IP-1888/2007-1 · Općinski sud u Splitu

I P 1888/07

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja NIHON d.o.o. Split, Špinutska 65, zastupan po pun. Vinko Ljubičić i Željko Vrdoljak odvj. u Splitu, protiv tuženika GRAD SPLIT, zastupan po pun. Slavica Radić dipl. iur., radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 17. prosinca 2010.god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja Ivan Močić odvj. vjež. u Splitu i pun. tuženika Slavica Radić dipl. iur., dana 20. prosinca 2010.godine,

r i j e š i o j e :

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu koji se odnosi na glavni tužbeni zahtjev koji glasi;

„ Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine označne kao čest. zem. 7321/1, Z.U. 7424, K.O. Split, koji dio u naravi predstavlja poslovni prostor - skladište koje se nalazi u Splitu, anagrafske oznake Špinutska br. 65, ukupne površine 230 m², kojem pripada i dvorište površine 520 m², te je tužitelj ovlašten zatražiti i postići upis prava suvlasništva za idealni dio koji odgovora dijelu od 756/5357 m² ove nekretnine, uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženika.“

p r e s u d i o j e :

Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi;

„ Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 3.500.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, te mu u istom roku naknaditi parbeni trošak.“

Obrazloženje

Tužitelj je dana 23. listopada 2007.god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, u kojoj navodi da je nekretnina označena kao čest. zem. 7321/1, Z.U. 7424, K.O. Split, u naravi poslovni prostor - skladište koje se nalazi u Splitu, anagrafske oznake, Špinutska 65, ukupne površine 236 m² i 520 m² dvorišta uz skladište, uknjižena kao - društveno vlasništvom, a kao nosilac prava korištenja je uknjižen veslački klub Gusar - Split.

Međutim, pravi i stvarni vlasnik predmetne nekretnine je upravo tuženik. Naime, Zakon o športu, propisuje da se športskim objektima smatraju zatvoreni i otvoreni objekti, kao

I P 1888/07

i prirodno uređenje površine koje su u javnoj upotrebi i udovoljavaju uvjetima za obavljanje djelatnosti športa, sve sukladno odredbi 69 Zakona o športu. Nije sporno da se ova nekretnina treba tretirati kao športski objekt u smislu Zakona o športu, a zbog čega vlasničko pravne odnose na tim nekretninama valja razriješiti suglasno odredbama Zakona o športu kao „lex specijalis“ u odnosu na Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Temeljem Zakona o športu iz 1992.god., započet je postupak prijelaza športskih objekata u društvenom vlasništvu u pravni režim građanskog, privatnog vlasništva, odnosno vlasništva jedinica lokalne samouprave, u kojem bi RH, općine ili športske organizacije, gradovi, općine ili športske organizacije, postali njihovim vlasnicima.

Hrvatski Sabor donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o športu, i to 1995.god., koji je stupio na snagu dana 12. listopada 1995.god., a kojim je izvršena imovinsko-pravna ili statusna pretvorba u području športa. Sukladno izričitim odredbama citiranog zakona, i baš odredbi čl.88 st. 1, propisano je da športski objekti i druge nekretnine u društvenom vlasništvu na kojima pravo korištenja imaju športske organizacije i udruge ili druge pravne osobe (tvrtke, ustanove, radne organizacije) osnovana radi upravljanja športskim objektima, prelaze u vlasništvo gradova i općina na čijem se području nalaze, time da prema čl. 88 istog Zakona, akt o preuzimanju športskih objekata i drugih nekretnina iz naprijed citiranog članka donijet će gradsko odnosno općinsko vijeće u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Grad Split, Gradsko vijeće, dana 05. prosinca 1995.god., pod Kl. 021-01/95-01/89, a temeljem čl. 88 st. 1 Zakona o športu i čl. 28 Statuta Grada Splita, na 33. sjednici održanoj dan a05. prosinca 1995.god.,donijelo je Odluku o preuzimanju športskih objekata i drugih nekretninu društvenom vlasništvu, u vlasništvo Grada Splita. Ovom odlukom je određeno da športski objekti i druge nekretnine u društvenom vlasništvu na području Grada Splita na kojima pravo korištenja imaju športske organizacije ili druge pravne osobe osnovane radi upravljanja športskim objektima, prelaze u vlasništvo Grada Splita, a između ostalog u toč. II ove Odluke, nabrojano je koji se sve objekti preuzimaju u vlasništvo Grada Splita, pa je tako pod rednim br. 14 naznačeno „Hrvatski veslački klub Gusar“ - Split, Špinutska 69. Odluka je stupila na snagu danom donošenja, a ista je objavljena u Službenom glasniku Grada Splita.

