I Kr-312/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 312/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. B. G., zbog kriv. djela iz čl. 79. st. 1. i dr. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Puli od 19. studenoga 1996. br. K-41/90 (Kv-168/96), u sjednici održanoj 20. ožujka 1997. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. B.G. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom, na temelju čl. 389. st. 1. toč. 1. ZKP, preinačene su u odluci o kazni presuda Okružnog suda u Puli od 22. veljače 1991. br. K-41/90, potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. svibnja 1992. br. IKž-176/92, kojom je B.G. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine zbog kriv. djela silovanja iz čl. 83. st. 1. (sada čl. 79. st. 1.) KZRH i presuda Općinskog suda u Puli od 13. travnja 1993. godine br. K-494/90, kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca zbog kriv. djela krivotvorenja isprave iz čl. 212. st. 2. KZRH, te je osuđeniku izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine i dva mjeseca, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 2. do 4. listopada 1990., te od 17. listopada 1990. do 22. veljače 1991. godine (l. 237, 201).

Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne u KZ L. (l. 228).

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik osobno i - osim što ponavlja svoju obranu iznijetu tijekom postupka i poriče izvršenje krivičnoga djela silovanja - navodi da je izdržao više od jedne godine (izrečene mu kazne), a to što je osuđen, njemu je "dobrim dijelom razorilo život i porodicu" (l. 232-234).

Županijski sud u Puli, dostavljajući osuđenikov zahtjev, predložio je da se on odbije, a negativna su i mišljenja s prijedlozima Županijskog državnog odvjetnika (l. 241) i državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, da bi se uopće mogao, opravdano, podnosti predmetni izvanredni pravni lijek, potrebno je da se nakon pravomoćnosti presude pojave nove okolnosti koje nisu postojale u vrijeme njenog donošenja ili su postojale, ali sud za njih nije znao, a one su takvog značaja da bi očito dovele do blaže osude.

Međutim, osuđenik ne iznosi nikakvih novih okolnosti, a napose ne onakvih kakve se imaju u vidu u odredbi čl. 399. ZKP, već se njegov zahtjev, gledajući u cjelini, svodi na prigovore pravilnosti činjeničnog stanja u odnosu na krivično djelo silovanja utvrđenog pravomoćnom presudom, što ne može biti predmetom ovakvog zahtjeva, kao što to nije ni činjenica da je osuđenik izdržao jednu godinu od izrečene mu kazne.

Stoga nisu ispunjeni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne iz čl. 399. ZKP, pa je osuđenikov zahtjev trebalo odbiti na temelju čl. 401. st. 6. ZKP.

U Zagrebu, 20. ožujka 1997.godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.