Rev-2072/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2072/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Ljubice Munić, Miroslave Vekić, Tome Gložinića i Damira Mratovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz K., protiv tuženika I. M. M., iz K., radi utvrđenja i brisanja zemljišno-knjižnog upisa, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 21. kolovoza 2001. godine broj Gž- 437/01 kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Kutini od 24. siječnja 2001. godine broj P-774/00, u sjednici održanoj dana 8. siječnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se ništavim ugovor o prodaji nekretnina sklopljen dana 15. kolovoza 1990. godine između D.K., A., i A.K., kao prodavatelja s jedne strane, te I.M., M., iz K., kao kupca s druge strane, i nalaže se brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na osnovu tog ugovora o prodaji nekretnina i uspostava zemljišno-knjižnog stanja prije sklapanja tog ugovora tako da se na nekretninama upisanim u z.k.ul.br. 425 k.o. K. kč.br. 8618 oranica S. sa 7354 m briše kao vlasništvo s imena tuženika I.M.. Ujedno se odbija dio tužbenog zahtjeva kojim se traži da se predmetne nekretnine upišu u vlasništvo tužitelja I.K., kao i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda tako da se tužitelj odbija s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog nezakonitosti pobijane presude i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže saslušanje novih svjedoka na okolnost da ostavinski postupak iza pokojnog D.K. nije pravilno proveden, jer da postoje nasljednici tužitelj – sin pokojnog i kćerka pokojnog A.L..

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja, a niti se o istoj očitovalo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, u smislu odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 – dalje ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, ovaj revizijski sud nalazi da u postupku pred nižim sudovima navedena bitna povreda nije učinjena i da se pobijana presuda temelji na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

U dokaznom postupku je utvrđeno, da je otac tužitelja sada pokojni D.K. prodao tuženiku sporne nekretnine Ugovorom o prodaji sklopljenim dana 15. kolovoza 1990. godine. U ugovoru kao prodavatelj navedena je i majka D.K., A.K., koja je umrla 28. prosinca 1989. godine, dakle prije sklapanja ugovora, a bila je upisana kao suvlasnica nekretnina zajedno sa D.K. svaki u 1/2 dijela. Iza smrti A.K. proveden je ostavinski postupak i rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Kutini broj O-255/90 od 12. rujna 1990. godine raspoređena je ostavinska imovina temeljem zakona nasljedniku D.K. u cijelosti, pa je D.K. upisan u zemljišnim-knjigama kao vlasnik cijele sporne nekretnine, a zatim su temeljem ugovora o prodaji od 15. kolovoza 1990. godine nekretnine prenesene u zemljišnim knjigama u vlasništvo tuženika dana 26. listopada 1990. godine.

Na tako utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti Ugovora o prodaji od 15. kolovoza 1990. godine i za brisanje vlasništva s imena tuženika.

Naime, odredbom čl. 135. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 52/71 i 47/78) propisano je, da ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u času njezine smrti.

Stoga činjenica što je u Ugovoru o prodaji od 15. kolovoza 1990. godine uz D.K. kao prodavatelja navedena i već tada pokojna A.K. nije odlučna za rješenje ovog spora i ne čini taj ugovor ništavim, jer je potpisnik ugovora D.K. kao ex lege – vlasnik cijele nekretnine mogao istu prodati tuženiku ugovorom od 15. kolovoza 1990. godine neovisno o provođenju ostavinske rasprave iza smrti svoje prednice A.K. umrle 28. prosinca 1989. godine.

D.K. umro je 5. siječnja 2000. godine i pravilnost provođenja ostavinskog postupka iza njegove smrti ne može biti predmet raspravljanja u ovom parničnom postupku, kako se to ističe u reviziji tužitelja.

Iz navedenih razloga valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 8. siječnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.