Rev-1589/2012-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1589/12-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. B. V. pok. A. iz R., kojeg zastupaju punomoćnici M. K. i M. K. , odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu M. K. i M. K. u R., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Crikvenici, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2783/11-3 od 18. travnja 2012., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rabu broj P-74/06 od 22. prosinca 2010., u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2016.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana u odnosu na pravno pitanje „Kada se smatra dovršenim postupak diobe zemljišne zajednice započet prije 6. travnja 1941.?“.

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena u odnosu na pitanja:

„Da li provedba tehničkog dijela diobe zemljišne zajednice nakon dovršetka II. svjet. rata, sakupljanjem novca za parcelaciju po Mjesnom Narodnom Oslobodilačkom Odboru S. D., te dovršena parcelacija svih matičnih čestica na način kako je dioba izvršena do 06. 04. 1941. god. po firmi „G.“ O. 1948. god., uz provedbu parcelacionog elaborata kroz katastar i upis bivših ovlaštenika zemljišne zajednice kao posjednika nekretnina koje su im pripale diobom u zasebne posjedovne listove, ne znači i odobrenje dovršenja diobenog postupka po nadležnom organu uprave?“,

„Koliki utjecaj imaju na presuđenje u ovoj pravnoj stvari već 33 pravomoćne presude u korist tužitelja protiv istog tuženika, po istom pravnom osnovu, a koje je 3-tužitelj u preslici priklopio uz svoj odgovor na žalbu od 01.04.2011. god., a posebno na ravnopravnost svih građana pred zakonom?“,

„Može li drugostupanjski sud preinačujući prvostupanjsku presudu, izmijeniti utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu glede odlučnih činjenica?“.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj B. V. Š. pok. A. iz R., ..., diobom zemljišne zajednice prije 6. IV. 1941.g. stekao prava vlasništva na:

- k.č. 534/34 crkvnina sa 19.729 m2 iz z k. ul. 1885 k.o. S. D.,

- k.č. 534/35 sa 944 m2 iz z k ul. 75 k.o. S. D.,

- k.č. 571/79 sa 1184 m2 iz z.k.ul. 1981 k.o. S. D., koja je dio matične k.č. 1 k.č. 545/1 sa 391 m2, kao dijela k.č. 545 upisane u z.k.ul. 1896 k.o. S. D.,

- k.č. 585/43 sa 9966 m2 u 4983/9966 dijela kao dijela k.č. 585 iz z.k.il. 1886 k.o. S. D.,

- k-č. 585/44 sa 10484 m2 i kao dijela k.č. 585 iz z.k.ul. 1886 k.o. S. D.,

pa mu je tužena dužna to priznati i trpjeti da se uknjiži kao vlasnik u zemljišnim knjigama sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

II. Odbija se tužitelj u dijelu tužbe i tužbenog zahtjeva koji glasi:

„u odnosu na k. 585/43 sa 9966 m2 u 4983/9966 dijela kao dijela k.č. 585 iz z.k. ul. 1886 k.o. S. D.“

III. Tužena je dužna tužitelju naknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 7.550,00 kuna.“

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-74/06 od 22. prosinca 2010. godine p o t v r đ u j e u točki II. izreke, te u dijelu točke III. izreke ukoliko je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa mu iznosa od 7.550,00 kn.

II. Uvaženjem žalbe tuženice p r e i n a č u j e s e presuda Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-74/06 od 22. prosinca 2010. godine u točki I. izreke te u dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku u točki III. izreke, i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji je glasio:

„Utvrđuje se da je tužitelj B. V. Š. pok. A. iz R. ... diobom zemljišne zajendice prije 6.IV 1941.g., stekao pravo vlasništva na

