Rev-x-107/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 107/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, Aleksandra Peruzovića, Mirjane Magud i mr. sc. Lucije Čimić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. z. v. H. d.d. Z., koga zastupa punomoćnica Z. S., odvjetnica u S., protiv tuženika 1. P. d.d. Č. iz Č., zastupanog po punomoćniku Z. B., odvjetniku u Č., 2. Ž. K. iz Č., 3. V. K. iz Č., koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. R., D. P. i M. K. u P., 4. Z. R. iz N., koga zastupaju punomoćnici odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda K. S., N. M.- Đ., N. J. u Č., 5. S. D. iz S., 6. J. H. iz P., 7. K. M. iz K., 9. I. Š. iz N., koje zastupaju punomoćnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. R., D. P. i M. K. iz P., 8. V. Z. iz Č., 10. P. a. d.o.o. Č., koga zastupaju punomoćnici odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. R., D. P. i M. K. u P., 11. Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Čakovec, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Čakovcu broj Gž-167/09-4 od 27. kolovoza 2009., kojim je djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Čakovcu broj P-958/06-44 od 13. listopada 2008., u sjednici održanoj 15. srpnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana u dijelu kojim se pobija rješenje Županijskog suda u Čakovcu broj Gž-167/09-4 od 27. kolovoza 2009. u odluci o parničnim troškovima prema 4.tuženiku Z. R..

U preostalom dijelu revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Trećetuženiku V. K., 4.tuženiku Z. R., 5.tuženici S. D., 6.tuženici J. H., 7.tuženici K. M., 9.tuženici I. Š. i 10.tuženiku P. a. d.o.o. Č. ne dosuđuje se naknada troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem u st. I. izreke naloženo je tužitelju da 4.tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 199.439,50 kn, a u st. II. izreke rješenja naloženo je tužitelju da 3., 5., 6., 7., 9. i 10.tuženicima naknadi parnične troškove u iznosu od 129.463,35 kn. Drugostupanjskim rješenjem djelomično je preinačeno prvostupanjsko rješenje tako da se tužitelj obvezuje 4.tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 111.050,50 kn, dok se preostali dio zahtjeva toga tuženika za naknadu parničnih troškova za iznos od 88.389,00 kn odbija, te se tužitelj obvezuje 3., 5., 6., 7., 9. i 10.tuženicima naknaditi parnične troškove u iznosu od 129.060,75 kn, a zahtjev za naknadu parničnih troškova tih tuženika odbija se za iznos od 402,60 kn.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja pravovremenu, djelomično dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se preinači dosuđenjem tužitelju naknade parničnih troškova te odbijanjem zahtjeva tuženika za naknadu parničnih troškova.

U odgovoru na reviziju 3., 5., 6., 7., 9. i 10. tuženici su osporili osnovanost revizijskih navoda i predložili da se revizija odbaci ili odbije kao neosnovana, a njima dosudi naknada troška odgovora na reviziju.

U odgovoru na reviziju 4.tuženik je osporio osnovanost revizijskih navoda i predložio da se revizija odbaci kao nedopuštena ili odbije kao neosnovana, a njemu dosudi naknada troška odgovora na reviziju.

Revizija djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

Tužitelj je tužbom od 23. ožujka 2000. u ovom predmetu istaknuo slijedeće tužbene zahtjeve:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj dana 12. ožujka 1999. god. stekao pravo vlasništva na nekretnini u z.k.ul.br. 1905 k.o. S. i to: č.k.br. 320/1/9, hala za tehnički pregled, industrijsko dvorište od 4245 čhv., te će se na temelju ove presude u zemljišnim knjigama upisati pravo vlasništva tužitelja na toj nekretnini s prvenstvenim redom od 12.ožujka 1999. god.

II. Utvrđuje se da je nedopuštena privremena mjera Općinskog suda u Čakovcu broj P- 848/98 od 01. travnja 1999. god. zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina i to u dijelu koji se odnosi na nekretninu u z.k.ul.br. 1905 k.o. S. i to č.k.br. 320/1/9 hala za tehnički pregled, industrijsko dvorište od 424 čhv. te će se na osnovi ove presude u zemljišnim knjigama na istoj nekretnini brisati svi upisi provedeni ili zabilježeni povodom te privremene mjere.

