Rev-355/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 355/15-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatske vode, pravne osobe za upravljanje vodama iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u S., protiv ovršenika Š. V. iz P. 89, OIB: ..., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3337/14-2 od 4. studenoga 2014., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj Ovr-228/14 od 15. listopada 2014., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2016.,

r i j e š i o j e:

1. Ukida se rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3337/14-2 od 4. studenoga 2014. i rješenje Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj Ovr-228/14 od 15. listopada 2014. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem sud se oglasio nenadležnim te je odbacio prijedlog za ovrhu.

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te je potvrđeno rješenje suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 400. u vezi s odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine nižestupanjska rješenja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

U ovršnom postupku na temelju čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12 i 25/13 - dalje: OZ) dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Ovrhovoditelj je reviziju podnio na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a i uz navod da je podnosi jer odluka u sporu ovisi o rješenju procesnopravnih pitanja važnih za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je, uz tvrdnju da shvaćanje na kojemu se osporeno rješenje temelji (o sudskoj nenadležnosti za prisilnu naplatu naknade za uređenje voda) nije pravilno i u suprotnosti je s shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci poslovni broj U-III/1640/2006 od 13. veljače 2008. i više drugostupanjskih sudova . Stoga je u reviziji postavio više pitanja - ali koja se suštinski svode na jedno pitanje koje glasi: „Je li redovni sud nadležan za donošenje odluke o ovrsi temeljem ovršne isprave koju u okviru svoje nadležnosti Hrvatske vode donesu kao javnopravno tijelo?“.

Pobijano rješenje je, sukladno čl. 392.a st. 2. ZPP, ispitano samo u dijelu kojem se pobija revizijom i samo zbog istaknutog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je revizija podnesena.

Predmet ovog ovršnog postupka jest prisilna naplata naknade za uređenje voda na temelju ovršnih isprava, izvršnih rješenja o utvrđenju naknade za uređenje voda koja su donijele Hrvatske vode.

Zaključak o sudskoj nenadležnosti u dijelu ovršnog prijedloga na temelju ovršne isprave rješenja Hrvatskih voda od 18. rujna 2006. nižestupanjski sudovi obrazlažu time da je to rješenje doneseno primjenom čl. 35. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“ broj 107/95, 19/96, 88/98 i 150/05 - dalje: ZFVG/stari) pa da se i na ovrhu tražbine koja proizlazi iz te isprave imaju primijeniti relevantne odredbe ZFVG/stari kojima je propisano da ovrhu na novčanim sredstvima za koju rješenje o obračunu donose Hrvatske vode, provode Hrvatske vode sukladno odredbama Općeg poreznog zakona.

Sudsku nenadležnost u odnosu na dio prijedloga za ovrhu podnesenog na temelju druge ovršne isprave, rješenja Hrvatskih voda od 25. veljače 2011. donesenog primjenom odredaba Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj 153/09, 90/11 i 56/13 - dalje: ZFVG), nižestupanjski sudovi temelje na odredbama čl. 16. st. 2., čl. 17., 71. st. 1., čl. 72. ZFVG te članka 42. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj 56/13).

Obzirom da je shvaćanje drugostupanjskog suda iz osporenog rješenja (o sudskoj nenadležnosti za prisilnu naplatu naknade za uređenje voda) u suprotnosti s shvaćanjem koje je Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio u svojoj odluci poslovni broj U-III/1640/2006 od 13. veljače 2008., ali i obzirom na različitu praksu drugostupanjskih sudova o nadležnosti za određivanje i provedbu ovrhe na temelju izvršnih rješenja Hrvatskih voda kojima je obračunata naknada za uređenje voda i naloženo njeno plaćanje, postavljeno pitanje revizijski sud nalazi važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Ovršni je prijedlog u ovoj pravnoj stvari podnesen 7. svibnja 2014. Odredbom iz čl. 97. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj 153/09) je propisano da Zakon o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj 107/95, 19/96, 88/98 i 150/05) prestaje važiti 1. siječnja 2010.

