I Kž-281/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 281/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić Baranović kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. N., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 20. prosinca 2007., br. K-2/06 o izdvajanju dokaza iz spisa, u sjednici održanoj 14. svibnja 2008.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, na temelju čl. 331. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP) iz spisa predmeta izdvojeni su zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija Policijske postaje u C. (list 8 i 9 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje C. (list 10 spisa) i zapisnik o vještačenju Centra za kriminalistička vještačenja (list 30 i 31 spisa).

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se njegova žalba uvaži i pobijano rješenje preinači na način da se navedeni dokazi neće izdvojiti iz spisa.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je pretraga caffe bara „K.“ u N. V. bila zakonita i bez naloga istražnog suca budući da je vlasnik G. K. u tijeku istrage iskazao da su ga kontaktirali djelatnici Policijske postaje C. i izrazili sumnju da se u prostorijama caffe bara nalazi skrivena opojna droga, te da im je on dozvolio da izvrše pretragu. Naprotiv, kada se

I Kž 281/08-3

ima u vidu da je opojna droga pronađena u prostoriji koja služi kao ured i skladište bara, a koja je fizički odvojena od prostora za goste i koja je namijenjena vlasniku i osoblju lokala, onda je za takvu pretragu, jer se ne radi o javnoj prostoriji, sukladno odredbi čl. 213. st. 1. ZKP potreban nalog istražnog suca koji se, u smislu odredbe stavka 2. istog članka, mora predati prije početka pretrage osobi kod koje će se pretraga obaviti.

Stoga je u pravu sud prvog stupnja kada ukazuje na okolnost da je, prema zapisniku o pretrazi stana i ostalih prostorija pretraga započela u 15,40 sati, dok se na samom nalogu nalazi otisnuti podatak faksimil aparata da je nalog upućen iz Županijskog suda u Rijeci istoga dana u 16,25 sati, dakle 45 minuta nakon što je pretraga započela, pa stoga nalog nije mogao biti uručen korisniku prostora čija se pretraga vrši prije pretrage. Ovaj propust već sam po sebi čini pretragu caffe bara „K.“ nezakonitom, bez obzira jesu li oba svjedoka pretrage, sukladno odredbi čl. 214. st. 1. ZKP, boravila istodobno u prostoriji u kojoj je pronađena opojna droga ili je, kao što se može zaključiti iz njihovih iskaza, u toj prostoriji u trenutku pronalaska opojne droge boravio samo svjedok pretrage B. P..

Nije prihvatljiva analogija, koju iznosi državni odvjetnik u svojoj žalbi, sa situacijom iz čl. 213. st. 5. ZKP, kada osoba kod koje se pretraga vrši može zahtijevati da se pretraga započeta danju nastavi i tijekom noći, s obzirom da se ovdje radi o specifičnoj situaciji kada pretraga koja je započeta prije 21 sat nije mogla biti do toga vremena završena, što ovdje nije slučaj. Osim toga, citirana odredba pretpostavlja da je i takva pretraga započeta uz prethodno predočenje naloga istražnog suca, dok u konkretnom slučaju upravo nedostatak sudskog naloga prije započinjanja pretrage čini pretragu nezakonitom.

Konačno, da se radilo o pretrazi spomenutog ureda-skladišta, a ne o pregledu, za koji nije potreban nalog, ukazuje i to da je opojna droga pronađena skrivena u stropu spomenute prostorije ispod gipsanih ploča koje su djelatnici policije morali prethodno skinuti da bi opojnu drogu pronašli, tako da je, imajući u vidu i tu okolnost, nalog istražnog suca bio potreban.

Sukladno navedenom trebalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu, jer se, po ocjeni i ovoga sud kao suda drugog stupnja, radi o nezakonito pribavljenim dokazima u smislu odredbe čl. 9. st. 1. i 2. ZKP, na kojima se ne može zasnivati sudska odluka.

Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 398. st. 3. ZKP valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 14. svibnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.