Revr-74/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 74/12-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. Ž. iz R., zastupanog po punomoćnici V. K., odvjetnici u R., protiv tuženika L. R. d.d., R., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-2788/2011 od 27. rujna 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-3910/05-25 od 20. travnja 2009., u sjednici održanoj 14. veljače 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-2788/2011 od 27. rujna 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-3910/05-25 od 20. travnja 2009. u dijelu u kojem je odlučeno o isplati iznosa 1.058,22 kn sa zateznom kamatom odbacuje se kao nedopuštena.

Prihvaća se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž- 2788/2011 od 27. rujna 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br P- 3910/05-25 od 20. travnja 2009. u dijelu u koje je odlučeno o parničnom trošku i sudi:

Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu 1.845,45 kn u roku od osam dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati 2.702,45 kn sa zateznim kamatama kako je to navedeno u točci I izreke i da mu naknadi parnične troškove u iznosu 2.868,53 kn, dok je u točci II u ostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao i u ostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

Tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 2 t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP ) koje odredbe se u ovom postupku primjenjuju na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11). Predlaže preinačiti odnosno ukinuti nižestupanjske presude u dijelu u kojem se pobijaju revizijom.

Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija tuženika djelomično je osnovana a djelomično je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako revizijom pobijani dio drugostupanjske presude prelazi iznos 200.000,00 kn.

Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude iznosi 1.058,22 kn i ne prelazi zakonom propisani vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije na temelju odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP.

Odredbom čl. 382. st. 2. t. 1. i 3. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, a kojom je uređen institut redovne revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (tzv. izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj sjednici a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova ili ako je tako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Prema stavku 3. toga članka, u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U predmetnoj reviziji, osim što navodi da se u ovom slučaju radi o reviziji iz čl. 382. st. 2. t. 1. i 3. ZPP, jer da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, tužitelj ne samo da nije određeno naznačio pravno pitanje u odnosu na koje se može izjaviti revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, već nije niti izložio razloge zbog kojih smatra da bi takvo pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a što je bio dužan prema izričitoj zakonskoj odredbi iz. čl. 382. st. 3. ZPP.

Slijedom navedenog valjalo je reviziju tuženika protiv dijela drugostupanjske presude koja se odnosi na isplatu iznosa 1.058,22 kn s osnova umanjenja plaće odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

Tuženik revizijom pobija i drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je potvrđena odluka o parničnim troškovima.

Protiv odluke o parničnim troškovima stranke mogu podnijeti reviziju ako vrijednost predmeta spora glavnog tužbenog zahtjeva i revizijom pobijani dio parničnog troška prelaze iznos od 200.000,00 kn.

Vrijednost predmeta spora glavnog zahtjeva i parničnog troška ne prelazi zakonom propisani vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije na temelju odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP.

Tuženik je reviziju protiv odluke o parničnom trošku podnio pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 1. i 3. ZPP

Prema odredbi čl. 392. a ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

U ovom revizijskom stadiju postupka sporna je pravilnost obračuna tog parničnog troška.

Prvostupanjski sudu primjeni odredbe čl. 154. st. 2. ZPP izrazilo je shvaćanje da treba uzeti u obzir uspjeh samo jedne stranke u postupku i to tužitelja i prema njegovom uspjehu u parnici dosuditi mu parnični trošak.

Drugostupanjski sud time što je potvrdio prvostupanjsku presudu u odnosu na parnični trošak prihvatio je takvo pravno shvaćanje.

Tuženik postavlja slijedeće pravno pitanje:

- treba li kod odlučivanja o parničnim troškovima uzeti u obzir uspjeh obje stranke u postupku?

O tom pitanju ovaj revizijski sud izrazio je shvaćanje u presudi posl. br. Rev-609/01 od 22. svibnja 2001., kao i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. lipnja 1980. gdje je donesen zaključak da pri odlučivanju o troškovima parničnog postupka treba, u pravilu, uzeti u obzir kako tužiteljev, tako i tuženikov uspjeh u parnici.

Nižestupanjske odluke o parničnom trošku utemeljene su na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. lipnja 1980. i sa shvaćanjem zauzetim u presudi posl. br. Rev-609/01 od 22. svibnja 2001. na koje se poziva tuženik u reviziji, jer su nižestupanjski sudovi uzeli u obzir samo uspjeh jedne stranke u postupku.

Zbog toga je ocjena ovog revizijskog suda da je pitanje važno, ne samo za odluku u ovom sporu, nego i za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana u smislu odredbe čl. 382. st. 2. t. 3. i st. 3. ZPP.

Tužitelj je tužbom zatražio isplatu iznosa 8.200,00 kn, a dosuđen mu je iznos 2.702,45 kn.

Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj i umješaču razmjeran dio troškova.

Primjenjujući naprijed navedenu odredbu nižestupanjski sudovi su utvrdili uspjeh tužitelja u postupku u omjeru od 33% pa je uspjeh tuženika 67%.

Tužitelju i tuženiku pripada na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP pravo na naknadu troškova zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04,37/05,59/07, 148/09 - dalje: Odvjetnička tarifa).

Trošak tužitelja s obzirom na uspjeh u parnici koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema Odvjetničkoj tarifi uvećan za PDV 23% iznosi 2.868,53 kn, a trošak tuženika prema uspjehu u parnici koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema Odvjetničkoj tarifi uvećan za 23% iznosi 4.713,98 kn, pa je tuženiku dosuđen parnični trošak u iznosu 1.845,45 kn na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 2.ZPP.

Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačena je odluka o parničnom trošku.

U Zagrebu, 14. veljače 2012.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.