- k.č. 534/34 od 19.729 m2 iz z.k.ul. 1885 k.o. S. D.,

- k.č. 534/35 od 994 m2 iz z.k.ul. 75 k.o. S. D.,

- k.č. 571/79 od 1.184 m2 iz z.k.ul. 1981 k.o. S. D.,

- k.č. 545/1 od 391 m2, kao dijelu k.č. 545 iz z.k.ul. 1896 k.o. S. D.,

- k.č. 585/43 od 9.966 m2 u 4983/9966 idealnog dijela, kao dijelu k.č.br. 585 iz z.k.ul. 1886 k.o. S. D.,

pa mu je tuženica Republika Hrvatska dužna to priznati i trpjeti da se uknjiži kao vlasnik u zemljišne knjige, sve u roku od 15 dana.“

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka, i to prvostupanjskog postupka u iznosu od 7.550,00 kn, te troška žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 10.762,50 kn.

Dužan je tužitelj Š. B. V. naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj parnični trošak cijelog postupka u iznosu od 20.175,00 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troška odbija kao neosnovan.“

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. U reviziji navodi da reviziju podnosi zbog pravnih pitanja o kojima ovisi odluka u ovom sporu i koja su važna za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana i to:

„1. Kada se u smatra dovršenim postupak diobe zemljišne zajednice započet prije 06. travnja 1941.?

2. Da li provedba tehničkog dijela diobe zemljišne zajednice nakon dovršetka II. svjetskog rata, sakupljanjem novca za parcelaciju po Mjesnom Narodnom Oslobodilačkom Odboru S. D., te dovršena parcelacija svih matičnih čestica na način kako je dioba izvršena do 06. 04. 1941. god. po firmi „G.“ O. 1948. god., uz provedbu parcelacionog elaborata kroz katastar i upis bivših ovlaštenika zemljišne zajednice kao posjednika nekretnina koje su im pripale diobom u zasebne posjedovne listove, ne znači i odobrenje dovršenja diobenog postupka po nadležnom organu uprave?

3. Koliki utjecaj imaju na presuđenje u ovoj pravnoj stvari već 33 pravomoćne presude u korist tužitelja protiv istog tuženika, po istom pravnom osnovu, a koje je 3-tužitelj u preslici priklopio uz svoj odgovor na žalbu od 01.04.2011. god., a posebno na ravnopravnost svih građana pred zakonom?

4. Može li drugostupanjski sud preinačujući prvostupanjsku presudu, izmijeniti utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu glede odlučnih činjenica?“

Predlaže reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev ili, reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Odredbom čl. 392.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) propisano je da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Odlučujući o dopuštenosti revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje „Kada se u smatra dovršenim postupak diobe zemljišne zajednice započet prije 06. travnja 1941.?“ ovaj sud je ocijenio da se radi o pravnom pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te da postavljeno pravno pitanje udovoljava formalnim uvjetima za donošenje meritorne odluke u ovom sporu sukladno čl. 392.b st. 2. ZPP.

Tužitelj u ovom parničnom postupku zahtijeva da se utvrdi da je diobom zemljišne zajednice prije 6. travnja 1941. stekao pravo vlasništva na nekretninama pobliže navedenim u izreci prvostupanjske presude i da se tuženicu obveže na trpljenje upisa prava vlasništva tužitelja na tim nekretninama s time da tvrdi da je vlasništvo na nekretninama stekao putem svog prednika koji je opet vlasništvo stekao diobom zemljišne zajednice seljana S. D.

Među strankama nije sporno da je na predmetnim nekretninama koje se nalaze na području „F. i K.“ u S. D., prije 6. travnja 1941. postojala zemljišna zajednica. Prema dokumentaciji iz Katastra u R. proizlazi da je parcelacija matičnih čestica na području „F.“ prihvaćena prilikom osnivanja katastra zemljišta u R. 1955. te su parcele ucrtane u katastarske planove i upisane u katastarske operate na ime fizičkih osoba kao posjednika prema kojem je kao posjednik ovih čestica naveden prednik tužitelj A. B. V. pok. A., ali ova parcelacija nije provedena u zemljišnim knjigama gdje su još uvijek upisane matične čestice čijom parcelacijom su ove nastale.

