Gž Ovr-34/2017-2 · Županijski sud u Splitu

Gž Ovr-34/2017-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Svjetlani Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja C.I.O.S d.o.o. iz Zagreba, Josipa Lončara 15, OIB…, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva „Glamuzina & Grošeta“ u Zagrebu, K. 27, protiv ovršenika A. Č. d.o.o. u stečaju, K. S., C. dr. Franje Tuđmana 78, OIB…, zastupan po stečajnom upravitelju B. B., a on po punomoćnici M. K., odvjetnici u S., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-374/15 od 18. svibnja 2015., dana 23. veljače 2017.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-374/15 od 18. svibnja 2015.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem određena je ovrha na nekretninama i to zk.č.br. 4990, hala površine 1840 m2, pomoćna zgrada površine 70 m2, pomoćna zgrada površine 161 m2, hala površine 4691 m2, pomoćna zgrada površine 61 m2, ukupne površine 6823 m2, upisano u zk.ul.br. 3818 k.o. Kaštel Sućurac, zemljišna knjiga Posebnog zemljišno-knjižnog odjela Kaštel Lukšić, te zk.č.br. 4991, hala površine 89 m2, ukupne površine 89 m2, upisano u zk.ul.br. 3521, k.o. Kaštel Sućurac, zemljišna knjiga Posebnog zemljišno-knjižnog odjela Kaštel Lukšić.

Nadalje, ovrhe je određena i na pokretninama određenima pod točkom I a) pobijanog rješenja.

Ovrhovoditelju je priznat trošak ovršnog postupka u visini od 130.000,00 kn (točka III izreke).

Protiv navedenog rješenja ovršenik je podnio dopuštenu i pravodobnu žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), a koji se primjenjuje temeljem članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, dalje: OZ), sa prijedlogom da sud drugog stupnja ukine rješenje o ovrsi, te donese rješenje o obustavi ovrhe, podredno da uputi ovršenika da pokrene parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te odgodi ovrhu do pravomoćnog okončanja parnice.

Na žalbu nije podnesen odgovor.

Žalba je neosnovana.

Prvostupanjski sud je donio rješenje o ovrsi na nekretninama i pokretninama ovršenika nakon što je utvrdio da je ovršenik u stečaju, te da je ovrhovoditelj razlučni vjerovnik. Naime, ovrha je određena temeljem ovršne isprave i to Sporazuma radi osiguranja tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, koji je potvrđen od javnog bilježnika u zagrebu S. Š. dana 05. lipnja 2013. pod brojem OV-4572/13. Sporazum je sklopljen između C.I.O.S. d.o.o., C.I.O.M. d.o.o,. A. željezara d.o.o., A. čelik d.o.o. i T. G., N., te je njime u čl. 3. zasnovano založno pravo i to na nekretninama i pokretninama A. željezare d.o.o., te pokretninama A. čelika d.o.o., što sve je predmet ovog ovršnog postupka.

Odredbom čl. 32. st. 1. i 2. OZ-a propisano je da ako se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom mora dokazati da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku, s time da se te odredbe na odgovarajući način primjenjuju i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik. Predmetu prileži rješenje trgovačkog suda u Splitu broj Tt-14/1636-6 od 04. srpnja 2014., kojim je A. željezara d.o.o. pripojena A. čeliku d.o.o., te je time A. željezara d.o.o prestala postojati samostalno, sve temeljem Ugovora o pripajanju od 29. ožujka 2014.

Dakle, kako je javnom ispravom dokazan prijenos tražbine, to je osnovano ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika.

Odredbom čl. 149. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 71/2015, dalje St) propisano je da vjerovnici koji imaju založno pravo ili pravo na namirenje na kojoj stvari ili pravu koji su upisani u javnoj knjizi imaju pravo odvojenoga namirenja na toj stvari ili pravo unovčenja prema odredbama članka 248. St-a, s time da je odredbom čl. 150. st. 1. St-a određeno da vjerovnik čija prava proizlaze iz sudskoga ili javnobilježničkoga osiguranja tražbine prijenosom vlasništva stvari ili prijenosom prava ima u stečajnom postupku pravni položaj razlučnoga vjerovnika.

Nadalje, odredbom čl. 151. St-a propisano je da vjerovnici koji na nekom predmetu iz stečajne mase imaju kakvo založno pravo koje nije upisano u javnu knjigu imaju, u skladu s ovim Zakonom, pravo na odvojeno namirenje svoje tražbine, kamata i troškova iz vrijednosti založnoga predmeta.

Slijedom navedenoga, kako je odredbama St-a propisano pravo na odvojeno namirenje, to je osnovano ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak.

U žalbi ovršenik ističe da su mu predmetne nekretnine i pokretnine neophodne za nastavak proizvodnje, no ti žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost pobijanog rješenja. Naime, odredbom čl. 76. OZ-a propisano je da se ovrha ne može provesti na stvarima i pravima pravnih osoba radi ostvarenja novčane tražbine ako su te stvari ili prava nužni za obavljanje njihove djelatnosti, no odredbom čl. 77. st. 1. OZ-a propisana je iznimka i to ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz članka 75. stavka 1. i članka 76. stavka 1. OZ-a, te na druge odredbe OZ-a o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavaka 4., 5. i 6. OZ-a, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.

Slijedom navedenoga, pravilno je sud prvog stupnja odredio predloženu ovrhu.

U žalbi ovršenik je tražio u kidanje klauzule ovršnosti, no podneskom od 11. srpnja 2016. (list 259 spisa) taj prijedlog je povukao.

Nadalje, u žalbi ovršenik ističe da ne priznaje potraživanje iz ovršne isprave, budući se nisu ispunili svi uvjeti propisani Sporazumom o obročnoj otplati i osiguranju tražbine.

Iz sadržaja žalbe razvidno je kako ovršenik pobija citirano rješenje o ovrsi zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točke 10. OZ-a, no za to ne prilaže nikakve javne ili javno ovjerovljene isprave, sukladno odredbi čl. 52. st. 4. OZ-a.

Stoga, glede potonje naznačenog žalbenog razloga, upućuje se žalitelj da ovaj sud nije ovlašten cijeniti osnovanost žalbe odnosom na gore navedeni žalbeni razlog, već je postupanje prvostupanjskog suda propisano odredbom članka 52. stavak 1. – 6. OZ-a, odnosno sud prvog stupnja je dužan uputiti ovršenika da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga koje je iznio u žalbi.

Odluka o trošku je pravilno i zakonito odmjerena, sukladno odredbama članka 154. i 164. ZPP-a, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a.

Stoga, slijedom svega navedenoga, a temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, valjalo je riješiti kao u izreci.

U Splitu, dana 23. veljače 2017.

SUDAC:

Svjetlana Vidović, v. r.