Nadlaje navodi da se temeljem valjanog pravnog osnova, Ugovora o zakupu, nalazi u posjedu predmetne nekretnine. U trenutku ulaska u posjed ove nekretnine od strane tužitelja, ista je bila praktički posve bezvrijedna u građevinskom smislu. Bila je potpuna ruševina bez ikakve građevinske vrijednosti, a što je jako dobro poznato i tuženiku. Uz znanje i odobrenje, odnosno bez protivljenja tuženika, u ovu nekretninu je uložio iznos od najmanje 3.500,000,00 kn, te je time vrijednost ulaganja - građenjem višestruko premašila sveukupnu tržišnu vrijednost ove nekretnine.

Tužitelj navodi kako drži da je stekao vlasništvo predmetne nekretnine upravo građenjem, i baš na temelju odredbe čl. 153 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa je predložio sudu da donese odluku kojom će utvrditi da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine označne kao čest. zem. 7321/1, Z.U. 7424, K.O. Split, koji dio u naravi predstavlja poslovni prostor - skladište koje se nalazi u Splitu, anagrafske oznake Špinutska br. 65, ukupne površine 230 m², kojem pripada i dvorište površine 520 m², te ga ovlastiti da zatraži i postigne upis prava suvlasništva za idealni dio koji odgovora dijelu od 756/5357 m² ove nekretnine, uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženika.

I P 1888/07

Nadalje je istaknuo i podredni tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 3.500,000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, i to iz osnova uloženih sredstava.

U odgovoru na tužbu od 08. studenog 2010.god., tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te poriče kao neistinite navode tužbe da je tužitelj uz znanje i odobrenje tuženika, ulagao i izgradio poslovni prostor temeljem čega bi stekao vlasništvo istog. Navodi da su nesporni jedino navodi tužbe da je tuženik temeljem odredbi Zakona o športu i Odluke o preuzimanju športskih objekata, postao vlasnikom svih sportskih objekata dodijeljenih na korištenje sportskim klubovima ili udrugama, a među kojima su objekti dodijeljeni na korištenje HVK „Gusar“ Split na području lučice Špinut, anagrafske oznake, Špinutska 69.

Nadalje navodi da je Ugovorom o zakupu od 12. svibnja 2000.god., zaključenim između HVK Gusar i tužitelja, tužitelju predan u posjed poslovni prostor - skladište na adresi Špinutska 65, u površini 236 m² i dvorište u površini od 520 m² za obavljanje djelatnosti distribucije, veleprodaje i maloprodaje medicinskih i sportskih preparata. Člankom 4 prednje cit. ugovora, tužitelj se je kao zakupnik obavezao izvršiti rekonstrukciju i privođenje ugovorenoj namjeni predanog prostora, i to ulaganjem vlastitih sredstava do maksimalnog iznosa od 120.000,00 DEM, a sve prema projektu i troškovniku odobrenom od strane zakupodavca. Člankom 6 istog Ugovora, tužitelj se je odrekao bilo kakvog potraživanja po osnovi uloženih sredstava u uređenje prostora nakon isteka ugovorenog roka zakupa, te se je obvezao u slučaju neproduživanja Ugovora o zakupu, prostor predati u zatečenom stanju u trenutku završetka zakupodavnog odnosa.

