaganja u poslovni prostor isplatiti iznos od 131.315,00 kn.

III. Utvrđuje se postojanje tuženikove tražbine prema tužitelju u iznosu od 3.642,20 kn.

IV. Navedene se tražbine prebijaju pa se tuženiku nalaže da tužitelju plati iznos od 127.672,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 12. prosinca 2005., u roku od 15 dana.

V. Tužena-protutužiteljica je dužna tužiteljici-protutuženoj predati iz poslovnog prostora sljedeće pokretnine: caffe aparat marke "Gaggya", mlinac za kavu "Gaggya", ledomat marke Icematic, glazbenu liniju marke "Sony", četiri zvučnika marke MISSON 731i, svjetleću reklamu natpisa WEST, 7 komada bistro stolova, 30 komada bistro sjedećih stolica, 5 komada barskih stolica.

VI. Sa preostalim dijelom tužbenog i protutužbenog zahtjeva stranke se odbijaju.

VII. Nalaže se tuženiku-protutužitelju da tužitelju-protutuženiku na ime parničnog troška plati iznos od 16.325,76 kn."

Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

" Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice G. P. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku od 12. prosinca 2005. poslovni broj P-538/03, u stavku I., II. III., IV., V., te u dijelu st. VI. izreke, kojim je preostali dio protutužbenog zahtjeva odbijen."

Protiv te presude reviziju je izjavila tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Jedini revizijski prigovor je prigovor stajalištu nižestupanjskih sudova o početku tijeka zastarnog roka za potraživanje zbog stjecanja bez osnova nastalog ulaganjem tuđeg rada i sredstava. Iako revidentica navodi da pobija presudu u cijelosti taj prigovor se odnosi samo na dio odluke o prihvaćanju tužbenog zahtjeva za isplatu (u izreci prvostupanjske presude pod II. i IV.).

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica 1996. u poslovni prostor tuženice, koji je tužiteljica držala na temelju ugovora o zakupu s tuženicom izvršila ulaganja za koja traži naknadu predmetnim tužbenim zahtjevom,

- da je ugovor o zakupu poslovnog prostora raskinut,

- da je tužiteljica držala poslovni prostor sve do siječnja 2003.

Nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da je zastara potraživanja tužiteljice zbog stjecanja bez osnove nastalog ulaganjem u poslovni prostor tuženice počela teći tek nakon 29. siječnja 2003. kad je tužiteljica prestala koristiti sporni poslovni prostor. Zbog toga nižestupanjski sudovi smatraju da do podnošenja tužbe 7. travnja 2003. nije protekao zastarni rok od pet godina iz čl. 361. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO).

Revidentica u reviziji smatra stajalište nižestupanjskih sudova pogrešnim, jer su ulaganja u poslovni prostor izvršena 1996., pa iznosi stajalište da je zastarni rok počeo teći od izvršenih ulaganja. Zbog toga revidentica prigovara da je do podnošenja tužbe protekao zastarni rok od pet godina.

Stajalište nižestupanjskih sudova je pravilno.

Prije svega, treba reći da predmetno potraživanje zastarijeva prema odredbi čl. 371. ZOO u roku od pet godina.

Prema odredbi čl. 361. ZOO zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

Zastara potraživanja za stjecanje bez osnove do kojeg je došlo ulaganjem tuđeg rada i sredstava počinje teći kod prestanka korištenja tog rada i sredstava odnosno od dana kada je stjecatelj bez osnove stekao mogućnost da ubire korist od izvršenih ulaganja. U slučaju da je riječ o ulaganju u nekretninu to je dan kad je osoba koja je izvršila ulaganje prestala koristiti tu nekretninu. U konkretnom slučaju to je 29. siječanj 2003. kad je tužiteljica prestala koristiti poslovni prostor tuženice, jer je tek tada tužiteljica imala pravo zahtijevati ispunjenje obveze – pa je tek tada počeo teći zastarni rok u smislu čl. 361. ZOO.

Dakle, zastara predmetnog potraživanja nije počela teći od izvršenog ulaganja, kako to pogrešno smatra revidentica, već od je 29. siječnja 2003. pa do podnošenja predmetne tužbe 7. travnja 2003. očigledno nije protekao zastarni rok.

Prema tome nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temleju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 12. prosinca 2007.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.