III. Utvrđuje se da je nedopuštena privremena mjera Općinskog suda u Čakovcu broj P-526/98 od 05. svibnja 1999. god. zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina i to u dijelu koji se odnosi na nekretninu u z.k.ul.br. 1905 k.o. S. i to č.k.br. 320/1/9 hala za tehnički pregled, industrijsko dvorište od 424 čhv. te će se na osnovi ove presude u zemljišnim knjigama na istoj nekretnini brisati svi upisi provedeni ili zabilježeni povodom te privremene mjere.

IV. Utvrđuje se da je nedopuštena mjera osiguranja Općinskog suda u Čakovcu broj Ovrv-1833/99 od 27. srpnja 1999. god. zasnivanjem založnog prava u dijelu koji se odnosi na nekretninu u z.k.ul.br. 1905 k.o. S. i to č.k.br. 320/1/9 hala za tehnički pregled, industrijsko dvorište od 424 čhv. te će se na osnovi ove presude u zemljišnim knjigama na istoj nekretnini brisati svi upisi provedeni ili zabilježeni povodom te mjere osiguranja.“

Podneskom od 1. prosinca 2004. tužitelj je povukao tužbu navodeći da je Županijski sud u Čakovcu rješenjem broj Gž-488/02 od 31. listopada 2002. odbio žalbe 2.-9.tuženika kao protustranaka i potvrdio rješenje Općinskog suda u Čakovcu broj Z-1098/99 od 12. ožujka 1999. kojim je na predmetnoj nekretnini odredio upis prava vlasništva u svrhu osiguranja tražbine u korist tužitelja.

Uzevši u obzir da se 1.tuženik nije protivio uknjižbi fiducijarnog prava vlasništva u korist tužitelja na predmetnim nekretninama, a da prema 1.tuženiku tužitelj nije niti zahtijevao naknadu parničnih troškova, a da ostali tuženici nisu udovoljili tužbenom zahtjevu pod toč. II., III. i IV. tužbe, nižestupanjski sudovi su pozivom na odredbu čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje u tekstu: ZPP) obvezali tužitelja na naknadu parničnih troškova III., IV., V., VI., VII., IX. i X.tuženicima.

Nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da je tužitelj dužan naknaditi navedenim tuženicima parnične troškove.

Prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove, ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.

U predmetnom slučaju 4.tuženik nije udovoljio tužbenom zahtjevu, a s obzirom da je glasio na utvrđenje, nije takvom zahtjevu niti mogao udovoljiti, već ga je eventualno mogao samo priznati.

Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (agrument iz čl. 385. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP).

Stoga je valjalo reviziju odbiti kao neosnovanu u dijelu kojim se pobija drugostupanjsko rješenje u odluci o parničnim troškovima prema 4.tuženiku Z. R. (čl. 393. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP).

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn. Ta zakonska odredba na odgovarajući način se primjenjuje i na reviziju protiv drugostupanjskog rješenja (čl. 400. st. 1. ZPP).

Revizija protiv odluke o troškovima postupka dopuštena je: ako je revizija dopuštena protiv odluke o glavnoj stvari te ako revizijom pobijani dio odluke o parničnom trošku prelazi iznos iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

Drugostupanjskim rješenje obvezan je tužitelj naknaditi parnične troškove III., V., VI.,

VII., IX. i X.tuženima ukupno u iznosu od 129.060,75 kn što znači da je svakom od tih tuženika dužan naknaditi parnične troškove od 21.510,12 kn. Kako je vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjskog rješenja u odnosu na svakog od navedenih tuženika manja od 100.000,00 kn revizija u odnosu na te tuženike nije dopuštena prema navedenoj zakonskoj odredbi.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U smislu odredbe čl. 383. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Kako revizija u odnosu na odluku o parničnim troškovima prema III., V., VI., VII.,

IX. i X.tuženicima nije podnesena u smislu čl. 382. st. 2. ZPP revizija nije dopuštena niti prema toj zakonskoj odredbi.

Stoga je valjalo reviziju u dijelu kojim se pobija drugostupanjsko rješenje u odluci o parničnim troškovima prema III., V., VI., VII., IX. i X.tuženicima odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. st. 1. ZPP).

Treće, IV., V., VI., VII., IX. i X.tuženicima nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 15. srpnja 2010.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.