Legislator Case Law & Legislation
IV Kž-67/1993-3 AI generated

IV Kž-67/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number IV Kž-67/1993-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i mr. Frančula Rudolfa kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. H.M. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 222. st. 1. i 5. (sada čl. 215. st. 1. i 5.) i dr. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 15. srpnja 1993. godine br. Kv 7/93 (Kio 308/93), u sjednici održanoj 24. studenog 1993.,

Legislator headnote

AI generated

IV Kž-67/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: i time počinili krivično djelo protiv službene dužnosti i javnih ovlaštenja - nesavjesnim radom u službi iz čl. 219. st. 2. u vezi sa st. 1. KZRH.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 67/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i mr. Frančula Rudolfa kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. H.M. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 222. st. 1. i 5. (sada čl. 215. st. 1. i 5.) i dr. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 15. srpnja 1993. godine br. Kv 7/93 (Kio 308/93), u sjednici održanoj 24. studenog 1993.,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje suda prvog stupnja, prihvaća se zahtjev državnog odvjetnika, te se određuje provođenje istrage protiv:

okr. I.S., rođ. L., kćerke M. i B. rođ. L., rođene …….. godine u O., ekonomiste nastanjene u Z., državljanke RH,

okr. G.M. sina S. i M. rođ. Đ., rođenog ………. u S., Općina S., nastanjenog u Z., tekstilnog tehničara, državljana RH, i

okr. S.R. sina D. i M. rođ. S., rođenog ………... godine u G., Općina P., nastanjenog u Z., dipl. ekonomiste, državljana RH,

zbog osnovane sumnje da

u vremenskom periodu od mjeseca prosinca 1991. godine do mjeseca svibnja 1992. godine u svojstvu viših carinika Carinske uprave Republike Hrvatske, Carinarnica Zagreb, Carinska ispostava "J. ", zaduženi između ostalog za pregled carinske robe i ovjeru pečatom i potpisom izvoznih carinskih deklaracija, nisu ni u jednom slučaju izvršili stvarni pregled robe, a svojim potpisom su ovjerili carinske deklaracije br. 1926 od dana 28. siječnja 1992. godine, carinsku deklaraciju br. 3212 od 7. veljače 1992. godine, carinsku deklaraciju br.

čnja 1992. godine, carinsku 3212 od istoga dana, carinsku deklaraciju br. 1212 od 20. sije deklaraciju br. 5105 od 25. veljače 1992. godine, carinsku deklaraciju br. 6247 od 5. ožujka 1992. godine, izvoznu carinsku deklaraciju br. 54029 od dana 3. prosinca 1991. godine, izvoznu carinsku deklaraciju br. 53092 od dana 3. prosinca 1992. godine i izvoznu carinsku deklaraciju br. 54234 od dana 4. prosinca 1992. godine, i to na način da robu za tobožnji izvoz uopće nisu vidjeli, na koji način su omogućili izradu fiktivne dokumentacije u izvozu cigareta iako su mogli i morali biti svjesni da je čitav posao fiktivan, a uslijed čega je za Tvornicu duhana Z. koja je obveznik plaćanja poreza na promet nastupila šteta u iznosu od 17,704.630 hrvatskih dinara,

dakle, kao odgovorne osobe propuštanjem dužnog nadzora očito nesavjesno postupali u vršenju službe, iako su bili svjesni i mogli biti svjesni da zbog toga može nastupiti imovinska šteta pa je ta šteta nastupila u iznosu koji premašuje 2,000.000 hrvatskih dinara,

i time počinili krivično djelo protiv službene dužnosti i javnih ovlaštenja - nesavjesnim radom u službi iz čl. 219. st. 2. u vezi sa st. 1. KZRH.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Okružnog suda u Zagrebu odbijen je kao neosnovan zahtjev za provođenje istrage Okružnog državnog odvjetništva Zagreb (od 1. listopada 1992. godine br. Kt-549/92) protiv okr. I.S., okr. G.M. i okr. S.R. zbog osnovane sumnje da bi počinili (kao suizvršitelji) krivično djelo iz čl. 225. st. 1. i 2. (sada čl. 219. st. 1. i 2.) KZRH na način opisan u toč. 4. citiranog zahtjeva, odnosno izreci ovog rješenja.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okružni državni odvjetnik s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv navedene trojice okrivljenika odredi provođenje istrage zbog krivičnog djela iz čl. 225. st. 1. i 2. (sada čl. 219. st. 1. i 2.) KZRH. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podržalo je žalbu državnog odvjetnika.

Žalba je osnovana.

Ovaj Vrhovni sud, kao drugostupnjevni sud, prihvaća u žalbi izraženo stajalište o potrebi provođenja istrage u ovom krivičnom predmetu protiv svih troje okrivljenika, jer je suprotno sadržaju neslaganja istražnog suca i navodima pobijanog rješenja, ocijenio da postoji osnovana sumnja da su okrivljenici počinili krivično djelo nesavjesnim radom u službi iz čl. 219. st. 2. KZRH.

