Kž-181/2013-5 · Županijski sud u Puli - Pola



Posl.br. Kž-181/13-

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Edvine Draguzet Suevich, kao predsjednika vijeća za mladež, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Serđa Ferenčića, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt.ŠI, zbog kaznenog djela iz čl.98.Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt.ŠI podnesenoj putem branitelja Marka Kuzmanovića, odvj. iz Pule, te osobno podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola posl.br.K-324/09-46 od 26.veljače 2013.godine, u sjednici vijeća održanoj dana 21.studenog 2013.godine

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba opt.ŠI, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Puli-Pola posl.br.K-324/09-46 od 26.veljače 2013.godine opt.ŠI oglašen je krivim da je počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl.98.Kaznenog zakona, te je temeljem čl.98.u svezi s čl.53.st.1. i 8.Kaznenog zakona osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, na koju mu je temeljem čl.67.st.2., 3. i 5. Kaznenog zakona primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko opt.ŠI u roku od 2 godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem odredbe čl.122.st.1.Zakona o kaznenom postupku opt.ŠI obvezan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 1.200,00 kuna, te troškove iz čl.119.st.2.t.1.do 5.Zakona o kaznenom postupku i nužne izdatke oštećenika i njegova zakonskog zastupnika, o visini kojih će se odlučiti posebnim rješenjem.

Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi opt.ŠI putem branitelja Marka Kuzmanovića, odvj. iz Pule zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenim sankcijama, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači te optuženik oslobodi od optužbe ili da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi opt.ŠI osobno s prijedlogom da se presuda stavi van snage.

Obje žalbe opt.ŠI razmatrane su kao jedinstvena žalba optuženika.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Županijsko državno odvjetništvo Pula-Pola je nakon razgledavanja dopisom posl.br.KŽDO-322/13 od 8.studenog 2013.godine vratilo spis.

Žalba opt.ŠI nije osnovana.

Žalitelj navodi da presudu pobija zbog bitne povrede kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o sankciji .Opt.Ilić Željko u žalbi pak ističe da mu je uskraćeno pravo na pravednu obranu, osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i predlaže da se presuda stavi van snage.

Neosnovano tvrdi žalitelj da mu je uskraćeno pravo na pravednu obranu, te da nije mogao prisustvovao ispitivanju maloljetnih svjedoka, te dokazati neistinitost njihovih iskaza. Naime, iz raspravnih zapisnika proizlazi da je ispitivanje maloljetnog svjedoka oštećenika ZI provedeno putem videolinka, da se svjedok ZI nalazio u posebnoj prostoriji sa psihologom mr.OI, dok su u sudnici nazočili ODO Pula, opt.Ilić Željko i branitelj Peđa Grbin, odvj. iz Pule, pa su svjedoku pitanja postavljali sud i branitelj, a optuženik je također putem videolinka imao mogućnost postavljanja pitanja svjedoku, što nije učinio već je konstatirano na zapisniku da optuženik nema pitanja za tog svjedoka. Iskaz tog svjedoka je uz suglasnost stranaka pročitan na glavnoj raspravi.Prilikom ispitivanja maloljetnog svjedoka NI dana ..2012. opt.Ilić Željko je nazočio, te je svjedok NI ispitan u nazočnosti majke izjavio da je sposoban iskazivati u nazočnosti optuženika, te opt.Ilić Željko nije imao pitanja za tog svjedoka.Ispitivanje maloljetnog svjedoka VI po preporuci vještaka mr.OI izvršeno na način da je opt.Ilić Željko izišao iz sudnice, a nakon što je predočen iskaz svjedoka CI optuženiku isti je izjavio da nema nikakvih pitanja za tog svjedoka.

