Rev-563/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 563/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. d.d. K., zastupanog po I. B., odvjetniku u K., protiv tuženika D. K. iz K., R., zastupanog po B. P., odvjetniku u K., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 2. prosinca 2004. godine br. Gž-1986/03, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini od 12. ožujka 2003. br. P-282/01, u sjednici održanoj 11. listopada 2006. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja, te se ukidaju u odbijajućem dijelu: presuda Županijskog suda u Sisku od 2. prosinca 2004. godine br. Gž-1986/03 i presuda Općinskog suda u Kutini od 12. ožujka 2003. broj P – 282/01, kao i u cijelosti u odluci o naknadi troškova parničnog postupka i predmet vraća sudu I. stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje:

Navedenom prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 40.000,00 kn zbog protupravnog korištenja dijela nekretnine tužitelja, koji iznos je presudom Županijskog suda u Sisku od 2. prosinca 2004. br. Gž-1986/03 smanjen na 20.000,00 kn, a tužitelj obvezan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu do 34.010,10 kn, dok je s viškom tužbenog zahtjeva do 594.728,30 kn tužitelj odbijen. Protiv odbijajućeg dijela pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinačenje ili ukidanje nižestupanjskih presuda.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor. Odgovor na reviziju nije podnijet.

Revizija tužitelja je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog protupravnog korištenja dijela njegove nekretnine, koja je u naravi parkiralište robne kuće tužitelja u Kutini, a koje parkiralište je tuženik djelomično zauzeo i koristio daljnja 632 dana, usprkos protivljenja tužitelja.

Sudovi su u postupku utvrdili da je tuženik doista 12. srpnja 1999. protupravno zauzeo, ogradio metalnom ogradom i koristio za potrebe izgradnje svoje 4-katne poslovne zgrade, dio parkirališta robne kuće tužitelja u površini od 230 m2 kroz ukupno 632 dana.

Sudovi su temeljem odredbe čl. 223. ZPP, kojom je propisano da će sud po slobodnoj ocjeni, kad utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, ali bi se visina mogla utvrditi samo s nesrazmjernim teškoćama, djelomično prihvatili tužbeni zahtjev obvezavši tuženika na naknadu štete i to prvostupanjski sud u iznosu od 40.000,00 kn, a drugostupanjski u iznosu od 20.000,00 kn, odbivši tužitelja s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren, jer tužitelj, suprotno odredbi čl. 386. st. 1. ZPP, da stranka u reviziji treba određeno navesti razloge zbog kojih je izjavljuje, konkretne razloge ne navodi, osim uopćenog razlaganja historijata cijelog spora.

Ostvaren je, međutim, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Sudovi pogrešno odlučuju o tužbenom zahtjevu temeljem odredbe čl. 223. ZPP stajalištem da se na drukčiji način ta naknada ne može odrediti. Pri tome odbijaju primjenu odredbe čl. 107. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96 i 73/00 – dalje u tekstu: ZVDSP) s obrazloženjem da se nije radilo o radovima koje je bilo nužno obaviti za upotrebu ili korištenje nekretnine.

Takvo je stajalište pogrešno. Tuženik je kao vlasnik nekretnine na kojoj su se obavljali radovi radi izgradnje njegove poslovne zgrade upotrijebio tuđu nekretninu upravo za potrebe takve izgradnje, pa je stoga dužan vlasniku upotrijebljene nekretnine platiti primjerenu naknadu koja se utvrđuje primjenom odredbe čl. 107. st. 1. i 3. ZVDSP, a kojima je propisano da je vlasnik nekretnine, koji je za potrebe izvođenja radova upotrijebio tuđe zemljište, dužan vlasniku nekretnine koju je koristio, platiti primjerenu naknadu, koja ne može biti manja od naknade za nepotpuno izvlaštenje.

Stoga je naknadu valjalo odrediti temeljem odredbe čl. 5., 38. i 39. Zakona o izvlaštenju (“Narodne novine” br. 9/94), koji određuju da se nepotpunim izvlaštenjem smatra privremena upotreba susjednog zemljišta radi izgradnje objekata ili izvođenja drugih radova, a to je upravo ovdje slučaj, pa se naknada za takvo privremeno korištenje utvrđuje u visini zakupnine koja se postiže na tržištu.

Potpuno je neodlučno za pravilno razrješenje spora, da li tužitelj ima i drugih parkirnih mjesta u istom gradu, da li inače postoje druga parkirna mjesta, kako pogrešno smatraju niži sudovi, jer je vlasnik nekretnine ovlašten odlučivati na koji način će svoju nekretninu koristiti, pa nitko nema pravo zauzeti tuđu nekretninu ili njen dio za svoje potrebe i još tumačiti da vlasniku taj dio nije potreban.

Zbog takvog pogrešnog pravnog pristupa sudovi su propustili utvrditi, suglasno odredbi članka 38. Zakona o izvlaštenju, visinu zakupnine koja se na tržištu postiže za takve površine, kakve je neovlašteno i samovoljno zauzeo i koristio tuženik. Pri tome i odredba članka 22. a) Odluke o izmjeni i dopuni odluke o gradskim porezima Grada Kutine (Službeno glasilo Grada Kutine br. 2/94), koja propisuje naknadu za korištenje javnih površina u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 0,40 DEM za svaki m2 dnevno, može biti jedan od načina utvrđenja visine zakupnine koja se postiže na tržištu, uz eventualno druge mjerodavne podatke, koje treba utvrditi tijekom postupka.

Temeljem iznijetog, ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je primjenom odredbe članka 395. st. 2. ZPP-a valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu, te s time u svezi ukinuti u cijelosti i odluku o parničnom trošku.

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud, akceptirajući iznijete razloge pogrešne primjene materijalnog prava, utvrditi visinu zakupnine koja se postiže na tržištu u K. za parkirne površine, te ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a i pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu i na zakonu utemeljenu presudu.

U Zagrebu, 11. listopada 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v. r.