Rev-404/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-404/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Tome Gložinića, Damira Mratovića, mr.sc. Olge Jelčić i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice 1. M. P., 2. V. P., obje iz R., 3. A. K. iz P., koje zastupa M. M., odvjetnik iz P., protiv tužene C. o. d.d. Z., Filijala P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice A. K. protiv presude Okružnog suda u Puli (sada Županijskog suda u Puli) od 27. prosinca 1993. godine broj Gž-1265/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 20. listopada 1993. godine broj P-1157/92-38, na sjednici održanoj dana 22. svibnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Okružni sud u Puli, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 27. prosinca 1993. godine broj Gž-1265/93-2 potvrdio presudu Općinskog suda u Puli od 20. listopada 1993. godine broj P-1157/92-38 kojom je naloženo tuženiku platiti tužiteljici M.P. svotu od 14.786,01 kn, tužiteljici V.P. svotu od 27.574,68 kn, tužiteljici A.K.svotu od 12.923,20 kn, i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 19.700,00 kn, dok su odbijene s tužbenim zahtjevom i to tužiteljica M.P. u svoti od 6.099,50 kn, tužiteljica A.K. u svoti od 25.099,50 kn. Protiv te drugostupanjske presude tužiteljica A.K. je izjavila reviziju zbog pogrješne primjene materijalnog prava. Tužiteljica A.K. ističe da je dosuđena svota od 4.000,00 kn (4,000.000 HRD) na ime novčane naknade neimovinske štete pretrpljene po osnovu fizičkih bolova i svota od 12.000,00 kn (12,000.000 HRD) na ime novčane neimovinske štete pretrpljene po osnovu duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti preniska. Time je pogrješna primijenjena odredba čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO).

Zbog toga predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači presude nižestupanjskih sudova na način da bude prihvaćen tužbeni zahtjev.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99, dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ostvarenje ostalih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP ovaj sud nije ispitivao, budući da bitne povrede odredbi ZPP nisu bile razlog za izjavljivanje revizije.

Revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. U provedenom postupku je utvrđeno da je tužiteljica A.K., kada se nalazila u dobi od 12 godina života stradala u prometnoj nesreći, kojom prilikom je dobila ozljede u obliku natuka glave, potresa mozga, potkožnog izljeva krvi u predjelu čela, natuk prsnog koša u predjelu prsne kosti, natuk desnog ramena, natuk desne potkoljenice, ogrebotine kože, što je sve za tužiteljicu imalo kao posljedicu fizičke bolove u trajanju od 3 dana teške, te u trajanju od 7 dana lake i u trajanju od 30 dana slabih bolova. Također prema tvrdnji liječničkog vještaka tužiteljica je kao posljedicu dobivenih ozljeda imala potrebu pojačanih napora u svakodnevnom životu od oko 7%, jer su u toj visini umanjene njene svakodnevne životne aktivnosti.

Dosuđene svote novčanih naknada pretrpljenih neimovinskih šteta, kako po osnovu pretrpljenih fizičkih boli, tako i po osnovu pretrpljenih duševnih boli u odnosu na koje nižestupanjski sudovi nisu u cijelosti prihvatili zahtjev tužiteljice A.K. ovaj sud smatra primjerenima. Dosuđene svote su primjerene posebnosti slučaja. Kod tužiteljice nisu utvrđene nikakove činjenice ili okolnosti, koje bi njezin zahtjev za novčanu naknadu tih vrsta šteta činile osnovanim, nego su naprotiv dosuđene svote primjerene i sukladne odredbi čl. 200. ZOO.

Prema tome, ovaj sud smatra da nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako ni oni na koje upućuje revizija. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 22. svibnja 2003. godine.

Predsjednica vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.