Rev-1400/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1400/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. iz D., protiv tuženika E. d.o.o. za trgovinu i usluge Z., kojeg zastupaju Z. V., Š. J. i V. Š., odvjetnici iz R., radi nedopuštenosti otkaza, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-556/99 od 22. veljače 2000., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku br. P-887/98 od 8. prosinca 1998., u sjednici održanoj dana 8. studenog 2000.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja poništena je toč. 3. odluke o otkazu ugovora o radu od 2. srpnja 1998. (toč. I. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja kojim je zatražio poništenje odluke o otkazu ugovora o radu od 2. srpnja 1998. u toč. 1. i 2. (toč. II. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja kojim je zatražio raskid ugovora o radu od 10. III. 1998. i zahtjev tužitelja te se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 8.564,73 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana 13. VIII. 1998. pa do isplate a kao naknadu štete nastalu sudskim raskidom ugovora o radu (toč. III. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanim dijelovima a u toč. II. i III. izreke presude.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tužitelj iz svih revizijskih razloga iz čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN, br. 53/91, 91/91 i 112/99 - dalje: ZPP) a bez da je stavio prijedlog o sadržaju odluke revizijskog suda.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da nije dopušten otkaz ugovora o radu od dana 2. VII. 1998. te zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu kao i naknadu štete radi raskida ugovora o radu.

U postupku je utvrđeno da su stranke ugovor o radu zaključile dana 10. III. 1998. i tuženik ugovor o radu otkazao 2. VII. 1998.

Neosnovano revident prigovora da temeljem odredbe čl. 111. st. 2. Zakona o radu (NN, br. 38/95, 54/95 i 65/95 - dalje: ZR) poslodavac ne može otkazati ugovor o radu bez da za to ima opravdan razlog. To zato, jer odredba čl. 106. st. 6. ZR propisuje iznimku od pravila iz st. 1. i poslodavac ne mora dokazivati opravdanost razloga za otkaz, ako otkazuje ugovor o radu koji je trajao kraće od 6 mjeseci.

Nije osnovan ni prigovor revidenta da u otkazu ugovora o radu mora biti označen dan od kojeg teče otkazni rok, jer odredba čl. 111. st. 4. propisuje da otkazni rok teče od dana dostave otkaza, kao i slučajeve kada otkazni rok ne teče.

Prigovor revidenta koji se odnosi na zastupanje tuženika upućuje na iznošenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP. Međutim, svrha te zakonske odredbe je, da zaštiti neuredno zastupanu stranku, a ne da omogući stranci koja je izgubila parnicu, a što je slučaj u ovom predmetu spora, da pozivom na tu odredbu oteža procesni položaj stranke koja je uspjela u sporu.

Iz iznesenih razloga, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP, reviziju tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 8. studenog 2000.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.