II Kž-491/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-491/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća i tajnice u vijeću - sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. A. T. zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. K., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 4. kolovoza 2000. godine br. Kv-92/00 (K-11/00), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 31. kolovoza 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba okr. A.T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Uvodno citiranim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, na temelju čl. 107. st. 1. ZKP, produljen je pritvor protiv okr. A.T. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP, u tijeku postupka nakon podignute optužnice kojom ga se tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 90. u svezi sa čl. 33. KZ.

Protiv odluke iz pobijanog rješenja, žali se okrivljenik osobno i po svom branitelju, s prijedlogom da se isto preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalbe nisu osnovane.

Suprotno tvrdnjama podnesenih žalbi, ovaj Vrhovni sud smatra da je pravilno sud prvog stupnja procijenio da na strani okrivljenika i dalje postoje razlozi koji opravdavaju daljnju primjenu mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP.

Naime, uvidom u spis predmeta ovaj sud je utvrdio da rezultati psihijatrijskog vještačenja okrivljenika pokazuju da je isti osoba s dubokim i trajnim poremećajima ličnosti, kod kojeg se još uvijek manifestira simptomatika posttraumatskog stresnog poremećaja, a što sve u korelaciji sa zlouporabom alkohola uzrokuje povišenu afektivnu tenziju, posebice u konfliktnim situacijama, pa kada se uzme u obzir zaključak vještaka da je okrivljenik tempore criminis bio smanjeno ubrojiv u značajnijoj mjeri, te da isti predlaže izricanje mjere sigurnosti obveznog psihijatrijskog liječenja, to i po ocjeni ovoga suda, svakako ukazuje na postojanje onih osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan suda prvog stupnja da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo odnosno dovršiti počinjenje predmetnog kaznenog djela koje je za sada ostalo u pokušaju.

Stoga se daljnja primjena mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, ukazuje u cijelosti opravdanom.

Isto tako, ovaj sud drži da je okrivljenik prilikom počinjenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret ostvario i neke posebno teške okolnosti djela koje nadilaze okvire samog obilježja djela, a koje se manifestiraju u činjenici da je okrivljenik poduzeo dodatne napore kako bi ostvario svoj naum da oštećenika liši života i to na način da je napustio lokal u kojem je konzumirao alkohol samo da bi otišao kući po kuhinjski nož s kojim se zatim vratio i napao oštećenika, pa kada se uzme u obzir još i to da je djelo počinjeno na javnom mjestu u prisutnosti većeg broja osoba, to je evidentno da su u konkretnom slučaju prouzročene i dodatne posljedice koje nisu uobičajene za ovakova kaznena djela.

Stoga se i pritvorski osnov iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP po ocjeni ovoga suda i dalje ukazuje kao opravdan i na zakonu utemeljen.

Također, prigovori žalbe branitelja okrivljenika u kojima se poziva na propust u radu suda glede njegovog pozivanja na sjednici izvanraspravnog vijeća održanu povodom predmetnog odlučivanja o produljenju pritvora, po ocjeni ovoga suda u cijelosti su neutemeljeni jer i sam branitelj navodi da je o sjednici obaviješten dan ranije, što znači da ukoliko je i bio spriječen pristupiti na nju, imao vremena osigurati zamjenu (s time da branitelj ničim ne dokazuje svoje navode da je bio prostorno izvan Republike Hrvatske, odnosno da nije imao podatke o brojevima telefona kolega koji bi ga mogli zamijeniti), a kako se u konkretnom slučaju radilo o odlučivanju izvanraspravnog vijeća o pravnoj stvari koja ne trpi odgodu, to je evidentno da je isto moralo odlučiti o primjeni mjere pritvora protiv okrivljenika upravo na zakazanoj sjednici.

Slijedom izloženog, a kako se navodima podnesenih žalbi prednja utvrđenja ne dovode s uspjehom u sumnju, trebalo je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.