Uviđajem na licu mjesta sud prvog stupnja utvrdio je da su seljani D. S. D. dobili dio koji je bliži njihovim kućama, a seljani G. S. D. gornji dio pašnjaka istog kanata. Predmetne nekretnine su u pretežnom dijelu kamenjar, nešto pašnjaka s makijom i rijetkim crnikama, a ranije su to prema tvrdnji mještana bili pašnjaci s makijom. Šumarija to nikada nije držala svojim. Nadalje, utvrđeno je da su jednim dijelom parcele tužitelja od drugih odvojene kamenim suhozidom, da preko utuženih nekretnina prolazi P. staza kao javni put i ima svoj katastarski broj. Utužena nekretnina k.č. 534/34 je opterećena kolnikom za sve zemljštare. K.č. 585/43 nalazi se uz more pa je uvažen prigovor da je pomorsko dobro izvan prometa.

Prema povijesnom zk. izvatku (prilog A 81 B) 22. studenoga 1947. na ovom zemljištu upisano je društveno vlasništvo, a danas je u B listu upisana Republika Hrvatska.

Zemljišne zajednice bile su udruge pojedinaca ili obitelji koji zajednički upravljaju skupnom (korporativnom) imovinom na načelu udjeličarstva svojih članova, pri čemu je svaki član ovlaštenik zemljišne zajednice, dok je imovina zemljišnih zajednica u pravilu bila poljoprivredno zemljište, šume te malim dijelom ostale nekretnine.

Zemljišne zajednice prestale su postojati stupanjem na snagu Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovina općina općenarodnom imovinom od 15. travnja 1947. („Narodne novine“, broj 36/47), koji je stupio na snagu danom objavljivanja u „Narodnim novinama“, 19. travnja 1947.. Odredbom čl. 1. tog Zakona propisano je da imovina zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovina općina se proglašuje općenarodnom imovinom, a odredbom čl. 2. regulirano je da se zemljišnim zajednicama smatraju sve one zajednice na koje se odnosi Zakon o uređenju zemljišnih zajednica od 25. travnja 1984., Zakon o uređenju plemenite općine Turopoljske od 1. svibnja 1895. i zakonski članak X od 7. travnja 1913. o nepodijeljenim zajedničkim pašnjacima te sve one šumske zajednice koje su nastale povodom provedbe agrarne reforme prije 6. travnja 1941. Nadalje, odredbom čl. 3. citiranog zakonskog propisa regulirano je da se propisi ovog zakona ne odnose na ona zemljišta koja su na osnovu provedenog diobnog postupka zemljišne zajednice pojedini ovlaštenici dobili u svoje privatno vlasništvo prije 6. travnja 1941., kao ni na zemljišta koja pojedinim ovlaštenicima pripadnu u privatno vlasništvo na temelju odobrenog dovršenja diobnog postupka pokrenutog prije 6. travnja 1941., time da dovršenje diobnog postupka pokrenutog prije 6. travnja 1941. odobravaju okružne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju.

Odredbom čl. 5. st. 1. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovina općina općenarodnom imovinom od 15. travnja 1947. propisano je da šume i šumska zemljišta zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovina općina prelaze pod upravu Narodnih odbora odnosno Ministarstva poljoprivrede i šumarstva prema propisima Uredbe Vlade FNRJ o organizaciji šumarstva od 27. prosinca 1946. Iz tih šuma i šumskih zemljišta podmirivat će se potrebe kućanstva u šumskim proizvodima (ogrjevno i tehničko drvo, šumsko sjemenje i plodovi, šumska paša, stelja, šaš itd.). Odredbom st. 2. čl. 5. istog propisa regulirano je da ostalo zemljište navedenih zajednica prelazi pod upravu mjesnih i kotarskih narodnih odbora prema značenju, veličini i području koje zahvaćaju ta zemljišta, a ima služiti zajedničkim gospodarskim potrebama pučanstva dotičnog područja. Tako zemljište prvenstveno će se u cjelini dodijeliti na trajno uživanje seljačkoj radnoj zadruzi, ukoliko na tom području postoji seljačka radna zadruga, koja obuhvaća stanovništvo čitavog sela ili najveći dio sela.

