Legislator Case Law & Legislation
Rev-367/2002-2 AI generated

Court partially allows appeal, reducing liability by 10% due to pedestrian's contributory negligence in traffic accident.

Case Number Rev-367/2002-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court partially allowed the defendant's appeal, modifying the lower court's liability allocation in a traffic accident case. While the defendant argued for total dismissal based on procedural errors, the court found the lower courts incorrectly attributed 100% fault to the driver. The court determined the pedestrian contributed to the accident through inadequate attention to the road and crossing signals, establishing a 10% contributory negligence ratio. Consequently, the defendant's liability was reduced by 10%, and the appeal was rejected in all other respects.

Legislator headnote

AI generated

čl. 177. st. 3. ZOO; čl. 395. st. 1. ZPP: In traffic accident liability cases, if a pedestrian fails to exercise due care regarding traffic conditions and crossing signals, their conduct constitutes a contributory factor that proportionally reduces the driver's liability.

Keywords

AI generated
traffic accident liability contributory negligence pedestrian fault proportional liability Supreme Court appeal ZOO tort law damages reduction

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-367/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. Andrije Erakovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. H. iz B., koju zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u S., protiv tuženika C. d.d. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. studenog 1998. godine broj Gž-4469/97, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Svetom Ivanu Zelini od 11. prosinca 1996. godine broj P-117/94, u sjednici vijeća održanoj dana 11. prosinca 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu od 3. studenog 1998. godine broj Gž-4469/97 u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev i sudi:

Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 8.035,00 kn.

Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici trošak cjelokupnog postupka u iznosu od 630,36 kn u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužiteljici iznos od 46.445,00 kn sa pripadajućim kamatama i uz naknadu troška postupka u iznosu od 964,38 kn, dok je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 73.905,00 kn odbijen.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 40.000,00 kn. Odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kome je prihvaćen zahtjev (st. 1. izreke) dok je istovremeno preinačena navedena presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete za iznosu od 33.905,00 kn kao i u dijelu odluke o trošku i suđeno je da je tuženik dužan tužiteljici naknaditi daljnji iznos od 33.905,00 kn sa zateznom kamatom iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate koje teku od 11. prosinca 1996. godine do isplate te je obvezan naknaditi joj dalji trošak postupka u iznosu od 650,00 kn.

Tuženik je izjavio reviziju protiv dijela drugostupanjske presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev preko 46.445,00 kn zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da revizijski sud uvaži reviziju, ukine ili preinači presudu prvog i drugog stupnja te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te traži trošak revizije u iznosu od 5.120,00 kn.

Tužiteljica u odgovoru na reviziju predlaže da ovaj sud odbije reviziju kao neosnovanu.

Revizija je djelomično osnovana.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP.

Među strankama nije sporno da je u prometnoj nesreći dana 15. rujna 1990. godine u G. poginuo suprug tužiteljice sada pok. Đ.H. na kojega je, dok je kao pješak prelazio magistralnu cestu Z.-V., naletio automobilom osiguranik tuženika S.M.. U revizijskoj fazi postupka sporno je da li se tuženik i u kojem postotku oslobađa od odgovornosti u smislu odredbe čl. 177. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99 – dalje ZOO), a sporna je i visina naknade štete.

Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja da je:

- osiguranik tuženika kritične zgode u G. upravljao osobnim vozilom reg. broj … desnom stranom kolnika magistralne ceste Z.-V. u smjeru Z. brzinom od 53 km/h,

- pješak kritične zgode pretrčavao kolnik ceste te da je do naleta vozila kojim je upravljao okrivljenik na pješaka H.Đ. koji je pretrčavao prelazio kolnik ceste došlo na desnoj polovini kolnika gledajući u pravcu kretanja vozila,

- okrivljenik kritične zgode mogao izbjeći nalet na pješaka na način da je reagirao kočenjem u trenutku kada je pješak za njega objektivno bio vidljiv, a to je bilo u trenutku kada je pješak započeo stupati na kolnik ceste,