Nakon preuzimanja iznajmljenog objekta, tužitelj je neovlašteno i protivno odredbama zaključenog Ugovora, vršio građevinske radove na iznajmljenom objektu, čak i unatoč izričitom protivljenju zakupodavca, te je u više navrata opominjan i pozivan da u skladu s preuzetim obvezama dostavi dokumentaciju o izvođenju tih radova. Kako se tužitelj oglušio na sva upozorenja i pozive, zakupodavac je protiv tužitelja pokrenuo postupak inspekcijskog nadzora, u kojem postupku je nadležni Odsjek Uprave za inspekcijske poslove, Odsjeka Inspekcijskog nadzora u Splitu, donio rješenje Kl. UP/I-362-02/03-02/13180, Ur. br. 531- 07/7-1-03-03 od 24. veljače 2003.god., kojim je tužitelju naloženo uklanjanje bespravno dograđenog dijela objekta i uspostava prijašnjeg stanja. Usprkos zabrani nadležne inspekcije i višekratnim upozorenjima zakupodavca, tužitelj je za cijelo vrijeme trajanja ugovora nastavio sa bespravnom dogradnjom zakupljenog objekta.

Po prestanku Ugovora o zakupu istekom ugovorenog roka, HVK Gusar Split je nakon provedenog natječaja na koji se je tužitelj javio dostavom nove ponude, sklopio sa tužiteljem novi ugovor o zakupu kojim su ugovorene stranke regulirale sve sporne odnose. Novim Ugovorom o zakupu od 06. lipnja 2008.god., ovjerenom kao ovršna isprava po Javnom bilježniku Vrbanović Jasminki iz Zagreba, dana 05. lipnja 2008.god., pod br. Ov-11251/2008, tužitelj je preuzeo obvezu da o svom trošku, a u ime i za račun zakupodavca izvrši legalizaciju bespravno sagrađenog dijela objekta, te suviše naknaditi sve troškove prouzročene prisilnim uklanjanjem izgrađenog dijela građevine, ukoliko do toga dođe.

Tuženik nadalje ističe da je stoga neosnovan tužbeni zahtjev za stjecanje vlasništva tuženikove nekretnine jer za takvo stjecanje ne postoje osnovne zakonske pretpostavke, sposobnost tužitelja, kao ni dopušten način stjecanja. Također ističe da se predmetni objekt nalazi na samoj obali uz more, pa je očito da je barem dijelom na pomorskom dobru, a kako

I P 1888/07

nije utvrđena granica pomorskog dobra, ističe i to da u ovom trenutku sporna nekretnina nije niti sposobna biti objektom stjecanja prava vlasništva.

Na raspravnom ročištu održanom dana 17. prosinca 2010.god., tužitelj je izjavio da povlači tužbu u dijelu koji se odnosi na glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja vlasništva predmetne nekretnine, a radi čega je valjalo donijeti odluku kao u izreci rješenja, i to pozivom na odredbu čl. 193 st. 2 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 84/08).

Tužitelj na istom raspravnom ročištu navodi da ustraje u podrednom tužbenom zahtjevu radi isplate. Ističe da je izvršio nužne i korisne zahvate na predmetnoj nekretnini koji nisu tekućeg karaktera, a sve imajući u vidu da bez takvih zahvata nije mogao obavljati registriranu djelatnost koja predstavlja bitan sastojak predmetnog Ugovora o zakupu.

Na istom raspravnom ročištu, tuženik ističe da je tužitelj valjanom solemniziranom ispravom - Ugovorom o zakupu, preuzeo obvezu legalizirati ili porušiti bespravno sagrađeni objekt, te suviše toga nadoknaditi svu štetu tuženiku koja bi mu mogla nastati radnjama tužitelja iz osnova bespravne gradnje. Tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz iz kojega bi bilo razvidno da je barem pokušao poduzeti bilo kakve mjere u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju, a da bi predmetni objekt legalizirao. Tuženik stoga već sada trpi štetu takvim ponašanjem tužitelja.

Tužitelj je zatražio parnični trošak.

Sud je u dokazne svrhe pregledao izvadak iz zemljišne knjige ovog suda od 10. studenog 2006.god., Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 18. svibnja 2000.god., Rješenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprava za inspekcijske poslove od 24. veljače 2003.god., Obavijesti Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprava za inspekcijske poslove od 20. studenog 2007.god., 22. kolovoza 2007.god., prijave zbog neovlaštene gradnje od 16. studenog 2007.god., 30. listopada 2007.god., 31. srpnja 2007.god., 20. lipnja 2007.god., dvije fotografije, Obavijest HVK Gusar Split od 27. srpnja 2007.god., Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 06. lipnja 2008.god., te dvije skice spornog objekta.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, u daljnjem tekstu ZV) propisuje u odredbi čl. 152 st. 1, da zgrada koju netko bez znanja i volje vlasnika izgradi na tuđem zemljištu, pripada vlasniku tog zemljišta.

