Rev-892/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 892/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Ivice Crnića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja J. Š. iz S. S., kojeg zastupa punomoćnik T. M. odvjetnik iz S., protiv tuženika Poduzeće R. K. Tvornica električnih uredjaja iz S., koje zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik iz S., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 21. prosinca 1990. poslovni br. Gž-3347/90, kojom je djelomično potvrdjena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu od 12. XI 1990. br. P 1515/90, u sjednici

Održanoj 15. svibnja 1991,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog Općinskog suda u Splitu od 12. XI 1990. godine posl. br. P-1515/90, naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 73,60 dinara sa zakonskom kamatom od 13. VI 1990. godine do isplate, te da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1,40 dinara, sve u roku od 15 dana.

Istom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u visini od 486.000 dinara.

Presudom i rješenjem drugostepenog Okružnog suda u Splitu od 21. prosinca 1990. godine posl. br. Gž-3347/90, odlučeno je:

"1) Odbija se žalba tužitelja i potvrdjuje presuda Općinskog suda u Splitu br. II P-1515/90 od 12. studenog 1990. godine u dijelu, kojim je u toč. I izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od din 485.926,40. 2) Ukida se prvostepena presuda u dijelu, kojim na presudjeni iznos od din 73,60 nije tužitelju dosudjena zatezna kamata od vremena prije 13. lipnja 1990. godine, kao u odluci o parničnom trošku, pa se predmet utoliko vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

3) Prvostepena presuda u nepobijanom dijelu, ukoliko je tuženik obvezan tužitelju platiti iznos od din 73.50 sa zakonskom zateznom kamatom od 13. lipnja 1990. godine do isplate, ostaje neizmijenjena.

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrdjena prvostepena presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, time da je predložio da sud reviziju prihvati i preinači u pobijanom dijelu presude nižestepenih sudova, tako da prihvati tužbeni zahtjev i dosudi tužitelju sav parnični trošak.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužitelja prvostepeni je sud temeljem odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Sl. list SFRJ" broj 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90. i 27/90 - u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio na odgovor tuženiku, te na izjašnjenje nadležnom javnom tužiocu.

Tuženik nije odgovorio na izjavljenu reviziju, niti se o reviziji izjasnio javni tužilac Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijani dio presude i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud ocjenjuje da nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju revizijski sud temeljem odredbe čl. 386. spomenutog Zakona pazi po službenoj dužnosti. 0 svim ostalim procesnim povredama, bez obzira da li je riječ o onima apsolutno ili relativno bitnim, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino onda kada se revident na takve povrede odredjeno i konkretno poziva. Tužitelj ne obrazlaže posebno niti jednu od takvih povreda, konkretno je ne naznačuje niti opisuje, dakle, revizijski razlog bitne povrede parničnog postupka nije ostvaren.

Neosnovana je i tvrdnja tužitelja da se pobijana presuda temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, pa da je time ostvaren revizioni razlog iz odredbe čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

Prvostepeni je sud utvrdio, a drugostepeni sud prihvatio utvrdjenja prvostepenog suda iz kojih proizlazi:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu od 24. IV 1984. godine posl. br. P 1155/81 utvrdjena ništavom odluka Radničkog savjeta Tvornice R. K. OOUR "Tvornica električnih uredjaja" broj 0-3P78/76/VV/GŠ od 23. V 1976. godine o prestanku radnog odnosa tužitelju isključenjem iz radne organizacije tuženice,

- da bi tužitelj da je radio od vremena isključenja iz radne organizacije od 1.X 1976. pa do 1. VII 1983. godine primio osobni dohodak u prosječnom ukupnom iznosu od din 73,60,

- da je tužitelju priznato pravo na mirovinu od 1.

VII 1983. godine.

Na tako utvrdjeno činjenično stanje nižestepeni su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u visini od 485.926,40 dinara.

Ovo iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o tužbenom zahtjevu tužitelja kao radnika za naknadu štete koju je pretrpio na radu ili u vezi s radom nezakonitim postupanjem tuženika kao radne organizacije kod koje se nalazio u radnom odnosu. Naime, nezakonitim postupanjem tuženika, donošenjem nezakonite odluke o prestanku radnog odnosa, tužitelju je nastala novčana materijalna šteta koja se sastoji u gubitku osobnog dohotka kroz vremensko razdoblje utvrdjeno u postupku pred nižestepenim sudovima. Nižestepeni su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili neosnovanim dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži revalorizirani iznos naknade neisplaćenog osobnog dohotka. To zato što je zahtjev za isplatu naknade osobnog dohotka izvorno novčanog karaktera, pa se kao i druga takva potraživanja isplaćuje u nominalnoj vrijednosti novčane svote koju je kao gubitak oštećenik pretrpio.

Zbog izloženog je pogrešno pravno shvaćanje revidenta da bi u takvom slučaju kao kod restituirajućih naknada trebalo revalorizirati nastalu štetu prema visini osobnog dohotka koji ostvaruju radnici u vrijeme presudjenja radeći na radnom mjestu na kojem je prije radio tužitelj.

Pri tom valja istaći i na navode revizije da revident neosnovano analizira mogućnost primjene odredbe čl. 394. Zakona o obveznim odnosima ("Sl. list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 46/85 i 57/89 u daljnjem tekstu: Z00), jer u konkretnom slučaju nema mogućnosti primjene te odredbe suglasno odredbi čl. 1106. Zakona o obveznim odnosima.

Zbog izloženih razloga, ovaj sud ocjenjuje da se nisu ostvarili revizioni razlozi, pa je revizija tužitelja temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 15. svibnja 1991.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović v.r.