Legislator Case Law & Legislation
Rev-1774/1990-2 AI generated

Supreme Court dismisses tenant's appeal, upholding landlord's right to terminate military housing contract after 10-year service ends.

Case Number Rev-1774/1990-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the tenant's appeal against a final judgment ordering her eviction from a military housing unit. The lower courts ruled that the tenant's husband, a former soldier, lost his right to the apartment after his 10-year military service ended, allowing the state landlord to terminate the contract. The court affirmed that the prior divorce settlement determining the tenant's right to the apartment did not prevent the landlord from exercising termination rights based on the husband's loss of service eligibility.

Legislator headnote

AI generated

čl. 96. st. 1. Zakona o stambenim odnosima iz 1974.; A landlord may terminate a military housing contract upon the cessation of the tenant's military service if the required ten-year service period has not been met, regardless of a prior court determination of the tenant's right to the dwelling.

Keywords

AI generated
military housing contract termination of tenancy military service duration tenancy rights eviction order civil procedure appeal landlord rights

Cited Legislation

AI generated
čl. 386. Zakona o parničnom postupku, ZPP
Tuženica u reviziji ne navodi konkretno koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka su učinili nižestepeni sudovi, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu po odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku, ZPP, ali nije našao da postoji takva povreda predvidjena u čl.
čl. 354. st. 2. t. 10. Zakona o parničnom postupku, ZPP
čl. 393. Zakona o parničnom postupku, ZPP
čl. 96. st. 1. Zakona o stambenim odnosima iz 1974. godine
postoje pretpostavke za otkaz ugovora o korištenju stana iz čl. 96. st. 1. Zakona o stambenim odnosima iz 1974. godine jer je njemu prestala služba u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, a nije u toj službi proveo 10 godina, kada mu tuženica ne bi mogla otkazati spomenuti ugovor.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1774/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husinca kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanka Jesenkovića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice Države SFRJ Komanda garnizona u Š., koju zastupa Vojni pravobranilac V.P. … iz S., a ovog punomoćnik V. G. iz Š., protiv tuženika S. i F. O., koje zastupa M. B., odvjetnik u Š., radi otkaza ugovora o korištenju stana, rješavajući reviziju tuženice F. O., protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Šibeniku od 21. prosinca 1987. br.Gž-984/87,kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Šibeniku od 29. siječnja 1987. br. P-1892/86, u sjednici održanoj dana 25. rujna 1990.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda usvojen je otkaz ugovora o korištenju stana te su tuženici dužni iseliti iz spornog stana i predati ga na slobodno raspolaganje tužiteljici kao i naknaditi joj parnični trošak.

Drugostepeni sud je potvrdio presudu prvostepenog suda.

Protiv presude drugostepenog suda tuženica F. O. je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju nižestepenih sudova i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Traži trošak postupka revizije.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, a ni javni tužilac Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Tuženica u reviziji ne navodi konkretno koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka su učinili nižestepeni sudovi, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu po odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku, ZPP, ali nije našao da postoji takva povreda predvidjena u čl. 354. st. 2. t. 10. tog zakona na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije sporno da je tuženik S. O. dobio na korištenje sporni stan od tužiteljice temeljem svoje službe u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, u koji stan je uselio zajedno sa svojom tadašnjom ženom tuženicom F.. Takodjer nije sporno da je tuženiku S. prestala služba u Jugoslavenskoj narodnoj armiji dana 31. siječnja 1981. kada je razriješen od aktivne vojne službe, a koja nije trajala ukupno 10 godina, u kojem slučaju bi zadržao stanarsko pravo na spornom stanu.

Tužiteljica je zahtjevom svoje tužbe otkazala tuženicima ugovor o korištenju stana i traži njihovo iseljenje iz tog stana.

Prvostepeni sud je utvrdio da je brak tuženika razveden, nakon čega je tuženik S. iselio iz toga stana, te da je u parnici koja se vodila izmedju njega i tuženice F. radi utvrdjenja koji od bivših bračnih drugova zadržava stanarsko pravo na tom stanu, pravomoćnom presudom od 25. listopada 1983. godine utvrdjeno da tuženica F. zadržava to pravo.

Na temelju tih činjenica nižestepeni sudovi su zauzeli pravilno pravno stajalište kada su tužbeni zahtjev prema oboje tuženika ocijenili osnovanim.

U konkretnom slučaju u odnosu na tuženika S. O. postoje pretpostavke za otkaz ugovora o korištenju stana iz čl. 96. st. 1. Zakona o stambenim odnosima iz 1974. godine jer je njemu prestala služba u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, a nije u toj službi proveo 10 godina, kada mu tuženica ne bi mogla otkazati spomenuti ugovor.

Činjenica što je u parnici izmedju bivših bračnih drugova odredjen nosilac stanarskog prava nije zapreka da davalac stana na korištenje otkaže ugovor o korištenju stana i tom bračnom drugu ako postoje razlozi za otkaz onom bračnom drugu kojemu je stan dodijeljen temeljem rada.

Iz tih razloga su nižestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, pa stoga revizija tuženice nije osnovana, te ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 25. rujna 1990.

Predsjednik vijeća:

August Husinec v.r.