Rev-68/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. G. (ranije P.) iz R., koju zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik iz R., protiv tuženih: 1/ S. P. (sada odsutnog i nepoznatog boravišta), zastupanog po staratelju za poseban slučaj mr. T. S., odvjetniku iz R. i 2/ Đ. S. iz R., koga zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik iz R., radi utvrđenja ugovora ništavim, rješavajući reviziju drugotuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 24. srpnja 1996. br. Gž 245/96-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 30. listopada 1995. br. P 4951/93-23, u sjednici održanoj dana 11. veljače 1999. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-68/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U reviziji se navodi, da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje nazočne tužbe u smislu odredbe čl. 187. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 68/1997-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S UDA
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. G. (ranije P.) iz R., koju zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik iz R., protiv tuženih: 1/ S. P. (sada odsutnog i nepoznatog boravišta), zastupanog po staratelju za poseban slučaj mr. T. S., odvjetniku iz R. i 2/ Đ. S. iz R., koga zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik iz R., radi utvrđenja ugovora ništavim, rješavajući reviziju drugotuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 24. srpnja 1996. br. Gž 245/96-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 30. listopada 1995. br. P 4951/93-23, u sjednici održanoj dana 11. veljače 1999. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija drugotuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba drugotuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je presuđeno:
"Utvrđuje se da je ugovor o zamjeni stanova zaključen dana 16. 3. 1993. između I-tuženika S.P. i II- tuženika Đ.S. ništav, te da isti nema nikakvog pravnog učinka od trenutka sklapanja istog, te se nalaže tuženima da solidarno tužiteljici nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 4.385,70 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."
Protiv presude suda drugog stupnja drugotuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijane presude preinače i tužbeni zahtjev odbije ili da se pobijane presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
U reviziji se navodi, da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje nazočne tužbe u smislu odredbe čl. 187. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP).
Takav prigovor ne može se prvi put isticati u reviziji, jer postojanje pravnog interesa sud može provjeravati samo prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu.
Utvrđeno je, da su tuženici zaključili ugovor o zamjeni stanova od 16. ožujka 1993. godine, da za zamjenu stanova nisu imali suglasnost davaoca stanova, te da tužiteljica kao bračni drug prvotuženika nije dala suglasnost na zamjenu stanova. Nadalje je utvrđeno, da brak između tužiteljice i prvotuženika tada nije bio razveden, već je razveden pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda od 11. 10. 1993. br. P 890/93 i da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda od 15. 10. 1993. br. P 1153/93 tužiteljica utvrđena nositeljicom stanarskog prava na spornom stanu, dakle, ne i prvotuženik.
S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj revizijski sud prihvaća ocjenu sudova nižega stupnja, da je ugovor o zamjeni stanova zaključen između tuženika od 16. 3. 1993. godine apsolutno ništav u smislu odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53 i 73/91, 3/94 i 7/96), jer je zaključen suprotno propisima čl. 69. i 64. st. 2. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93).
Pri tome su sudovi nižega stupnja pravilno zaključili, da u smilu odredbe čl. 69. st. 1. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima ugovor o zamjeni stana može zaključiti stanar, te da je tužiteljica u smislu odredbe čl. 64. st. 2. istog zakona sunositeljica stanarskog prava kao bračni drug prvotuženika, kao i da bez njezine suglasnosti sporni ugovor nije pravno valjan.
Prigovor revidenta da je tužiteljica svojevoljno i trajno napustila stan, suprotan je činjeničnom utvrđenju suda prvog stupnja, a zbog toga razloga nije dopušteno izjavljivanje revizije (čl. 385. st. 3. ZPP).
Sudovi nižeg stupnja pravilno su odbili prigovor revidenta, da okolnost što je njemu priznato vlasništvo na spornom stanu od Fonda stambeno-komunalnih djelatnosti nije odlučna u ovom sporu. Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 11. veljače 1999.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.