Rev-359/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 359/1995-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića, Tome Gložinića i Ilije Čuljata kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.K. iz M., B. Ž. br. …. zastupanog po V.M., odvjetniku iz Z., protiv tuženice J.K. iz Z., N.G. br. …, zastupane po N.D., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja, te u pravnoj stvari protutužbe, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 21. lipnja 1994. godine br. XXVIII Gž-2768/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. lipnja 1993. godine br. P-10284/86, u sjednici održanoj dana 16. listopada 1996. godine,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se nižestupanjske presude - presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 21. lipnja 1994. godine br. XXVIII Gž-2768/94-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. lipnja 1993. godine br. P- 10284/86 u pobijanom dijelu kojim je utvrđeno da je tuženica J.K. suvlasnik u dijelu od 2/10 kuće u M., te dijelu kojim je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za utvrđenje njegovog suvlasničkog prava na navedenom dijelu kuće i u tom ukinutom opsegu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ostalom nepobijanom dijelu nižestupanjske presude ostaju neizmijenjene.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj - protutuženi K.I. iz M. suvlasnik 3/10 preostalog spornog dijela kuće u M., izgrađene na č. br. 431/1 upisane u posjedovni list 885 k.o. B., a tužena - protutužiteljica K.J. iz Z. 2/10 spornog dijela kuće, što je tužena dužna priznati u roku od 15 dana, jer će u protivnom to zamijeniti ova presuda.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva od 2/10 dijela ili 4/20 dijela suvlasništva objekta, kao i sa tužbenim zahtjevom u cijelosti za izdavanje tabularne isprave za gruntovni prijenos.

III. Odbija se tužena sa protutužbenim zahtjevom do 1/4 dijela suvlasništva objekta ili sa 1/20 dijela suvlasništva spornog dijela objekta.

IV. Svaka stranka snosi svoje parnični trošak."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pobijajući presudu u dijelu kojim je utvrđen suvlasnički dio tužiteljice na predmetnoj imovini u dijelu od 2/10, odnosno u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva da se utvrdi njegovo suvlasničko pravo na tom dijelu imovine, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud nižestupanjske presude preinači u pobijanom dijelu i njegov tužbeni zahtjev prihvati a protutužbeni zahtjev odbije, ili da nižestupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Svojim podneskom od 15. listopada 1994. godine tužitelj je dao dopunu revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je osnovana, a dopuna revizije je nepravodobna.

Sukladno odredbi iz čl. 282. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92) stranke mogu izjaviti reviziju u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa presude. Prijepis presude suda drugog stupnja dostavljen je punomoćniku tužitelja dana 1. rujna 1994. godine, a podnesak tužitelja kojim se dopunjuju navodi izjavljene revizije predan je putem pošte preporučenom pošiljkom dana 27. listopada 1994. godine, dakle nakon isteka roka za izjavljivanje revizije, pa je stoga dopunu revizije sukladno odredbi iz čl. 392. ZPP valjalo odbaciti.

Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka jer postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju revident opisno ukazuje.

Naime, pobijana drugostupanjska presuda, a jednako i prvostupanjska presuda, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji se tiču prigovora revidenta kojeg on ističe tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima a ponavlja i sada u reviziji, da je predmetna kuća u M. građena sredstvima zajma kojeg je uzeo i otplatio nakon faktičnog prestanka bračne zajednice stranaka.

Odlučujući o tužbenom i protutužbenom zahtjevu u odnosu na predmetnu kuću u M. nižestupanjski sudovi su utvrdili da ista u dijelu njezine vrijednosti od 40% predstavlja zajedničku imovinu stranaka stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice i da je njihov doprinos u stjecanju te imovine jednak. Pitanje doprinosa stranaka u stjecanju njihove ostale zajedničke nepokretne imovine - obiteljske kuće u Z. već je u ovoj parnici pravomoćno raspravljeno te je također utvrđen jednak doprinos u stjecanju kuće u Z., a takovo utvrđenje prihvatio je i ovaj revizijski sud odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude kojom je pravomoćno utvrđeno suvlasničko pravo stranaka na jednake dijelove na kući u Z.

Kod utvrđenja da se kod gradnje kuće u M. za vrijeme trajanja bračne zajednice nisu izmijenile okolnosti koje bi opravdavale zaključak o postojanju većeg doprinosa tužitelja od onog koji je utvrđen u odnosu na stjecanje kuće u Zagrebu nižestupanjski sudovi su, suprotno navodima revizije, pravilno utvrdili doprinos stranaka u stjecanju kuće u M..

Međutim, za sada se ne može ispitati da li je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada su utvrđeni suvlasnički dijelovi stranaka na kući u M. jer pri utvrđenju suvlasničkih dijelova nisu uzeti u obzir dugovi koji terete predmetnu imovinu a za koje tužitelj tvrdi da ih je on učinio za gradnju kuće te ih otplatio nakon prestanka bračne zajednice, a o čemu se sudovi nisu izjasnili.

O dugovima koji su učinjeni radi pribavljanja zajedničke imovine bračnih drugova a koji nisu otplaćeni do prestanka braka, odnosno do prestanka zajednice života bračnih drugova već je bračni drug kojega tereti dug prema vjerovniku, nakon prestanka braka, odnosno faktične zajednice života nastavio sam s otplatom i taj dug djelomično ili potpuno otplatio treba odlučiti u smislu odredaba iz čl. 291. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 51/89, 59/90).

Stoga je za pravilnu primjenu materijalnog prava potrebno raspraviti pitanje opstojnosti i visine duga na kojeg se tužitelj poziva, te u slučaju postojanja duga treba omogućiti tuženici da pruži potrebno osiguranje za namirenje njezinog dijela duga koji tereti zajedničku imovinu, a ako bi tuženica odbila pružiti takovo osiguranje taj dio duga treba uzeti u obzir pri utvrđivanju njezinog udjela koji će biti manji za vrijednost njezinog dijela duga u zajedničkoj imovini.

Slijedom izloženog a na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP obje nižestupanjske presude su ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U Zagrebu, 16. listopada 1996.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)