Rev-1205/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1205/12-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, te Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja M. M. iz I., G., i drugotužitelja G. M. iz I., R. L., koje zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u P., protiv tuženika Republike Hrvatske kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-918/10-2 od 13. veljače 2012. kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-164/06-33 od 30. lipnja 2009., u sjednici održanoj 17. ožujka 2015.

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 918/10-2 od 13. veljače 2012. se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Općinski sud u Rovinju je presudom poslovni broj P-164/06-33 od 30. lipnja 2009. djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja M. M. i G. M. iz I. te je naložio tuženiku Republici Hrvatskoj isplatiti tužiteljima po osnovi naknade za oduzeto zemljište koje čini dio sadašnje k.č. br. 4491 k.o. K. u površini od 1012 m2, iznos od 37.180,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopama navedenim u presudi (točka I. izreke) te naknaditi im parnične troškove u iznosu od 8.075,40 kuna (točka III. izreke).

Tom presudom je djelomično odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na zatezne kamate na dosuđeni iznos za period od 20. studenog 2007. do presuđenja te zahtjev za naknadu parničnih troškova preko iznosa od 8.075,40 kuna.

Županijski sud u Puli-Pola je presudom poslovni broj Gž-918/10-2 od 13. veljače 2012. prihvatio žalbu tuženika te je preinačio točke I. i III. prvostupanjske presude i odbio u cijelosti tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu parničnih troškova, a tužiteljima je naložio naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 5.250,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 2. t. 2. Zakona o parničnom postupku, a zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Predložili su da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tuženika i prihvati tužbeni zahtjev, a tuženiku naloži naknaditi tužiteljima parnične troškove uključivši troškove revizije u iznosu od 1.875,00 kuna.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ispitalo je dopuštenost revizije te je prije ostalog utvrđeno da u ovom sporu nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11 – dalje: ZPP) jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude iznosi 37.180,00 kuna, dakle ne prelazi 200.000,00 kuna, a ne radi o pobijanoj presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, od kojih su neki razlozi važnosti primjerice navedeni u toj odredbi.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz navedenog slijedi da za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP moraju biti kumulativno ispunjeni svi propisani kriteriji: da su u reviziji određeno naznačena pravna pitanja koja se tiču primjene točno određenog propisa ili drugog izvora prava, da je pitanje važno za rješenje konkretnog spora zato što se radi o propisu i/ili drugom izvoru prava na kojemu sud temelji obrazloženje pobijane odluke, da je u reviziji naznačen razlog važnosti primjerice naveden u toj odredbi ili koji drugi (obrazloženi) razlog važnosti, te da se zaista radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u vezi s kojim Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni sukladno svojoj ulozi propisanoj Ustavom Republike Hrvatske.

U ovom slučaju tužitelji nisu u reviziji određeno naznačili pravno pitanje, zbog kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, a samim time nisu naveli i neki od razloga važnosti primjerice navedenih u čl. 382. st. 2. ZPP, a niti neki drugi obrazloženi razlog važnosti u svezi s kojim bi naznačeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Naime, tužitelji su u reviziji ukazali na pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava u odnosu na ocjenu drugostupanjskog suda da je u ovom slučaju nastupila zastara potraživanja po osnovi naknade za imovinu oduzetu tužiteljima u postupku eksproprijacije na temelju rješenja Općinskog sekretarijata za opću upravu Rovinj, Službe za imovinskopravne poslove poslovni broj 465-07/88-01/01, UP/I-2171-02-01-88-89 od 4. travnja 1988..

S tim u vezi su se pozvali na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1014/1995-2 od 17. veljače 1988. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da zastarijevanje ne može početi teći do pravomoćnog završetka postupka za određivanje novčane naknade. Također su naglasili da je njihovo ustavno pravo primiti naknadu za oduzetu imovinu. Takvu reviziju bi ovaj sud mogao uzeti u razmatranje da se radi o reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP.

Revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, a nije ovlašten ni ispitivati kriju li se takva pitanja moguće u navodima revidenta o pogrešnoj primjeni materijalnog ili postupovnog prava - budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila granica između nje i redovne revizije, dok bi se sud doveo u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.

S obzirom na to da u ovom sporu nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, a tužitelji nisu u reviziji određeno naznačili ni jedno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, radi se o nedopuštenoj reviziji koju je valjalo odbaciti po čl. 392.b st. 2. ZPP.

Zagreb, 17. ožujka 2015.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.