Neosnovane su tvrdnje žalitelja da je iskaz svjedoka obrane prvostupanjski sud zapisao u skraćenom obliku koje je nakon iščitavanja nemaju potpuni smisao, pa da je uslijed toga prvostupanjski sud krivo zaključio da su u naknadnom iskazu izrekli nešto što ima drugačije značenje od onog što su prvotno govorili. Iz zapisnika je razvidno da iskazi svjedoka nisu unošeni u skraćenom obliku, opt.ŠI nije dao primjedbe na način zapisivanja, niti je imao primjedbi na zapisnik. Stoga osporavanje ocjene iskaza svjedoka predstavlja žalbu podnesenu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Pogrešno smatra žalitelj da je vještak mr.OI trebala provesti vještačenje jesu li maloljetni NI i CI sposobni govoriti neistinu radi provođenja nekog svog interesa ili zbog nagovora roditelja. Ni primjedbe na zaključak vještaka vezano uz način ispitivanja svjedoka, a bez nazočnosti optuženika, nisu prihvatljive. Tvrdnjama kako ga maloljetnici provociraju bezuspješno optuženik osporava nalaz i mišljenje vještaka koji je prvostupanjski sud cijenio stručnim, te je temeljem preporuka vještaka izvršeno i ispitivanje svjedoka kao što je naprijed istaknuto.

Suprotno tvrdnjama žalitelja prvostupanjski sud valjano je ocijenio provedene dokaze pa tako iskaze svjedoka, te dao valjane razloge zbog čega prihvaća iskaze maloljetnog oštećenika ZI, svjedoka TI, svjedoka VI, temeljem kojih iskaza, kao i medicinske dokumentacije i vještaka sudske medicine utvrđuje činjenice.

Pravilno prvostupanjski sud prihvativši iskaz svjedoka maloljetnog ZI utvrđuje da opt.ŠI oštećenika nogom udario u predjelu leđa dok se nalazio na stepenicama predmetne stambene zgrade, a uslijed čega je oštećenik maloljetnih BI pao na pod te se ozlijedio. Povrede koje je pri tom zadobio prvostupanjski sud utvrđuje temeljem nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr.FI.

Zbog navedenog prvostupanjski sud nije prekršio presumpciju nevinosti, ni povrijedio odredbe čl.3.ZKP-a kako to tvrdi žalitelj.

Neosnovano tvrdi žalitelj da je nalaz vještaka sudske medicine dr.FI prvostupanjski sud krivo interpretirao. Tvrdnje žalitelja da je oštećenik tom prilikom trebao zadobiti i druge ozljede da ga je opt.ŠI udario u predjelu leđa, nemaju podloge u provedenom sudsko medicinskom vještačenju.

Vještak sudske medicine dr.FI analizirao je dokumentaciju i nalaz Hitne medicinske pomoći u kojem je bilo naznačeno da je maloljetnik oštećenik zadobio udarac od poznate odrasle osobe u lumbalni dio kralježnice nogom, pri tom da je pao na ruku u područje medijalne strane desnog koljena, gdje je prije godinu dana imao longetu zbog unutarnje ozljede koljena, te je upućen i kirurgu, te je analizirao i snimku kralježnice koja nije pokazivala koštanu traumu prikazanih kralježaka. U ambulantnom nalazu Djelatnosti za kirurške bolesti naznačeno je da je klinički u donjem dijelu leđa izvjesna bolna osjetljivost na perkusiju LS segmenta, bez vanjskih vidljivih ozljeda, dok je desno koljeno lagano otečeno u odnosu na lijevo, te postoji bolnost na palpaciju medijalnih kolateralnih ligamenata (nalaz od 20.rujna 2008.godine) na osnovu čega je vještak dr.FI dao mišljenje da je maloljetnik ZI zadobio otok desnog koljena, te da se radi o destabilizirajućoj ozljedi koljena koja je mogla nastati mehanizmom pada, koja sa sudsko medicinske strane predstavlja tjelesnu ozljedu.Bolnost vještak sa sudsko medicinskog stanovišta ne prihvaća kao tjelesnu ozljedu jer nije objektivno opisana, već se temelji na subjektivnom osjetu boli.Da je ozljeda mogla nastati padom na koljeno kako to opisuju svjedoci koje prvostupanjski sud prihvaća, a nakon udarca opt.ŠI u leđa oštećenika ZI vještak dr.FI je dopustio, kao mogući mehanizam nastanka ozljede.

Ozljeda koljena predstavlja po mišljenju vještaka indirektnu ozljedu odnosno destabilizirajuću ozljedu, ozljedu koja je karakterizirana destabilizacijom koljenog zgloba odnosno destabilizaciju kontaktnih površina kostiju koje učestvuju u zglobu, isto tako i tetivno ligamentarnog aparata i to na način da sila koja je imala za posljedicu spomenutu destabilizaciju nije djelovala u području zgloba već na drugom mjestu, pa se indirektno prenijela na koljeni zglob. Takav nalaz ni po ocjeni drugostupanjskog suda ne isključuje mehanizam koji opisuje oštećenik u svom iskazu.

