Legislator Case Law & Legislation
Revr-1730/2015-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal as unfounded regarding employer liability for work-related illness and procedural violations. Appeal rejected due to lack of causal link between work and illness. Court upheld lower court's finding of no employer liability. Appeal dismissed because plaintiff failed to prove work-related causation. Court correctly applied objective liability principles. Appeal rejected due to absence of procedural violations. Employer not liable without proven work connection. Appeal dismissed for lack of merit on both procedural and substantive grounds.

Case Number Revr-1730/2015-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision as unfounded, upholding the lower courts' decision against the Republic of Croatia. The appellant argued that the employer failed to conduct a psychiatric expert examination and improperly applied the burden of proof regarding work-related illness. The court found no procedural violation since the existing medical expert's report was sufficient and the employer was not liable because the appellant could not prove the illness resulted from work duties. Consequently, the court ruled that the employer's objective liability under the Act on Occupational Safety and Health did not apply due to the lack of a causal link between the work and the injury.

Legislator headnote

AI generated

čl. 15. st. 1. Zakona o zaštiti na radu; čl. 354. st. 1. ZPP; čl. 221.a ZPP; čl. 393. ZPP: An employer is not objectively liable for work-related injuries or illnesses if the employee fails to establish a causal link between the work duties and the condition.

Keywords

AI generated
objective employer liability work-related illness causation occupational safety act procedural violation appeal burden of proof standard

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1730/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, i Željka Pajalića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja D. I. iz V. G., koji je zastupan po punomoćniku M. Č. odvjetniku u Z., protiv Republike Hrvatske, Ministarstvo, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi isplate odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-900/13-2 od 16. lipnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-7048/10-20 od 26. veljače 2013., u sjednici vijeća održanoj 3. studenoga 2016.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

» 1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju D. I. iz M., V. G., po osnovi naknade štete - izmakle dobiti, iznos od 18.032,64 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana i to:

- na iznos od 3.005,44 kuna počev od 15. 12. 2009.

- na iznos od 3.005,44 kuna počev od 15. 01. 2010.

- na iznos od 3.005,44 kuna počev od 15. 02. 2010.

- na iznos od 3.005,44 kuna počev od 15. 03. 2010.

- na iznos od 3.005,44 kuna počev od 15. 04. 2010.

- na iznos od 3.005,44 kuna počev od 15. 05. 2010., pa sve do isplate.

II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj tužitelju D. I. iz M., V. G., na ime rente za izgubljenu zaradu, plaćati mjesečni iznos od po 3.192.82 kn počevši od 01.05.2010. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti s tim da mu je dospjele obroke plati odjednom zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki mjesečni obrok od 15. u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a ubuduće najkasnije do 15. u mjesecu za prethodni mjesec zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

III Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju D. I. iz M., V. G., naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 15.000,00 kuna, a u roku od 8 dana.«

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP). U reviziji navodi sljedeća pitanja:

"1. Da li u smislu odredbe čl. 15. Zakona o zaštiti na radu poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu bolešću u vezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, iako se ta bolest ne nalazi na listi profesionalnih bolesti sačinjenoj za potrebe ostvarivanja prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja?"

"2. Da li sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP ukoliko odbije dokazni prijedlog tužitelja, izvođenje kojeg dokaza je tužitelj predložio radi dokazivanja činjenice na temelju koje je taj sud i odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem kako tužitelj nije dokazao tu činjenicu?"

Također u reviziji ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da revizijski sud preinači prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da ukine presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna.

Tužitelj tužbom od tuženika potražuje isplatu naknade štete na ime izgubljene zarade u iznosu od 18.032,64 kuna kao i na ime rente za izgubljenu zaradu iznos od 3.192,82 kuna mjesečno počevši od 1. svibnja 2010. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

Sukladno odredbi čl. 36. ZPP ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa se po njihovu zbroju, ali najviše do iznosa koji odgovara zbroju davanja za vrijeme od pet godina.

Obzirom da tužitelj potražuje isplatu rente za izgubljenu zaradu u iznosu od 3.192,82 kuna mjesečno počevši od 1. svibnja 2010. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, primjenom navedene odredbe čl. 36. ZPP, vrijednost predmeta spora u odnosu na izgubljenu zaradu iznosi 191.569,20 kuna. Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje i iznos od 18.032,64 kuna na ime izmakle dobiti. Sukladno navedenom vrijednost predmeta spora u predmetnoj pravnoj stvari iznosi 209.601,84 kuna, te je stoga dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st.1. ZPP.

Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Revident smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 221.a ZPP s obzirom na to da je sud odbio dokazni prijedlog da se provede medicinsko vještačenje po vještaku psihijatrijske struke, a radi utvrđenja da li je kod tužitelja bolest koja je uzrok profesionalne nesposobnosti nastala u vezi s radom. Unatoč tome odbio je tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Iz sadržaja presude proizlazi da su sudovi prihvatili nalaz i mišljenje vještakinje za medicinu rada dr. A. B. Š. iz razloga što u njezinom usmenom i pisanom nalazu i mišljenju nema nikakve proturječnosti niti nedostataka, te su odbili izvođenje dopunskog vještačenja po novom vještaku medicinske struke. Sud je i obrazložio zašto nije proveo navedeni dokaz dopunskim psihijatrijskim vještačenjem.

Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 221.a ZPP.

Nadalje, neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade štete po osnovi izgubljene zarade isplati iznose navedene u izreci presude. Smatra da ima pravo na naknadu štete budući mu je radni odnos prestao zbog profesionalne nesposobnosti za rad, kao posljedica bolesti koja je nastala zbog obavljanja posla.

U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj HZMO upućen u invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, koja je nastupila zbog posljedica bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (20%), a u preostalom dijelu zbog posljedica bolesti izvan tih okolnosti (80%),

- da tužitelj nije upućen u invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja bi bila posljedica profesionalne bolesti niti ozljede na radu, odnosno da tužitelj nije dokazao da je ta bolest nastala u vezi s radom.

Prema odredbi čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09) poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

S obzirom na tako utvrđene činjenice pravilno su sudovi primijenili materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 15. st. 1. Zakona o zaštiti na radu kada su odbili tužbeni zahtjev, ocijenivši da u konkretnom slučaju nema odgovornosti tuženika kao poslodavca za štetu u smislu navedene odredbe.

S obzirom da se nisu ostvarili revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 3. studenoga 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.