U odredbi čl. 153 ZV-a, propisano je da ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta.

Nadalje je u odredbama čl. 154 st. 1 i st. 2 ZV-a, propisano da ako graditelj nije bio pošten, zgrada pripada vlasniku zemljišta i kad nije bez odgode zabranio građenje, no vlasnik zemljišta nema pravo zahtijevati uspostavu prijašnjega stanja. Graditelj je u slučaju iz st. 1. ovoga članka, ovlašten uspostaviti prijašnje stanje o svom trošku i uzeti za sebe svoj materijal

I P 1888/07

koji je bio ugradio u zgradu, ali ne nakon što protekne rok u kojem bi po pravomoćnosti odluke suda trebao dobrovoljno predati posjed zemljišta sa zgradom njezinu vlasniku.

Pregledom priložene dokumentacije je utvrđeno da je između HVK Gusar Split, kao zakupodavca i tužitelja, kao zakupoprimca, dana 18. svibnja 2000.god., sklopljen Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora - skladišta koje se nalazi na adresi u Splitu, Špinutska 65, površine 236 m² i 520 m² dvorišta uz skladište, i to na razdoblje od osam godina. Tužitelj se je obvezao u predmetni prostor uložiti u rekonstrukciju i privođenje svojoj poslovnoj djelatnosti, iznos u maksimalnoj iznosu od 120.000,00 DEM (protuvrijednost u kunama) prema projektu i troškovniku odobrenom od strane zakupodavca, a sve najkasnije 01. lipnja 2001.god., te dokumentirati zakupodavcu uložena sredstva.

Među strankama Ugovora se nadalje utvrđuje da nakon isteka ugovorenog najma od osam godina, tužitelj nema nikakvih potraživanja po osnovi navedene investicije prema zakupodavcu. Smatra se da je tužitelj ulaganje amortizirao u osam godina najma i dužan je u slučaju nesklapanja novog Ugovora, predmetni poslovni prostor predati u stanju zatečenom u trenutku završetka Ugovora. Po isteku najma, tužitelj ima prednost pri sklapanju novog Ugovora o zakupu pred ostalim eventualnim ponuđačima za istu cijenu najma.

Tuženik je u dokazne svrhe dostavio rješenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprava za inspekcijske poslove Kl. UP/I-362-02/03-02/03180, Ur.br.531-07/7-1-03-03 od 24. veljače 2003.god., a kojim se tužitelj u kao investitoru naređuje uklanjanje dogradnje izgrađene na južnom dijelu pročelja poslovne građevine na lokaciji Špinutska 65, Split, na čest. zem. 7321/1 K.O. Split, te uspostava prijašnjeg stanja uklanjanjem materijala i poravnanjem terena u roku od sedam dana od dana dostave rješenja.

Nadalje je tuženik u dokazne svrhe dostavio prijave Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Građevinska inspekcija Split, podnesene protiv tužitelja zbog bespravne dogradnje spornog objekta od strane podnositelja prijave HVK Gusar Split i to od 20. lipnja 2007.god., 31. srpnja 2007.god., 30. listopada 2007.god., i 16. studenog 2007.god., kao i Obavijesti Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprava za inspekcijske poslove, odaslane HVK Gusar Split, a povodom podnesenih prijava zbog neovlaštene gradnje od 22. kolovoza 2007.god., i 20. studenog 2007.god., u kojima se navodi da je inspekcijskim pregledom utvrđeno da se radi o izvođenju građevinskih radova bez odobrenja za gradnju, odnosno bez odgovarajuće građevne dozvole, te da je pokrenut upravni inspekcijski postupak, i dana 21. kolovoza 2007.god., doneseno rješenje o uklanjanu cjelokupne dogradnje - zidova i polumontažne nadstrešnice, a dana 10. listopada 2007.god., donesen zaključak o dozvoli izvršenja rješenje, sve u skladu s Zakonom o gradnji.