Teoretski uopćeno vještak je opisao na koji način mogu nastati još takve ozljede. Iako vještak odgovara da bi pri padu na tlo moglo doći do drugih ozljeda oguljotina, krvnih podljeva i slično koljena u slučaja pada na neravnu površinu ili hrapavu podlogu, navodi da pri padu na glatku podlogu ili obloženu podlogu moguće je očekivati i izostanak gore navedenih ozljeda. Unatoč tome što vidljive posljedice u slabinskom dijelu nisu evidentirane, te nije nastala povreda u sudsko medicinskom smislu obzirom na konstatiranu bolnost na palpaciju, te tvrdnje maloljetnika i svjedoka koji potvrđuju da se maloljetnik žalio na bolnost zbog čega je odvezen na Hitnu pomoć, upućuju na pravilnost ocjene iskaza maloljetnog svjedoka ZI kao i drugih svjedoka koje prvostupanjski sud prihvaća i cijeni vrijednosno pozitivno.

Iz stanja spisa ne proizlazi da bi maloljetnik bio u kratkim hlačama, kako to tvrdi žalitelj, a niti da bi podloga bila hrapava. Navedene tvrdnje ne proizlaze iz provedenih dokaza, jer prvostupanjski sud utvrđuje da je oštećenik pao na stepenice koje ne predstavljaju izrazito neravnu ili grubu površinu koja bi izazvala i druge posljedice osim onih koje je oštećenik zadobilo. Tvrdnje žalitelja da bi trebale nastati i vidljive povrede u predjelu leđa, nemaju podlogu u provedenom sudsko medicinskom vještačenju.

Tvrdnja žalitelja da bi maloljetnik bio devijantnog ponašanja, ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda kada se sagleda da je iskaz maloljetnika potvrđen i medicinskom dokumentacijom, iskazom njegova prijatelja, kao i majke vezano uz okolnost da je upravo tom prilikom maloljetnik ozlijeđen i žalio se na bolnost leđa.

Ni okolnost što NI koji je prethodno bio u društvu sa maloljetnim oštećenikom ZI i njegovim prijateljem ŽI, nije vidio trenutak povrjeđivanja, ne dovodi u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda. Naime, svjedok NI napustio je mjesto događaja prije ozljeđivanja. Neosnovane su stoga tvrdnje žalitelja da prvostupanjski sud nije raspolagao niti jednim nepobitnim dokazom, te da je pristrano cijenio izvedene dokaze.

Prvostupanjski sud dao je jasne, razumljive i prihvatljive razloge zbog čega prihvaća iskaz maloljetnika ZI. Takvoj ocijeni ide u prilog i kombinirano psihijatrijsko psihologijsko vještačenje ZI obzirom na provedene psihologijske testove iz kojih proizlazi da su testovi pamćenja i očekivani rezultati sukladni intelektualnim sposobnostima u granicama višeg prosjeka, da nema značajnije disharmoničnosti u neposrednom i odgođenom pamćenju i reproduciranju, a testovi ličnosti upućuju na tendenciju davanja iskrenih odgovora. Simptomi traume ne upućuju na izraženu traumatiziranost oštećenika, ali upućuju na prisutnost nekih simptoma koji se mogu smatrati po mišljenju vještaka posljedicom inkriminiranog događaja i manifestiraju se u vidu pojačane anksioznosti i tendencije izbjegavanja mjesta gdje se događaj zbio. Pravilno prvostupanjski sud nalaz i mišljenje vještaka povezuje s djelom iskaza svjedoka maloljetnog ZI da mu nije svejedno kada vidi opt.ŠI, te da ga zaobilazi.

Prihvatljiv je zaključak prvostupanjskog suda da maloljetnik ZI, te očevidac CI nemaju niti jednog razloga da iskazuju na način da neosnovano terete optuženika. Bezuspješno pokušava žalitelj prikazati motiv prijavljivanja optuženika stjecanjem materijalne koristi, jer majka oštećenika ne postavlja imovinsko pravni zahtjev. Tvrdnja žalitelja kako je on prijavljen iz razloga što je boljeg materijalnog statusa od njegovog brata također nemaju podloge u provedenom dokaznom postupku jer nitko od svjedoka nije tvrdio da bi brat optuženika bio počinitelj ovog kaznenog djela, a maloljetnik ZI je izričito u iskazu distancirao i opisuje da razlikuje optuženika od njegovog brata. Čak ni opt.ŠI u obrani ne osporava da je upravo on izišao na vrata, tako da su tvrdnje žalbe u koliziji i sa obranom optuženika u tom dijelu.

