Rev-1120/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1120/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Mladena Žuvele, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja M. S. iz O., koga zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik iz S. B., protiv tuženika S. S. iz S. B., koga zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik iz S. B., radi povišenja uzdržavanja, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 5. veljače 1991. godine broj Gž-99/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 11. prosinca 1990. br. P- 1514/90-12, u sjednici održanoj dana 22. svibnja 1991. godine

p r e s u d i o je:

Revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Okružni je sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostepenu presudu izreka koje glasi:

"Tuženi S. S. dužan je plaćati uzdržavanje tužitelju S. M. u iznosu od

- 400 dinara za period od l.XI 1990- do 11.XII 1990.

- 8,5% od mirovine, počevši od 11.XII 1990. pa nadalje, sa kamatom po stopi iz čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima,na svaki dospjeli, a neplaćeni iznos uzdržavanja, umjesto dosadašnjeg iznosa od 20 dinara mjesečno (200.000 dinara) prema presudi ovog suda br. P-772/89-6 od 12.VI 1989. i to dospjele obroke odjednom, a dospijevajuće najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu, na ruke tužitelja, kao i platiti parnični trošak od 400 dinara, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Tužitelj se o d b i j a sa preostalim dijelom svog tužbenog zahtjeva".

Tužitelj izjavljuje reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženi nije odgovorio na reviziju.

Javno tužilaštvo Hrvatske iako pozvano u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) nije dostavilo svoje izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Uvažavajući navode revidenta da 8,5% koliko je tuženi obvezan da od svoje invalidske mirovine (cca 3-600 dinara mjesečno) izdvaja za njegovo uzdržavanje nikako nisu dostatni za uzdržavanje tužitelja koji je student prve godine fakulteta u 20.godini života, ipak valja reći da ni mogućnosti tuženog (oca) nisu veće imajući u vidu utvrđenje nižestepenih sudova da nema dodatnih prihoda ili imovine od koje bi ostvarivao prihode, a da je obvezan doprinositi za uzdržavanje mldb. djeteta (12 godina) i nezaposlene supruge iz drugog braka.

Tvrdnje da tuženi posjeduje nekretnine u k.o. V. i da vjerojatno zbog toga ne prima dječji dodatak za mldb. kćerku, nove su činjenice koje se ne mogu iznositi u reviziji (argumentum iz čl. 387. ZPP), odnosno smjeraju na pobijanje činjeničnih utvrđenja sudova, a iz tog se razloga revizija ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Ne stoje niti neargumentirane tvrdnje da pobijane odluke pate od bitne povrede odredaba parničnog postupka (iz čl. 354. st. 2. toč.13. ZPP), a u postupku nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Kako su sudovi i materijalno pravo valjano primijenili, to se revizija ukazuje neosnovanom pa je zato odlučeno kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 22. svibnja 1991. godine

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović, v.r.