Rev-3194/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3194/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husinca kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Veseljka Šeparovića, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz U., zastupanog po punomoćniku K. S., odvjetniku iz K., protiv tuženika I.a. p.o. U. iz U., zastupanog po sekretaru B. A., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 3. rujna 1992. broj Gž-915/92 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bujama od 2. lipnja 1992. broj P-118/91, u sjednici održanoj dana 29. ožujka 1994.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja, te presuda Okružnog suda u Puli od 3. rujna 1992. broj Gž-915/92 i presuda Općinskog suda u Bujama od 2. lipnja 1992. broj P-118/91 preinačuju u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za poništenje odluke tuženog o prestanku radnog odnosa tužitelja (stav I izreke presude) i sudi:

Poništava se odluka direktora tuženika broj 2a-VM/GR-90 od 29. svibnja 1990. o prestanku radnog odnosa tužitelja i odluka Radničkog savjeta tuženika istog broja od 14. rujna 1990. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja, te se utvrđuje da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika 21. svibnja 1990. godine, pa se tuženik obvezuje vratiti tužitelja na rad na radno mjesto vozača u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e :

U ostalom dijelu o odnosu na zahtjev za isplatu osobnog dohotka kao i u odluci o parničnim troškovima (stav II izreke) presude sudova nižeg stupnja se ukidaju i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odluka o trošku nastalom u povodu revizije ostavlja se za odluku o glavnoj stvari.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:

"Poništava se odluka direktora tuženika broj 2a-VM/GR-90 od 29. svibnja 1990. o prestanku radnog odnosa tužitelja i odluka Radničkog savjeta tuženika istog broja od 14. rujna 1990. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja, te se utvrđuje da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika 21. svibnja 1990. godine, pa se tuženik obvezuje vratiti tužitelja na rad na radno mjesto vozača u roku od 15 dana.

Tuženik je dužan isplatiti tužitelju na ime osobnog dohotka za razdoblje od svibnja 1990. do travnja 1992. godine 158.169 HRD sa zateznom kamatom propisanom odredbom čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tekućom na iznos od 3.812 HRD od 10. svibnja do isplate, na iznos od 4.051 HRD od 10. lipnja 1990. do isplate, na iznos od 4.852 HRD od 10. srpnja 1990. do isplate, na iznos od 4.509 HRD od 10. kolovoza 1990. do isplate, na iznos od 5.176 HRD od 10. rujna 1990. do isplate, na iznos od 6.392 HRD od 10. listopada 1990. do isplate, na iznos od 3.601 HRD od 10. studenog 1990. do isplate, na iznos od 3.478 HRD od 10. prosinca 1990. do isplate, na iznos od 3.359 HRD od 10. siječnja 1991. do isplate, na iznos od 4.684 HRD od 10. veljače 1991. do isplate, na iznos od 5.936 HRD od 10. ožujka 1991. do isplate, na iznos od 6.172 HRD od 10. travnja 1991. do isplate, na iznos od 7.816 HRD od 10. svibnja 1991. do isplate, na iznos od 5.634 HRD od 10. lipnja 1991. do isplate, na iznos od 8.480 HRD od 10. srpnja 1991. do isplate, na iznos od 5.634 HRD od 10. kolovoza 1991. do isplate, na iznos od 6.742 HRD od 10. rujna do isplate, na iznos od 7.618 HRD od 10. listopada 1991. do isplate, na iznos od 8.162 HRD od 10. prosinca 1991. do isplate, na iznos od 5.490 HRD od 10. siječnja 1992. do isplate, na iznos od 7.355 HRD od 10. veljače 1992. do isplate, na iznos od 9.871 HRD od 10. ožujka 1992. do isplate, na iznos od 10.148 HRD od 10. travnja 1992. do isplate, i na iznos od 19.198 HRD od 10. svibnja 1992. godine do isplate, te tužitelju naknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Revident predlaže da se presude sudova nižeg stupnja ukinu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Tužitelj nije objasnio u čemu se sastoje bitne povrede ZPP a u postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti pa se prema tome revizijski razlog bitne povrede ZPP nije ostvario.

Međutim, opravdano tužitelj ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženik je rješenjem o prestanku radnog odnosa tužitelju donio temeljem odredbe toč. 3. st. 2. čl. 75. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa i temeljem odredbe toč. 22. čl. 161. i čl. 168. svog Pravilnika o radnim odnosima, dakle, zbog neopravdanog izostanka tužitelja s posla pet radnih dana uzastopno.

Prema rješenju tuženog neopravdani izostanak tužitelja s posla odnosi se na vrijeme počam od 21. svibnja 1990. pa slijedećih pet uzastopnih i više dana.

Pobijanim rješenjem utvrđeno je da tužitelju radni odnos prestaje s danom 21. svibnja 1990. tj. prvog dana izostanka s posla.

Prema odredbi toč. 3. st. 2. čl. 75. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa radni odnos radniku prestaje bez njegove suglasnosti ako je neopravdano izostao s posla pet radnih dana uzastopno.

Tumačenjem navedene odredbe radni odnos može prestati u takvom slučaju najranije istekom petog dana uzastopnog izostanka.

Kako je pobijanim rješenjem odlučeno da radni odnos tužitelju prestaje prvog dana neopravdanog izostanka, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno na štetu tužitelja i zato je to rješenje nezakonito pa su zbog toga sudovi nižeg stupnja neosnovano odbili tužbeni zahtjev tužitelja (pogrešno primijenili materijalno pravo na njegovu štetu) i zato je revizija prihvaćena, presude sudova nižeg stupnja u tom dijelu temeljem odredbe st. 1. čl. 395. ZPP preinačene i tužbeni zahtjev u tom dijelu usvojen.

Zbog navedene pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje u odnosu na zahtjev za naknadu osobnog dohotka ostalo je neutvrđeno pa je revizija i u tom dijelu prihvaćena, presude sudova nižeg stupnja u tom dijelu temeljem odredbe st. 2. čl. 395. ZPP ukinute (zbog toga i u odluci o parničnim troškovima) i predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odluka o trošku nastalom u povodu revizije temelji se na odredbi st. 3. čl. 166. ZPP.

U Zagrebu, 29. ožujka 1994.

Predsjednik vijeća:

August Husinec v.r.