Tvrdnje žalitelja vezano uz motiv prijavljivanja, mržnju roditelja uslijed nekih ranijih sukoba, te nacionalne pripadnosti također nemaju nikakve podloge u provedenom dokaznom postupku. Žalitelj navodima žalbe bezuspješno pokušava diskreditirati iskaze maloljetnog oštećenika, te svjedoka kojima prvostupanjski sud poklanja vjeru. Tvrdnje žalitelja da su ga tijekom suđenja ZI i CI u više navrata verbalno provocirali i vrijeđali, nemaju podloge u raspravnim zapisnicima. Ni tvrdnje žalitelja da bi maloljetnici izmanipulirali sud i vještaka po ocjeni ovog vijeća nisu prihvatljive, a sve imajući u vidu materijalne dokaze i provedena psihološka testiranja. Vještaci i sud su stručne osobe koje mogu valjano procijeniti iskaze kao što je to i učinjeno u konkretnom slučaju. Tvrdnje žalitelja da nije mogao udariti maloljetnika jer da su mu smetala vrata nisu prihvatljive, obzirom na provedene dokaze. Bez obzira što nije saslušan maloljetni svjedok AI, čiji roditelj nije pristao na psihologijsko ispitivanje maloljetnika, obzirom na druge provedene dokaze koje je prvostupanjski sud izveo činjenično stanje je dostatno razjašnjeno i pravilno utvrđeno.

Tvrdnje žalitelja da se radilo o nehajnom ozljeđivanju nisu prihvatljive obzirom na utvrđeno postupanje opt.ŠI koji udarcem noge udara maloljetnog oštećenika, koji se nalazi na stepenicama, u predjelu leđa, a u uslijed čega dolazi do pada i zadobivenih opisanih ozljeda.

Pravilno je stoga u radnjama optuženika prvostupanjski sud utvrdio sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl.98.KZ/97, te ga osudio na kaznu zatvoru u trajanju od 6 mjeseci, a na koju je primijenio uvjetnu osudu, s rokom kušnje od 2 godine.

Imajući u vidu da je 1.siječnja 2013.godine stupio na snagu novi Kazneni zakon (NN-125/11 i 144/12 - u daljnjem tekstu KZ/11) sud je cijenio da postoji kontinuitet između odredbi starog i novog kaznenog zakona, te da odredbe čl.117.KZ/11 nisu povoljnije za optuženika. Naime, za kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl.98.KZ/97 bila je zapriječena novčana kazna ili kazna zatvora do 1 godine, dok odredbe čl.117.KZ/11 propisuju kaznu zatvora do 1 godine. Ni druge odredbe KZ/11 obzirom je prvostupanjski sud primijenio uvjetnu osudu u konkretnom slučaju nisu povoljnije za optuženika.

Prilikom odmjere kazne prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti, te okolnosti počinjenja kaznenog djela, te je valjano utvrdio kaznu i odmjerio rok kušnje i po ocijenio ovog drugostupanjskog suda upravo će se takvom sankcijom zadovoljiti zahtjevi individualne i generalne prevencije.

Pravilno je prvostupanjski sud obvezao opt.ŠI na platež troškova kaznenog postupka imajući u vidu da ostvaruje prihode koje je prvostupanjski sud utvrdio temeljem njegove obrane, te podataka o primanjima kojima je raspolagao, utvrdivši da plaćanjem istih neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao ni uzdržavanje osoba koje optuženik uzdržava.

Budući da navodima žalbe žalitelj nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, a sud nije utvrdio povrede zakona o kaznenom postupku, kao ni povrede kaznenog zakona na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl.379. Zakona o kaznenom postupku (NN-110/97,27/98,58/99,112/99,58/02,143/02,62/03, 115/06 - u daljnjem tekstu ZKP/97), to je temeljem čl.387.ZKP/97 odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli – Pola, 21.studenog 2013.godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA ZA MLADEŽ

Adelita Vitasović

Edvina Draguzet Suevich