Rev-1170/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1170/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. G., B., zastupane po punomoćniku K. Z., odvjetniku iz B., protiv tuženika Republike Hrvatske, za Ministarstvo rada i socijalne skrbi, zastupane po Javnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske - Zagreb, radi poništenja odluke o mjeri prestanka radnog odnosa i vraćanja na posao, rješavajući reviziju tuženika, protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 8. prosinca 1994. broj Gž-1992/94-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 15. rujna 1994. broj P-90/93-41, u sjednici održanoj 7. veljače 1996.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 15. rujna 1994. broj P-90/93-41 suđeno je: "

I. Poništava se odluka Disciplinske komisije tuženika Radne zajednice zajedničkih službi pri USIZ-u za zapošljavanje B. od 8. rujna 1988. broj 01-410/6-1988 i Odluka Zbora radnika prednika tuženika od 30. rujna 1988. broj … kojima je tužiteljici F. G. iz B., …, izrečena mjera prestanka radnog odnosa, te je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na radno mjesto na kojem je radila prije izricanja mjere prestanka radnog odnosa, sve to u roku od 8 dana.

II. Tuženik je dužan tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.490,00 kn."

Presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 8. prosinca 1994. broj Gž-1992/94-2 odbijena je žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženika tužiteljica je porekla navode revizije i predložila da se revizija odbije kao neosnovana, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Nije osnovan, međutim, ni revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 152. st. 1. Zakona o udruženom radu koji je važio u vrijeme donošenja pobijanih odluka tuženika, te čl. 145. tada važećeg Pravilnika o radnim odnosima tuženika, kada je udovoljeno zahtjevu tužbe i poništene Odluka Disciplinske komisije i Radne zajednice zajedničkih službi bivšeg USIZ-a za zapošljavanje B. i obvezana tuženica da tužiteljicu vrati na radno mjesto na kojem je radila prije izricanja te mjere.

Ovog zbog toga što iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tužiteljica nije počinila težu povredu radne dužnosti, pa nije bilo niti osnova za izricanje mjere prestanka radnog odnosa.

Naime, utvrđeno je da je tužiteljica izostala s posla u vremenu od 12.5. od 3.6.1988., da je 13.5.1988. obavijestila tuženika da se od 12.5.1988. nalazi na bolovanju, da potvrda koju je tužiteljica podnijela tuženiku 28.6.1988. nije izdata od nadležnog liječnika u skladu s odredbom čl. 48. tada važećeg Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju, te da je tužiteljica u vrijeme izostanka s posla bila bolesna (radilo se o akutnoj upali bubrežne nakapnice i bubrega) zbog čega je bila nesposobna za rad. Iz čega proizlazi da je pravilan zaključak sudova da je tužiteljica opravdano izostala s posla zbog bolesti.

Nije opravdan revizijski prigovor da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno (prvostupanjski sud je zdravstveno stanje tužiteljice utvrdio prihvaćajući mišljenje Medicinskog fakulteta u Zagrebu a ne nalaz K. dr. F.), jer se revizija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP), a kako pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi za ocjenu opravdanosti razloga izostanka tužiteljice s posla odnosno da li je tužiteljica počinila težu povredu radne dužnosti koja joj se stavlja na teret nije relevantno to da tužiteljica nije postupila u skladu s tada važećim zakonskim odredbama o načinu izdavanja doznaka za bolovanje i si., a što tuženik i sada ističe u reviziji.

Kako je, dakle, materijalno pravo pravilno primijenjeno reviziju tužene valjalo je odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 7. veljače 1996.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.