U pravu je, naime, državni odvjetnik kada u žalbi ističe kako iz podataka u spisu proizlazi osnovana sumnja da okrivljenici u svojstvu viših carinika Carinske uprave Republike Hrvatske, Carinarnice Zagreb - Ispostava "J. ", iako zaduženi između ostalog i za pregled carinske robe ovjerom, pečatom i potpisom ICD (izvoznih carinskih deklaracija) nisu izvršili stvarni pregled robe, a svojim su potpisom i pečatom ovjerili kao da jesu i to onih ICD navedenih u izreci rješenja i time su omogućili izradu fiktivne dokumentacije za navedeni izvoz cigareta, pa je zbog toga za Tvornicu duhana Zagreb nastupila šteta zbog neplaćanja poreza na promet u iznosu od 17,707.630 HRD.

Sud prvog stupnja, naime, smatra kako nema podataka iz kojih bi se zaključilo da injenicu u obranama poriču i tvrde da su svu okrivljenici nisu izvršili pregled robe, a oni tu č

robu navedenu u spornoj dokumentaciji pregledali i to u Carinskoj ispostavi "J. ". Međutim, pažljivim uvidom u spis, upravo iz podataka koji se nalaze u tom spisu, proizlazilo bi, barem za sada, da okrivljenici cigarete unijete u ICD i navedene u izreci rješenja nisu uopće pregledali jer ta roba, prema svemu sudeći, nije niti dopremljena u carinarnicu radi pregleda i carinjenja. Takav se zaključak, o propuštanju dužnog pregleda robe i nadzora okrivljenika, pa time i njihovog nesavjesnog postupanja u vršenju službe, nameće uvidom u službene bilješke na listovima: 18, 224, 227, 230, 231, 244, 247 i 249, te izjava samih okrivljenika I.S. na listu 225, G.M. na listu 228 i S.R. na listu 232 spisa, koje su izjave oni sami osobno pisali i potpisali.

Nadalje, osnovana sumnja da su okrivljenici postupali upravo na način kako je to opisano u izreci ovog rješenja proizlazi i iz osobno pisanih izjava A.D. (list 238), S.Z. (list 248), H.J. (list 250) kao i obrane okr. K.L. (list 280) i okr. M.M. (list 282 spisa), ali također i

IV Kž 67/93

priložene obimne dokumentacije kao i nekih drugih dokaza (iskaza svjedoka R.V. - list 367, H.J. - list 369, Lj.I. - list 371, K.S. - list 372 i A.D. - list 376 spisa).

S pravom, nadalje, žalitelj ukazuje na neprihvatljivo stajalište suda prvog stupnja kako je nebitno da li je roba (po okrivljenicima) pregledana ili ne u Carinskoj ispostavi "Jankomir", jer da do zloupotrebe može doći jedino na granici od strane carinika koji ovjerava i potvrđuje da je kamion s robom i faktično prešao granicu. Prije svega ukazuje se da se okrivljenici terete za krivično djelo nesavjesnog rada u službi, a izvršili su ga time što nisu pregledali robu upisanu u ICD, a morali su, jer im je to bila dužnost, a ne zloupotrebe položaja, ovlaštenja ili slično. Upravo zahvaljujući propustu i ove trojice okrivljenika oni su omogućili da okr. M.M. i dr. ishode, očito povezani s nekim drugim carinicima ili drugim ovlaštenim osobama na državnoj granici, daljnju lažnu dokumentaciju kao da je ta (sporna) roba i izvezena. Drugim riječima, propust okrivljenika tj. njihov nesavjestan rad omogućio je dobivanje dodatne lažne dokumentacije i zato nikako ne može biti nebitno je li roba u Carinskoj ispostavi "J. " stvarno pregledana ili ne. Radi se naime "o lančanim" nezakonitim radnjama koje su okr. M. omogućili ostvarenje krajnjeg cilja, tj. fiktivnog izvoza cigareta.

Uostalom, treba također napomenuti da eventualni daljnji (ili prethodni) propusti odgovornih ili ovlaštenih osoba u omogućavanju "fiktivnog" izvoza cigareta, kako su ga zamislili okr. M.M. i drugi, nije od odlučnog značaja glede osnovane sumnje koja postoji za okrivljenike protiv kojih je istraga pokrenuta ovim rješenjem, a niti glede njihove krivično- pravne odgovornosti.

Ovaj sud nalazi da postoji osnovana sumnja (čl. 148. st. 1. ZKP) da su okr. I.S., okr. G.M. i okr. S.R. počinili krivično djelo iz čl. 219. st. 2. u svezi sa st. 1. KZRH, pa će istražni sudac protiv njih zbog tog krivičnog djela i provesti istragu.

Iz navedenih razloga trebalo je uvažiti žalbu državnog odvjetnika i temeljem čl. 385. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 24. studenog 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka v.r.

Novoselec dr. Petar v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni voditelja daktilobiroa:

(Štefica Klepac)