Spisu predmeta je priložena i obavijest HVK Gusar Split od 27. srpnja 2007.god., koja je odaslana tužitelju, a u kojem se od tužitelja traži dozvola i nacrt za radove koje obavlja na sjevernoj ogradi dijela klupskih nekretnina koje su kod njega u najmu, a sve u svrhu razmatranja mogućnosti davanja odobrenja za ove radove. U obavijesti se tužitelju napominje da nažalost još jednom bez suglasnosti obavlja radove, što je u suprotnosti s potpisanim Ugovorom i uzancama poslovnog ponašanja, te da će ukoliko tužitelj u roku od sedam dana ne postupi po ovom dopisu, biti podnijeta prijava nadležnoj građevinskoj inspekciji.

Ovaj sud cijeni da iz naprijed navedene priložene dokumentacije nedvojbeno proizlazi da je tužitelj nepošteni graditelj u smislu odredbi čl. 152 i 154 ZV-a, odnosno da je u konkretnom slučaju tužitelj znao da mu ne pripada pravo dogradnje spornog objekta, te da je

I P 1888/07

usprkos izričitom protivljenju pravnog prednika tuženika, ulagao u dogradnju predmetnog poslovnog prostora.

Nadalje je pregledom priložene dokumentacije utvrđeno da je dana 06. lipnja 2008.god., između HVK Gusar Split, ako zakupodavca i tužitelja, kao zakupnika, sklopljen novi Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora - skladišne i pomoćne prostorije na adresi Split, Špinutska 65, i to poslovnog prostora na zapadnom dijelu zgrade ukupne površine 247m² i dvorišta na zapadnoj strani ukupne površine 509 m², sagrađeno na čest. zem. 732/1 K.O. Split, i to na razdoblje od četiri godine. Ugovorne stranke utvrđuju da je tužitelj dogradio postojeću građevinu izgradivši aneks sa južne strane građevine koja je predmet zakupa i nadstrešnicu na zapadnoj strani, a što je izgradio bez suglasnosti zakupodavca na svoju isključivu odgovornost, te da će tužitelj snositi eventualne troškove i naknadu štete prouzročene prisilnim uklanjanjem dograđenih aneksa, ukoliko do toga dođe. Tužitelj se je obvezao o svom trošku, odmah po potpisu Ugovora, hitno pokrenuti postupak izrade dokumentacije za ishođenje rješenja o izvedenom stanju aneksa sa južne strane građevine koja je predmet zakupa, sve sukladno Zakonu o prostornom uređenju i gradnji. Tužitelj se je obvezao hitno provesti sve radnje i platiti sve troškove nužne za ishođenje rješenja o izvedenom stanju aneksa sa južne srane građevine koja je predmet zakupa, a koje rješenje o izvedenom stanju mora glasiti na ime zakupodavca.

Slijedom svega navedenog je razvidno da se je tužitelj odrekao predmetnog potraživanja s osnova uloženih sredstava u dogradnju predmetne nekretnine i to Ugovorom o zakupu predmetnog poslovnog prostora od 18. svibnja 2000.god., sklopljenim sa pravnim prednikom tuženika HVK Gusar Split. Naime, u odredbi čl. 5 Ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora od 18. svibnja 2000.god., ugovorne stranke nedvojbeno utvrđuju da nakon isteka ugovorenog zakupa od osam godina, tužitelj nema nikakvih potraživanja po osnovi sporne investicije prema zakupodavcu. Smatra se da je tužitelj ulaganje amortizirao u osam godina najma i dužan je u slučaju nesklapanja novog Ugovora, predmetni poslovni prostor predati u stanju zatečenom u trenutku završetka Ugovora.

Tužitelju kao nepoštenom graditelju pripada pravo da u zakonskom roku o svom trošku uspostavi prijašnje stanje i uzme za sebe svoj materijal koji je ugradio u sporni objekt, i to sukladno odredbi čl. 154 st.2 ZV-a.

Radi svega navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan, te je donijeta odluka kao u izreci rješenja i presude.

U Splitu, 20. prosinca 2010.godine

S U D A C

Živomir Topić

PRAVNA POUKA: Protiv ovog rješenja i presude stranke imaju pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja

- tuženiku

I P 1888/07