I Kž-658/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 658/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P. P. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama opt. P. P. i opt.. A. N. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 28. travnja 2004. godine, broj K-28/03, u sjednici održanoj dana 21. prosinca 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravka Palijaša,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. P. P. i opt. A. N. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-28/03 od 28. travnja 2004. godine, optuženici P. P. i A. N. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. ZID KZ, zbog kojega su osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca. Na temelju čl. 173. st. 7. KZ od opt. P. P. oduzete su četiri biljke indijske konoplje s cvjetnim vrhovima.

Temeljem odredbe čl. 122. st. 4. ZKP, optuženici su oslobođeni naknade paušalnih troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žale se obojica optuženika po braniteljima A. G. i V. O., odvjetnicima iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje odnosno da se pobijana presuda preinači i na optuženike primijene sankcije za maloljetnike.

I Kž 658/04-3

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nakon razgledavanja spisa na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, u podnesku od 26. ožujka 2004. godine broj KŽ-DO- 1332/04, izrazio je mišljenje da žalbe optuženika treba odbiti kao neosnovane.

Žalbe optuženika nisu osnovane.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi bila ostvarena koja od povreda kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

Premda u svojoj žalbi izjavljenoj po branitelju V. O., optuženici kao žalbeni razlog iznose i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, ne preciziraju u čemu bi se ta povreda sastojala, pa osim kontrole presude u odnosu na bitne povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a za koje je našao da nisu počinjene, nije moguće daljnje ispitivanje pobijane presude po navedenoj žalbenoj osnovi.

Žalbe uložene zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja također nisu osnovane. Naime, u žalbama se ističe kako nije dokazano da su optuženici svjesno i s izravnom namjerom počinili kazneno djelo, jer da cvjetne vrhove indijske konoplje nisu upotrijebili, a u vrijeme kada su otkriveni sadnice su bile nerazvijene i patuljaste. Naprotiv, činjenično stanje u ovome postupku je nedvojbeno i u potpunosti utvrđeno kako na temelju priznanja obojice optuženika da su sedam biljki indijske konoplje zasadili s namjerom da od njih dobiju opojnu drogu marihuana radi vlastitog konzumiranja, tako i na temelju iskaza svjedoka M. A., zapisnika o očevidu, potvrde o oduzimanju predmeta i nalaza i mišljenja Centra za kriminalistička vještačenja „Ivan Vučetić“. Pri tome treba napomenuti da je već sama sadnja i uzgoj indijske konoplje sadržaj zakonskog opisa kaznenog djela zlouporabe opojne droge iz čl. 173. st. 2. KZ koji, između ostaloga, govori i o proizvodnji opojne droge, o čemu je ovdje riječ.

Konstatacije u žalbama da su optuženici detaljno ispričali i dali priznanje na optužbe, te da nisu ničim otežavali rad suda odnosno da su maksimalno surađivali, upravo potvrđuje ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja, a ovi navodi iz žalbe odnose se zapravo na argumentaciju vezanu za odmjeravanje kazne.

Kada je riječ o izrečenoj kazni, sud prvog stupnja je, odmjeravajući visinu kazne za opt. P. P., kao olakotne okolnosti je ovome optuženiku uzeo u obzir da je djelo počinio s nepunih dvadeset godina, da nije osuđivan, njegovo priznanje djela, te korektno držanje tijekom postupka i izraženo kajanje zbog počinjenog djela, dok nije našao niti jednu otegotnu okolnost. U odnosu na opt. A. N. sud prvog stupnja je uzeo u obzir iste olakotne okolnosti kao i u odnosu na opt. P. P., s time što je on djelo počinio s nepune dvadeset dvije godine, uz dodatnu okolnost da je otac malodobnog djeteta. Temeljem navedenih olakotnih okolnosti sud prvog stupnja je izrekao svakom od optuženika, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 2. toč. b KZ, kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca.

S obzirom na ovakvu odluku suda prvog stupnja, nije prihvatljiv ni navod u žalbi optuženika da su izrečene kazne previsoke, kada se ima u vidu da je za ovo kazneno djelo, zbog njegove težine i društvene opasnosti, zapriječena kazna zatvora od jedne do dvanaest godina. Naprotiv, sud prvog stupnja je, po ocjeni ovoga suda kao suda drugog stupnja,

I Kž 658/04-3

ispravno primijenio načelo individualizacije kazne, a da pri tome nije doveo u pitanje i načelo generalne prevencije, niti je podcijenio stupanj društvene opasnosti samog djela, te je izrekao primjerenu kaznu optuženicima u skladu sa svrhom kažnjavanja propisanim u odredbama čl.

6. i čl. 50. KZ.

Na kraju, nije prihvatljiva ni primjedba žalitelja da su prema optuženicima trebale biti primijenjene odredbe koje vrijede za maloljetne počinitelje kaznenih djela, te su im sukladno tome trebale biti izrečene maloljetničke sankcije, s obzirom da za to nisu postojali uvjeti iz čl. 109. st. 1. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ br. 111/97, 27/98 i 12/02), jer su obojica optuženika u vrijeme suđenja bila navršila dvadeset tri godine života.

S obzirom na izneseno, valjalo je žalbe optuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja, pa je, na temelju čl. 387. ZKP, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. prosinca 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Marijan Svedrović, v.r.