Rev-1866/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1866/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparović, kao predsjednika vijeća, te Gordane Gasparini, Ilije Čuljat, Augusta Husinec i Vladimira Drakulić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L.P. iz S., koju zastupa B.V., odvjetnik iz S., protiv tužene C. O., d.d., Z. (Filijala S. ), radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 21. veljače 1992. br. Gž-3791/91, kojom je djelomično potvrdjena i preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 18. rujna 1991. br. I P-820/87, u sjednici održanoj dana 3. studenog 1992. godine,

p r e s u d i o j e :

I. Revizija tužiteljice djelomično se prihvaća, te se presuda Okružnog suda u Splitu br. Gž-3791/91 od 21. veljače 1992. godine i presuda Općinskog suda u Splitu br. I P-820/87 od 18. rujna 1991. godine, u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove i strah odbijen, preinačuju i sudi:

"Tužena je dužna platiti tužiteljici, pored iznosa dosudjenog pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu br. I P-820/87 od 18. rujna 1991. godine i pravomoćnom presudom Okružnog suda u Splitu br. Gž-3791/91 od 21. veljače 1992. godine, i iznos od 20.000 HRD na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove i iznos od 20.000 HRD na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljeni strah, sa zakonskom zateznom kamatom od 18. rujna 1991. godine do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Revizija tužiteljice odbija se u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 50.000 HRD na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti.

III. Tužena je dužna nadoknaditi tužiteljici trošak cijelog postupka u iznosu od 18.500 HRD, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom presudom Okružnog suda u Splitu br. Gž-3791/91 od 21. II. 1992.

Rev 1866/92

godine djelomično je odbijena žalba tužiteljice i prvostepena presuda Općinskog suda u Splitu br. I P-820/87 od 18. IX. 1991. godine potvrdjena u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete i to: za iznos od 20.000 HRD za pretrpljene fizičke bolove i za iznos od 20.000 HRD za pretrpljeni strah, kao i za iznos od 50.000 HRD za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti.

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.

Tužena nije odgovorila na reviziju niti se o reviziji izjasnio javni tužilac.

Revizija je djelomično osnovana.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ostvaren je u dijelu odluke o iznosu tužbenog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove i strah, a ne i u dijelu odluke o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti.

Prema odredbi iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91; u daljnjem tekstu: ZOO), za pretrpljene fizičke bolove i za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti kao i za strah i naruženost, sud će, ako nadje da okolnosti slučaja a osobito jačina bolova i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu (st. 1.), s tim što će pri odlučivanju o njezinoj visini voditi računa o značenju povrijedjenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom (st. 2.).

Navedene mjerodavne odredbe materijalnog prava, po ocjeni ovog revizijskog suda, sudovi su pogrešno primijenili kada su visinu naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove dosudili u iznosu od 80.000, HRD i za pretrpljeni strah u iznosu od 20.000 HRD.

Utvrdjene činjenice relevantne za odredjivanje visine naknade ovih šteta - pobliže navedene u razlozima prvostepene presude - opravdavaju da se visina naknade ovih šteta odredi: za pretrpljene fizičke bolove - u iznosu od 100.000 HRD i za pretrpljeni strah - u iznosu od 40.000 HRD, koliko je tužiteljica i tražila.

Tako odredjene novčane naknade rezultat su primjene kriterija iz st. 2. čl. 200. ZOO i ukazuju se pravičnim novčanim naknadama ovih šteta.

Istu odredbu materijalnog prava (čl. 200. ZOO) sudovi su, medjutim, pravilno primijenili kada su tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti kao neosnovan odbili.

Utvrdjeno je da je kod tužiteljice kao trajna posljedica povrede zaostala ograničena pokretljivost ramena, ali da nema vidljivih znakova naruženosti, pa su iz te činjenice sudovi pravilno zaključili da duševni bolovi koje tužiteljica trpi zbog ograničene pokretljivosti ramena, koje nije vidljivo, po svom intenzitetu ne opravdavaju dosudjivanje pravične novčane naknade.

Na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP ovaj revizijski sud pazio je po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) i utvrdio je da ove povrede u postupku nema.

Iz ovih je razloga, na temelju odredbe iz čl. 393. i čl. 395. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP.

U Zagrebu, 3. studenog 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.