Slijedom toga relevantne odredbe ZFVG/stari, odnosno njegov čl. 40. kojim je propisano da ovrhu na novčanim sredstvima na računima dužnika i tražbinama dužnika prema njihovim dužnicima, radi naplate vodnih naknada, za koje rješenja o obračunu donose Hrvatske vode, provode Hrvatske vode sukladno Općem poreznom zakonu, na dan pokretanja ovršnog postupka nije bio na snazi pa se ne može primijeniti u ovom postupku, već se u ovom ovršnom postupku primjenjuju relevantne odredbe ZFVG.

Prema odredbi čl. 16. st. 1. ZFVG naknadu za uređenje voda obračunavaju Hrvatske vode te je i naplaćuju, osim u slučaju iz čl. 17. tog Zakona. Naknada za uređenje voda obračunava se rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose Hrvatske vode (st. 2.).

Odredbom čl. 17. st. 1. ZFVG propisano je da na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda.

Člankom 7. Uredbe o visini naknade za uređenje voda („Narodne novine“, broj 82/10 i 108/13) propisano je da jedinice lokalne samouprave koje obračunavaju komunalnu naknadu, a čiji broj stanovnika prema važećem popisu stanovnika ne prelazi 2000 nisu dužne obračunavati i naplaćivati naknadu za uređenje voda uz komunalnu naknadu na način uređen odredbom čl. 17. ZFVG. Za obveznike na području tih jedinica lokalne samouprave obračun i naplatu naknade za uređenje voda obavljaju Hrvatske vode.

Daljnja iznimka od primjene odredbe čl. 17. ZFVG propisana je odredbom čl. 8. Uredbe o visini naknade za uređenje voda, prema kojoj su, pod određenim uvjetima, Hrvatske vode ovlaštene preuzeti obračun i naplatu naknade za uređenje voda i od jedinica lokalne samouprave koje nisu izuzete od obveze obračuna i naplate naknade za uređenje voda prema čl. 7. te Uredbe.

Dakle, pod određenim uvjetima i za nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, obračun i naplatu ovlaštene su vršiti Hrvatske vode.

Odredbama ZFVG različito je propisan postupak naplate, ovisno o tome jesu li rješenje kojim se obračunava naknada za uređenje voda donijele Hrvatske vode ili je rješenje o obračunu naknade za uređenje voda uz određivanje komunalne naknade prema propisima o komunalnom gospodarstvu, postupajući prema odredbi čl. 17. st. 1. ZFVG, donijela jedinica lokalne samouprave.

Tako je odredbom čl. 72. st. 1. ZFVG propisano da se protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje provodi prema propisima o izvršenju komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada, dok prema odredbi čl. 73. st. 2. ZFVG ovrhu protiv obveznika vodnih naknada, za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode, osim u slučaju iz čl. 71. st. 1. ZFVG (ovrha na novčanim sredstvima na poslovnim računima protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja), pokreću Hrvatske vode kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu.

Odredbom čl. 1. OZ propisano je da se tim Zakonom uređuje postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode osiguranje tražbina (postupak osiguranja), ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Kada je odredbom iz čl. 73. st. 2. ZFVG propisano da Hrvatske vode kao ovrhovoditelj pokreću postupak ovrhe po Ovršnom zakonu protiv obveznika vodnih naknada za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode, onda je time zapravo propisana sudska nadležnost za određivanje i provedbu ovrhe na temelju rješenja o obračunu kojega donose Hrvatske vode radi naplate naknade za uređenje voda.

Dakle, za određivanje i provedbu ovrhe na temelju izvršnog rješenja Hrvatskih voda kojim je obračunata naknada za uređenje voda i naloženo njeno plaćanje, nadležan je sud. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i 4. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. i čl. 21. st. 1. OZ ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 10. veljače 2016.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.