Croatian Supreme Court dismisses appeal on damages for forced eviction, upholding lower court rulings on non-material harm.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a final judgment that rejected the claimant's request for damages totaling over 460,000 kn. The lower courts found that while the claimant suffered intense fear and developed a reactive anxiety-depressive neurosis due to the brutal, armed eviction by military personnel, the awarded compensation was appropriate. The court upheld the decision that no damages were due for the loss of freedom to reside or for insults, as the claimant did not suffer severe mental anguish from the latter, and rejected the subletting cost claim due to lack of causal link.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku (ZPP); Zakon o obveznim odnosima (ZOO); Revizija se odbija ako nije utvrđena bitna povreda parničnog postupka ili pogrešna primjena materijalnog prava; u slučajevima nasilnog izbacivanja iz stana, sudovi imaju ovlast da procijene primjerenost novčanih naknada za strah i duševne bolove, a naknada za povredu slobode nije primjerena ako gubitak stanovanja ne uzrokuje teške psihološke posljedice.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 295/05-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Olge Jelčić, Marijana Ramušćaka, Gordane Gasparini i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. P.-K. iz Z., koju zastupa M. S., odvjetnica iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 15. lipnja 2004. godine, broj Gž-1824/03, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. listopada 1999. godine, broj Pn-4764/97, u sjednici održanoj dana 10. kolovoza 2005. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-1824/03 od 15. lipnja 2004. godine, odbija se.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom drugostupanjskog Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž- 1824/03 od 15. lipnja 2004. godine, odbijena je žalba tužene i prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj Pn-4764/97 od 12. listopada 1999. godine, potvrđena je u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev za naknadu štete odbijen za iznos od 460.156,95 kn. Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda preinače i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti.
Tužena nije odgovorila na reviziju, niti se o reviziji izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija nije osnovana.
Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 386. ZPP i utvrđeno je da je ista donesena u postupku u kojem nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP (u reviziji se ne ukazuje na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka) i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
U ovom sporu radi naknade štete prouzročene nasilnim izbacivanjem iz stana od pripadnika Hrvatskih oružanih snaga, u reviziji je sporno, jesu li dosuđene naknade: za pretrpljeni strah u iznosu od 15.000,00 kn i za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 25.000,00 kn, primjerene i predstavljaju li pravične novčane naknade, te da li tužiteljica ima pravo na naknadu nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede časti i ugleda, zbog povrede slobode i na naknadu materijalne štete u visini troškova podnajma u iznosu od 156,95 kn.
Odlučujući o sporu, sudovi su utvrdili da je tužiteljica zbog nasilnog i vrlo brutalnog (pod prijetnjom oružjem) izbacivanja iz stana od strane pripadnika Hrvatskih oružanih snaga, pretrpjela intenzivan strah, te da se kao posljedica štetnog događaja (psihičkih stresova) kod tužiteljice razvila reaktivna, anksiozno-depresivna neuroza, uslijed čega je njezina životna aktivnost trajno smanjena za 15%.
Na takvo utvrđeno činjenično stanje, pravno relevantno za odluku o visini naknade nematerijalne štete, sudovi su pravilno primijenili odredbe iz čl. 200. ZOO, kada su tužiteljici dosudili za pretrpljeni strah iznos od 15.000,00 kn i za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 25.000,00 kn. Tako dosuđene naknade primjerene su intenzitetu i trajanju straha, odnosno duševnih bolova i ukazuje se pravičnim novčanim naknadama.
Pravilno je pravno stajalište sudova da tužiteljica ne trpi nematerijalnu štetu zbog povrede slobode.
Točno je da je prisilnim iseljenjem iz stana, tužiteljici uskraćena sloboda da stanuje u stanu iz kojeg je izbačena. Međutim, kraj činjenice da je tužiteljici predstojalo zakonito iseljenje iz stana iz kojeg je prisilno izbačena, to gubitak slobode zadržavanja u stanu nije kod tužiteljice mogao prouzročiti duševne bolove takvog intenziteta i trajanja, koji bi opravdavali dosuđivanje novčane naknade.
Pravilna je, također, odluka sudova da tužiteljica nema pravo na naknadu nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda i časti, jer je utvrđeno da do napada na njezinu osobu (vrijeđanja, nazivanja pogrdnim imenima, dobacivanja i sl.), nije došlo pod okolnostima zbog kojih bi ista trpjela duševne bolove takvog intenziteta i trajanja, koji bi opravdavali dosuđivanje novčane naknade.
Naime, kako to utvrđuje prvostupanjski sud, do napada na tužiteljicu nije došlo u prisutnosti većeg broja ljudi, zbog toga je sredina nije osuđivala ni šikanirala, niti se to negativno reflektiralo u njezinoj radnoj i obiteljskoj sredini, tako da ni duševne patnje koje je zbog inkriminiranog vrijeđanja trpjela, ne opravdavaju dosuđivanje novčane naknade.
Neosnovano se revizijom osporava odluka kojom je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 156,95 kn, iz naslova naknade troškova podnajma.
Iz utvrđenih činjenica da je tužiteljica stan iz kojeg je prisilno iseljena, privremeno koristila vezano uz radni odnos u školi i da je bila u obvezi iseliti se iz stana u roku od 60 dana od primitka obavijesti da je dužna napustiti stan, te da joj je pravomoćnom presudom Privrednog suda Hrvatske broj Pž-3324/91 od 17. prosinca 1991. godine, bilo naloženo da se iseli iz stana, sudovi su pravilno zaključili da tužena za ovu štetu ne odgovara, jer nema uzročne veze između štetne radnje i štete.
Ocjenjujući iz ovih razloga da revizija nije osnovana, istu je valjalo odbiti (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 10. kolovoza 2005. godine
Predsjednica vijeća:
Miroslava Vekić, v. r.