- u trenutku kada je pješak počeo stupati na kolnik ceste odnosno prelaziti kolnik ceste udaljenost između vozila kojim je upravljao okrivljenik i pješaka iznosila 30 metara. U skladu s time kao i s činjenicom da je osiguranik tuženika pravomoćnom kaznenom presudom osuđen zbog teškog djela protiv sigurnosti javnog prometa prvostupanjski sud nalazi da je prednik tužiteljice sada pok. Đ.H. pridonio nastupu štetnog događaja u omjeru od 30%, jer je u vrijeme štetnog događaja pretrčavao kolnik magistralne ceste Z.-V., dok drugostupanjski sud ocjenjuje da sada pok. H. ni u kojem omjeru nije pridonio nastupu štetnog događaja jer njegovo ponašanje nije u uzročnoj vezi sa nastalom nezgodom već je za nastanak prometne nezgode isključivo odgovoran osiguranik tuženika koji je propustio obratiti dovoljnu pažnju na situaciju na kolniku kao i na znakove koji su obilježavali da je u blizini autobusno stajalište i dolazak na raskrižje, a posebno na pješaka koji je prelazio kolnik zbog čega nije adekvatno reagirao jer da jest do naleta ne bi došlo.

Donoseći odluku o odgovornosti za štetu oba nižestupanjska suda su pogrešno primijenila odredbu čl. 177. st. 3. ZOO. Drugostupanjski sud donoseći odluku nije vodio računa o ponašanju pješaka u prometu, koji je propustio obratiti dovoljnu pažnju na situaciju na kolniku kao i automobile koji su se kretali magistralnom cestom Z.-G. te započeo pretrčavati navedenu cestu, pa je i on svojim ponašanjem doprinio nastupu štetnog događaja. Po ocjeni ovog suda doprinos prednika tužiteljice nije u omjeru od 30% kako to cijeni prvostupanjski sud jer treba voditi računa o činjenici da je osiguranik tuženice mogao ugledati pješaka kada je započeo prelazak kolnika te da je u tom trenutku reagirao kočenjem izbjegao bi nalet na pješaka. Kada se ima u vidu cjelokupna prometna situacija te ponašanje u prometu oba sudionika ove teške prometne nesreće tada je po ocjeni ovog suda doprinos prednika tužiteljice nastupu štetnog događaja u omjeru od 10%, a osiguranika tuženika koji je u vrijeme štetnog događaja upravljao automobilom kao opasnim vozilom i propustio obratiti dovoljnu pažnju na situaciju na kolniku u omjeru od 90% pa se u smislu odredbe čl. 177. st. 3. ZOO tuženik u omjeru od 10% oslobađa odgovornosti za štetu koja je tužiteljici nastala u ovom štetnom događaju.

Neosnovano revident prigovara visini naknade za duševne bolove zbog smrti bliske osobe utvrđenu po drugostupanjskom sudu, jer je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 201. st. 1. ZOO u dosuđenju naknade za duševne boli koje tužiteljica trpi smrću supruga sa kojim je živjela u dugotrajnoj i skladnoj bračnoj zajednici. Neosnovano tuženik prigovara visini naknade za spomenik, jer su visinu naknade niži sudovi utvrdili sukladno cijeni prosječnog spomenika vrste i kvalitete kakav je uobičajenom na mjesnom groblju u mjestu M., pa su nižestupanjski sudovi kod utvrđenja visine naknade za spomenik pravilno primijenili odredbu čl. 193. st. 1. ZOO.

Iz iznesenih razloga je temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP drugostupanjska presuda djelomično preinačena i odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 8.035,00 kn jer je naknada štete tužiteljici umanjena za 10% sukladno doprinosu njezinog prednika nastupu štetnog događaj, dok je u preostalom dijelu revizija tuženika odbijena kao neosnovana temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. ZPP. Tužiteljica je uspjela u sporu u omjeru od 60% u kom omjeru joj propada trošak zastupanja (1.859,16 kn). Tuženik je u revizijskoj fazi postupka uspio u omjeru od 24% te mu u tom omjeru pripada pravo na trošak pristojbe na reviziju (1.228,80 kn). Kada se obređeni trošak tužiteljice odbije od određenog troška tuženika isti je dužan tužiteljici naknaditi ukupni trošak parnice u iznosu od 630,36 kn.

U Zagrebu, 11. prosinca 2002. godine.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.