Criminal appeal dismissed; Supreme Court upheld detention order for sexual offense against child under ZKP Art. 102.4.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a first-instance decision ordering his detention following a sexual offense against a child. The court found the lower court correctly applied Article 102, paragraph 1, item 4 of the Criminal Procedure Act due to the severity of the crime and the defendant's use of force against an 11-year-old victim. The appeal was rejected because the defendant failed to challenge the factual basis or legal reasoning of the detention order, and the Supreme Court lacks authority to re-evaluate evidence at this stage.
Legislator headnote
AI generatedArticle 102, paragraph 1, item 4 of the Criminal Procedure Act; Article 398, paragraphs 3 and 4 of the Criminal Procedure Act: Detention may be ordered for serious crimes with a minimum sentence of three years if special circumstances justify it; appeals against detention orders are limited to reviewing the legality of the decision, not re-evaluating evidence or criminal liability.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 491/08-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. J., zbog kaznenog djela iz članka 192. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 18. srpnja 2008. godine broj Kv-534/08 (K-13/08) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 20. kolovoza 2008. godine,
r i j e š i o j e:
Žalba optuženog A. J. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, tijekom postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. J., zbog kaznenog djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, spolnog odnošaja s djetetom iz članka 192. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00 i 51/01 – dalje u tekstu: KZ), produljen je pritvor protiv optuženika iz zakonske osnove propisane člankom 102. stavak 1. točka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP).
Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženik putem branitelja D. C., odvjetnika iz S. te predlaže ukinuti pritvor protiv optuženika.
Žalba nije osnovana.
Suprotno žalbenim navodima, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv optuženika na temelju osnove iz članka 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a.
II Kž 491/08-3
Prema navodima pravomoćne optužnice te podacima u spisu, optuženik je osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo spolnog odnošaja s djetetom iz članka 192. stavak 2. KZ- a, čime je ispunjen opći zakonski uvjet za primjenu mjere pritvora iz članka 102. stavak 1. ZKP-a. Budući da je za terećeno djelo u vrijeme počinjenja zakonom propisana kazna zatvora u trajanju najmanje 3 (tri) godine, to je ispunjen jedan od uvjeta za primjenu pritvorske mjere iz razloga propisanog u članku 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a. One posebne pretpostavke koje opravdavaju primjenu mjere pritvora protiv optuženika na temelju navedene zakonske osnove, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, proizlaze iz okolnosti i načina počinjenja djela, odnosno krajnje neprihvatljivosti u kriminalnom ponašanju optuženika, koji nadilaze uobičajene okolnosti pod kojima se čine ovakva djela. Naime, optuženik se činjeničnim opisom predmetne optužnice tereti da je primjenom sile i protiv volje oštećenice u dobi od svega 11 godina, s istom obavio spolni odnos, a što je prema psihijatrijskom nalazu kod oštećenice rezultiralo dominirajućim smetnjama iz kruga reaktivnog anksiozno depresivnog poremećaja. Ovakvim je ponašanjem, usmjerenim prema oštećenom djetetu, koristeći svoju fizičku nadmoć u odnosu na nemogućnost primjerenog otpora od stane djeteta prema njemu, koje je ponašanje u konačnici rezultiralo i navedenim posljedicama, optuženik ostvario one posebno teške okolnosti koje ukazuju da je protiv njega neophodno primijeniti mjeru pritvora iz članka 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a.
Žalbeni navodi kojima se analiziraju dokazi provedeni tijekom postupka, ne dovode u sumnju osnovanost pobijane odluke. Naime, prilikom odlučivanja o žalbi na odluku o pritvoru, sud drugog stupnja nema ovlaštenja ocjenjivati izvedene dokaze, a time ulaziti i u pitanje kaznene odgovornosti, već samo ispituje osnovanost pobijane odluke o pritvoru.
Budući da žalbom optuženog A. J. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 20. kolovoza 2008.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Martina Slunjski, v.r.
Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.