Revr-361/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 361/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Gordane Matasić- Špoljarić, Željka Glušića i Đure Sesse, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. R. iz Č., kojeg zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u O., protiv tuženice Republike Hrvatske (za Ministarstvo obrane), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko- upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-846/07 od 13. ožujka 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-705/05 od 24. siječnja 2007., u sjednici održanoj 17. rujna 2008.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se naloži tuženici tužitelju naknaditi štetu u ukupnom iznosu od 388.668,84 kn te mu plaća rentu s naslova izgubljene zarade 2.384,69 kn mjesečnu, te za naknadu za tuđu pomoć i njegu 2.000,00 kn mjesečno počevši od 6. srpnja 2005. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to tako da dospjele obroke isplati odjednom, a buduće obroke kako budu dospijevali sve sa zateznim kamatama pobliže označenim u st. I. izreke i uz naknadu troška postupka u iznosu od 26.500,00 kn.

Naloženo je tužitelju da tuženici naknadi trošak postupka u iznosu od 23.990,00 kn dok je odbijen dio zahtjeva tuženice za naknadu troška postupka u iznosu od 5.000,00 kn. Drugostupanjski sud je potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači obje nižestupanjske presude i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te traži trošak postupka uključivši i trošak revizije, a podredno da ovaj sud prihvati reviziju tužitelja, ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Drugostupanjski sud ocijenio je sve dokaze provedene tijekom postupka u njihovoj međusobnoj povezanosti, pa ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) u svezi odredbe čl. 8. ZPP-a koja bi bila učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom. U presudama su navedeni jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama pa ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Revident ukazuje i na povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 8. ZPP-a učinjenu pred prvostupanjskim sudom no taj revizijski navod ovaj sud nije cijenio jer se zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka revizija može izjaviti samo ako je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom(čl.385. st.1. točka 2.ZPP)

Iz iznesenih razloga nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi štetu koju je pretrpio kao pripadnik vojne policije Republike Hrvatske i u revizijskoj fazi postupka je sporno da li postoji odgovornost tuženice Republike Hrvatske za štetu koja je zbog toga nastala tužitelju.

Tužitelj je bio u aktivnom sastavu vojne policije Republike Hrvatske od 16. rujna 1991. do 31. siječnja 1992., te u pričuvnom sastavu vojne policije Republike Hrvatske od 6. 6. 1992. do 28. veljače 1995. te se ubrzo nakon što je primljen u djelatnu vojnu službu razbolio. Krajem 1991. u KBC Zagreb, Klinike za unutarnje bolesti Zavoda za kliničku imunologiju tužitelju je potvrđena dijagnoza da se radi o sistemskom lupusu eritematodes (u daljnjem tekstu SLE); koja je postala manifestna oko jedan mjesec nakon stupanja u aktivni sastav vojne policije. Medicinskim vještačenjem stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. M. G. utvrđeno je da je tu bolest vrlo teško dijagnosticirati prije nego pokaže vidljive kliničke znakove, da može trajati i godinama a da se klinički ne manifestira te da je bolest kod tužitelja postojala i prije postavljanja objektivne dijagnoze. Tuženik se u pričuvni sastav HV-a javio 6.

6. 1992. gdje je bio sve do 28. veljače 1995. iako je već bio bolestan iako mu je bilo jasno da se tako teška bolest može pogoršati boravkom u HV.

Nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev kao neosnovan smatrajući da ne postoji krivnja tuženice za nastanak bolesti SLE kod tužitelja niti za njezino pogoršanje,jer ne postoji uzročno-posljedična veza između boravka tužitelja u aktivnom i pričuvnom sastavu HV u navedenom periodu i pojave spomenute bolesti kod tužitelja kao ni komplikacija koje su se naknadno ispoljile.

Tuženica bi odgovarala za štetu koja je nastala tužitelju prema općim propisima o naknadi štete primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) dakle po kriteriju krivnje, a ne po kriteriju objektivne odgovornosti na temelju odredbe st. 2. i 3. istog članka, jer šteta ne potječe od opasne stvari odnosno od opasne djelatnosti. Bolest kod tužitelja nije nastala kao posljedica neke štetne radnje koja bi bila počinjena krivnjom tuženice odnosno osobe za koju tuženica odgovara, jer se nije javila zbog okolnosti koje su nastale nakon 16. rujna 1991. kada je tužitelj primljen u aktivan sastav vojne policije, već je izvjesno vrijeme trajala i prije tog datuma. Tužitelj nije sudjelovao u borbenim zadaćama, a nakon što se spomenuta bolest manifestirala bio je na bolovanju u dužem periodu (od 4. studenog 1991. pa do 31. siječnja 1992.). Tužitelj se usprkos postojanja bolesti javio u pričuvni sastav HV 6. 6. 1992. gdje je bio sve do 28. veljače 1995. no ni u reviziji ne navodi da bi u tom razdoblju sudjelovao u neposrednim borbenim zadacima.

U pravu je drugostupanjski sud kada smatra da prilike života za vrijeme ratnih zbivanja nisu protupravna radnja odnosno djelatnost tuženice zbog koje bi postojala njezina odgovornost za pogoršanje bolesti kod tužitelja pa revizijski navodi da su u to vrijeme bila česta granatiranja od strane srpsko četničkih položaja iz BiH po nasumičnim ciljevima po gradu Županji nisu od značaja za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu,.

Neosnovani su revizijski navodi da je pravomoćno rješenjima u upravim stvarima utvrđeno vrijeme oboljenja tužitelja, pogoršanje njegove bolesti, kao i uzročno-posljedično veza sa sudjelovanjem tužitelja u ratnim operacijama u sastavu OSRH. Okolnost što je tužitelj ostvario status hrvatskog vojnog invalida temeljem odredaba Zakona o pravima hrvatskih branitelja tijekom Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 94/01, 122/02, 17/04) te činjenica što je tužitelj primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98, 127/00, 99/01, 109/01, 147/02, 117/03 i 30/04) ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad ne isključuje primjenu općih načela o odgovornosti za štetu prema odredbama Zakona o obveznim odnosima u ovom predmetu.

Kako su sudovi utvrdili da pristupanje tužitelja aktivnom sastavu vojne policije RH nema značenje štetne radnje koja bi uzrokovala pojavu bolesti SLE kod tužitelja, a niti je boravak tužitelja u aktivnom i rezervnom sastavu vojne policije RH bio uzrok pogoršanja zdravlja pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev Tuženica je tijekom postupka dokazala da je šteta tužitelju nastala bez njezine krivnje te ne postoji osnov odgovornosti za štetu tužitelju propisan odredbom čl. 154. st. 1. ZOO, a niti odredbom čl. 218. st. 2. Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", broj52/91) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja.

Zbog toga se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena presuđeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 17. rujna 2008.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.