Criminal appeal accepted; lower court ruling to reject evidence separation request dismissed due to non-existence of request.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the appeal filed by the accused, G. M., against the District Court's decision to reject his request for evidence separation. The lower court had dismissed the request because the accused's submission was actually an appeal against a search warrant, not a formal proposal to exclude specific evidence. The court ruled that since no specific evidence was identified for exclusion in the original request, the lower court lacked legal grounds to reject it and must have been remitted for reconsideration.
Legislator headnote
AI generatedčl. 474. ZKP/08; čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08: A submission challenging a ruling on the conduct of an investigation cannot be treated as a request to separate evidence unless specific evidence is explicitly identified and proposed for exclusion.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-Us 90/15-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te mr. sc. Branka Brkića i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. B. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi okr. G. M., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 16. lipnja 2015. godine broj Kir-Us-92/15, u sjednici održanoj 29. srpnja 2015. godine,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalba okr. G. M., a povodom te žalbe po službenoj dužnosti u odnosu na okr. D. M., ukida se pobijano rješenje.
Obrazloženje
Rješenjem suca istrage Županijskog suda u Splitu broj Kir-Us-92/15 od 16. lipnja 2015. godine odbijeni su kao neosnovani prijedlozi okr. G. M. i okr. D. M. za izdvajanje dokaza.
Protiv tog rješenja žali se okr. G. M., po branitelju po službenoj dužnosti B. B., odvjetniku u S., uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine u cijelosti u odnosu na okr. G. M.
Sukladno odredbi čl. 474. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen na razgledavanje Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske te je isti vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-811/2015 od 17. srpnja 2015. godine.
Žalba okr. G. M. osnovana je.
Naime, pravilno žalitelj ustvrđuje kako okr. G. M. po svom branitelju nije ni predlagao izdvajanje bilo kakvih dokaza iz spisa pa da nije bilo nikakvog osnova za donošenje pobijanog rješenja.
Naime, okr. G. M. je po svom branitelju podnio žalbu protiv rješenja Državnog odvjetništva Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj K-Us-192/14, Is- US-62/14 od 19. studenog 2014. godine o provođenju istrage protiv okr. B. K. i dr., među kojima i protiv žalitelja kao trećeokrivljenika. U toj žalbi između ostalog navodi se da je
I Kž-Us 90/15-4
branitelj po službenoj dužnosti žalitelju postavljen tek 20. svibnja 2015. godine iako je trebao imati branitelja već prilikom dostave rješenja o provođenju istrage (24. studenog 2014. godine), pa nastavno tvrdi da je "...istraga provedena nezakonito..." i da je "...jasno da su i nezakoniti svi dokazi koji su izvedeni odnosno prikupljeni u ovoj istrazi tako da se isti neće moći koristiti u postupku odnosno trebali bi biti izdvojeni...".
Takva žalbena tvrdnja ne može se smatrati prijedlogom za izdvajanje nezakonitih dokaza jer je iz podneska sasvim razvidno da je riječ o žalbi protiv rješenja o provedbi istrage, a nije ni navedeno koje dokaze bi trebalo izdvojiti.
Da bi se žalba protiv rješenja o provedbi istrage mogla istovremeno smatrati i prijedlogom za izdvajanje nezakonitih dokaza bilo bi nužno da se tako nešto i predloži i da se navedu dokazi koje se predlaže izdvojiti.
Stoga bi se eventualnoj radilo o inicijativi da sudac istrage po službenoj dužnosti, a temeljem odredbe čl. 86. ZKP/08, izdvoji te dokaze.
Kako se žalba protiv rješenja o provedbi istrage u konkretnom slučaju ne može tretirati kao prijedlog za izdvajanje dokaza, što ustvari potvrđuje i žalitelj podnoseći žalbu protiv pobijanog rješenja, to prvostupanjski sud nije imao pravnog osnova odbiti nepostojeći prijedlog okr. G. M. za izdvajanje nezakonitih dokaza.
Po principu beneficium cohaesionis sadržanom u čl. 495. u svezi sa čl. 479. ZKP/08 valjalo je ovaj žalbeni razlog proširiti i na okr. D. M., koji nije podnio žalbu protiv pobijanog rješenja, ali su žalbeni razlozi koji su doveli do prihvaćanja žalbe okr. G. M. identični i za okr. D. M., obzirom da je i on podnio samo žalbu protiv rješenja o provođenju istrage uz tvrdnju "da je razvidno da se dokazanost osnovne sumnje između ostalog temelji na kaznenoj prijavi, policijskim spisima i sl. a koje radnje predstavljaju dokaz na kojim se ne može temeljiti odluka sukladno čl. 10. ZKP-a, koji propisuje da niti jedna odluka pa tako ni rješenje o provođenju istrage ne može biti utemeljena na nezakonitom dokazu".
I ta žalba usmjerena je samo protiv rješenja o provođenju istrage jer je žalbeni prijedlog ukinuti rješenje o provedbi istrage, a ne izdvojiti nezakonite dokaze.
Slijedom izloženog temeljem odredbe čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 valjalo je odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 29. srpnja 2015. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Dražen Kevrić, v.r.
Ana Garačić, v.r.