Rev-1654/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Augusta Husinca kao članova vijeća u građansko- pravnoj stvari tužiteljice Đ. B., iz Z., koju zastupa K. F., odvjetnik iz Z., protiv tuženika ZOIO D. OZ N., koju zastupa punomoćnik A. R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 11. prosinca 1990. br. Gž-8042/90, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. rujna 1990. br. Pn-1341/90, u sjednici održanoj dana 12. studenog 1991.,
Legislator headnote
AI generatedRev-1654/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Dakle nema povrede prava, pa ni onih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP-a, "Narodne novine" br. 53/91), zbog čega je reviziju tužiteljice kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP-a).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1654/1991-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Augusta Husinca kao članova vijeća u građansko- pravnoj stvari tužiteljice Đ. B., iz Z., koju zastupa K. F., odvjetnik iz Z., protiv tuženika ZOIO D. OZ N., koju zastupa punomoćnik A. R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 11. prosinca 1990. br. Gž-8042/90, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. rujna 1990. br. Pn-1341/90, u sjednici održanoj dana 12. studenog 1991.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e :
Prvostepenom presudom tužiteljici B. Đ. na ime nematerijalne štete nastale u prometnoj nezgodi od 19. travnja 1987. godine dosuđena je slijedeća novčana naknada:
a/ za pretrpljene fizičke bolove
40.000,00 din.
b/ za duševne bolove zbog umanjenja
životnih aktivnosti
60.000,00 din. c/ po osnovi naruženja
25.000,00 din. d/ za pretrpljeni strah
20.000,00 din. sa odgovarajućim kamatama i parnični trošak od 10.830 dinara u roku od 15 dana. Ta je presuda odlukom Okružnog suda u Zagrebu od 11. prosinca 1990. godine br. Gž-8042/90-2 djelomično preinačena umanjenjem dosuđene novčane naknade pod a/ za 10.000,00, pod b/ za 15.000,00 din, pod c/ za 5.000,00 din, i pod d/ za 10.000,00 din, pa je u tom dijelu zahtjev tužbe odbijen.
Protiv pravomoćne drugostepene odluke reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava nalazeći, da je prvostepenom odlukom utvrđena realna novčana naknada koja odgovara pretrpljenoj) nematerijalnoj šteti zbog čega je predložila da se revizija prihvati, pobijana odluka preinači i osnaži prvostepena presuda.
U odgovoru na reviziju tužena osiguravajuća organizacija predložila je da se revizija tužiteljice kao neosnovana odbije. O podnesenoj reviziji Javni tužitelj Republike Hrvatske nije se izjasnio.
Revizija nije osnovana,
U postupku je utvrđeno da je tužiteljica u spomenutoj prometnoj nesreći zadobila niz povreda (udarno- krvni podljev glave, rane razderotine vrata, lica, čela i brade, te izbijanje sjekutića sa lijeve strane, potres mozga i udarne ozljede oba koljena i obje potkoljenice), a koje pak svojom ukupnošću predstavljaju tešku tjelesnu povredu. Takovo povređenje tužiteljice, prema mišljenu dvojice liječnika vještaka, uzrokovalo je kod tužiteljice jake bolove u trajanju od dva tjedna, srednje jačine oko tri tjedna i manje bolove oko četiri mjeseca. Radna i životna sposobnost tužiteljice umanjena je za 20% u kom je razmjeru prisiljena trajno ulagati pojačane napore (glavobolje, napetost, mučnine, nagle i forsirane kretnje izazivaju bolove u vratu). Strah je jakog intenziteta trajao dva do tri dana, a koji se očituje i u bojaznosti od prometa, Naruženje je srednjeg stupnja (zatvoren desni kapak, vidljivi ožiljci između obrva, pa zatim po vratu sve do brade u širini oko 2 cm).
Uvažavajući takova činjenična utvrđenja koja su i bila odlučna za donošenje zakonite i pravilne odluke o sporu, a koja stranke nisu dovela u pitanje, drugostepeni sud je i po mišljenju ovog suda pravilno primijenio materijalno pravo kad nalazi da okolnosti ovog slučaja osobito imajući u vidu jačinu fizičkih bolova i straha i njihovo trajanje, stupanj naruženosti i u kom opsegu je tužiteljica prisiljena da svakodnevno ulaže pojačane napore i respektirajući pri tome životnu dob i zanimanje tužiteljice (u vrijeme događaja imala je 27 godina života, službenica) opravdavaju dosudu pravične naknade za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 30.000,00 din, za pretrpljeni strah 10,000,00 din, za stupanj naruženja 20,000,00 din i za duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti 45.000,00 din, što se pak suprotno mišljenju tužiteljice ukazalo primjerenim svim onim tegobama i posljedicama koje je pretrpila kao stradalnik u prometnoj nezgodi od 19. IV. 1987. godine.
Dakle nema povrede prava, pa ni onih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP-a, "Narodne novine" br. 53/91), zbog čega je reviziju tužiteljice kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP-a).
U Zagrebu, 12. studenog 1991.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.