I Kr-146/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 146/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika D. K. zbog kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. i 3. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Osijeku od 23. ožujka 2012. broj Kv-356/11 (K-128/10), u sjednici održanoj 4. prosinca 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev osuđenika D. K. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku, broj Kv-162/11 od 22. travnja 2011., na temelju čl 498. st. 1. toč. 1. ZKP/08, preinačene su u odluci o kazni, bez obnove kaznenog postupka, pravomoćna presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-128/10 od 19. listopada 2010., kojom je osuđenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine zbog kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. KZ i presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-849/09 od 19. siječnja 2010., kojom je osuđenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju devet mjeseci zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. KZ, pa je temeljem citiranih zakonskih odredbi uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c) KZ D. K. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci.

Osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem navodi da je u međuvremenu putem Centra za socijalnu skrb pokrenut postupak dokazivanja očinstva i on je sada „… službeno otac …“.

Dostavljajući zahtjev osuđenika, Općinski sud u Osijeku je predložio isti odbiti kao neosnovan.

Negativni su prijedlozi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, u kojima se navodi kako nisu ispunjeni zakonski uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne.

I Kr 146/12-4

Zahtjev je neosnovan.

Ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude ili sud nije tada za njih znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude (čl. 414. ZKP/97).

Iz spisa predmeta proizlazi kako je osuđenik 25. siječnja 2011., u svom podnesku naslovljenom kao „molba“ (list 120 spisa) naveo da ima kćerku koja je rođena 21. svibnja 2010. i koju želi vidjeti. Presuda kojom je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci i koju predlaže izvanredno ublažiti, donesena je 22. travnja 2011. dakle nakon dostave podneska kojim obavještava sud da je otac, pa se ne radi o novoj okolnosti. Nadalje, osuđenik je nakon rođenja kćeri (list 80 spisa) jasno naglasio kako mu je bolje u zatvoru gdje mu je osiguran smještaj, spavanje i hrana, jer inače nema od čega živjeti.

Cijeneći raniju osuđivanost za istovrsna kaznena djela kojima je osuđenik pribavljao sredstava za život, istaknuta okolnost nije ni nova niti bi mogla, očito, dovesti do blaže osude.

S obzirom na izneseno, zahtjev osuđenika je temeljem čl. 416. st. 6. ZKP/97 trebalo odbiti.

U Zagrebu, 4. prosinca 2012.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Damir Kos, v.r.