Rev-2787/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2787/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. B. iz K., koga zastupa Z. Ž., odvjetnik u K., protiv tuženice C. Z. iz K., koju zastupa Odvjetničko društvo R. i dr., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tuženice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 21. travnja 1999. godine broj Gž- 131/99-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 18. studenog 1998. godine broj P- 202/98-13, u sjednici održanoj dana 22. svibnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom razveden je brak zaključen između stranaka 18. kolovoza 1984. godine kod Matičnog ureda u Karlovcu, dijete stranaka mld. C.D. rođena 8. veljače 1985. godine povjerena je na čuvanje i odgoj tuženici, način održavanja osobnih odnosa tužitelja sa djetetom stranaka određen je tako da tužitelj može odvoditi dijete sa sobom dva vikenda u mjesecu, te za vrijeme zimskih školskih praznika sa djetetom provesti 7 dana, a za vrijeme ljetnih školskih praznika sa djetetom provesti 15 dana, te jedan dan u tjednu, a prema školskim obvezama djeteta. Ujedno je tužitelj obvezan plaćati za uzdržavanje djeteta stranaka 1.160,00 kn mjesečno počevši od 4. veljače 1998. godine do 18. studenoga 1998. godine s kamatom na dospjele neplaćene mjesečne iznose, a zatim mjesečno u iznosu od 25% od svoje plaće, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda. Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je da su stranke zaključile brak 18. kolovoza 1984. godine u K., a u braku je rođeno dijete C.D. 8. veljače 1985. godine. Zbog međusobnih teških uvreda bračni odnos između stranaka su trajno i teško poremećeni i stranke od travnja 1997. godine žive odvojeno, te ne postoje izgledi da se uspostavi bračna zajednica.

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 54. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima - "Narodne novine", broj 51/89, 59/90 - dalje u tekstu ZBPO) prihvatili tužbeni zahtjev za razvod braka stranaka.

S obzirom na sporazum stranaka da se dijete stranaka povjerava na čuvanje i odgoj tuženici, a koji sporazum je u interesu djeteta nižestupanjski sudovi su pravilno odlučili da se dijete stranaka povjeri na čuvanje i odgoj majci (čl. 398. ZBPO).

Pravilno je određen i način održavanja osobnih odnosa tužitelja sa djetetom stranaka, jer isti nije protivan interesu djeteta stranaka.

Utvrđeno je da je za uzdržavanje djeteta stranaka koje pohađa školu potrebno 2.000,00 kn mjesečno. Tužiteljeva prosječna plaća iznosi 4.642,00 kn mjesečno, a njegove mjesečne režije uključujući i održavanje automobila iznose 3.200,00 kn mjesečno. Tuženica ostvaruje plaću od 3.966,36 kn mjesečno. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno tužitelja obvezali da plaća za uzdržavanje djeteta stranaka 1.160,00 kn mjesečno od 4. veljače 1998. godine kao dana podnošenja tužbe do 18. studenog 1998. godine kao dana zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom, a zatim mjesečno u visini od 25% tužiteljeve plaće (čl. 261. i 268. ZBPO).

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tuženica. Naime, tuženici nije onemogućeno raspravljanje pred sudom, jer je pozvana na ročište glavne rasprave 18. studenog 1998. godine radi saslušanja kao stranke, no ročištu nije pristupila, niti je zbog eventualne spriječenosti tražila odgodu ročišta. U postupku nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje u tekstu ZPP).

Stoga je valjalo reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 22. svibnja 2001. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.