Prema ocjeni ovog suda citiranom odredbom čl. 3. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom propisana je iznimka od općeg pravila da imovina zemljišnih zajednica postaje općenarodna imovina, te određuje uvjete koji moraju biti zadovoljeni da bi te nekretnine ostale u režimu vlasništva, pojedinih ovlaštenika tog prava.

Uvjeti koje čl. 3. st. 1. citiranog Zakona propisuje su ili da su na osnovu provedenog postupka diobe zemljište pojedini ovlaštenici dobili u svoje vlasništvo prije 6. travnja 1941. ili ako postupak diobe nije dovršen, ali je pokrenut prije 6. travnja 1941., da je naknadno odobreno dovršenje diobenog postupka ako je pokrenut prije 6. travnja 1941. s time da dovršenje diobenog postupka odobravaju okružne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju (st. 2. čl. 3. citiranog Zakona).

Nije sporno da glede predmetnih nekretnina u smislu čl. 3. citiranog Zakona takvo odobrenje naknadno nije dano te da nije niti naknadno traženo sukladno mogućnosti koja je propisana čl. 1. Zakona o dopuni Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom kojim je dopunjen citirani čl. 3. tako da je ostavljena mogućnost da se zahtjevi za dovršenje diobenog postupka mogu podnositi općinskim organima uprave do 31. prosinca 1988.

Sukladno iznesenom, a s obzirom na činjenično stanje koje je u ovom postupku utvrđeno i to: da su nekretnine bile dio zemljišne zajednice, da je postupak diobe pokrenut prije 6. travnja 1941. te da je do početka II. Svjetskog rata postupak diobe u naravi proveden, prema ocjeni ovog suda, a odgovarajući na postavljeno materijalnopravno pitanje pod točkom 1. ključno jesu li diobenici dobili nekretnine u svoje vlasništvo ili kako je to formulirano u čl. 3. st. 1. citiranog Zakona „dobili u svoje privatno vlasništvo prije 6. travnja 1941.“

U vrijeme stupanja na snagu citiranog Zakona glede pitanja stjecanja prava vlasništva bio je na snazi Opći građanski zakonik (dalje: OGZ) koji se primjenjivao kao pravna pravila.

Prema pravnom pravilu par. 846. OGZ o učinjenoj diobi se mora sastaviti isprava te dionik nekretnine dobiva stvarno pravo na svoj dio tek onda, kada je to pravo upisano u javne knjige na temelju isprava sastavljenih radi diobe.

Dakle, kako se vlasništvo kao stvarno pravo stječe upisom u javne knjige sukladno važećim pravnim pravilima u vrijeme kada su prednici tužitelja mogli postati (privatni) vlasnici nekretnina koje su ulazile u zemljišne zajednice, a takav upis nije izvršen, nisu niti mogli steći pravo vlasništva na nekretninama koje su ulazile u zemljišnu zajednicu i jer nekretnine nisu dobili u svoje vlasništvo do 6. travnja 1941. pa time niti postupak diobe nije dovršen makar je započet, a neke radnje su u tu svrhu i provedene.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja u dijelu koje se odnosi na materijalnopravno pitanje postavljeno pod 1. valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije u odnosu na preostala tri pravna pitanja postavljena u reviziji u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP ovaj sud je ocijenio da revizija tužitelja u tom dijelu nije dopuštena jer prema ocjeni ovoga suda tužitelj u reviziji u odnosu na ta pravna pitanja nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i 4. ZPP, u odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 25. svibnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.