Gž-1263/2017-2 · Županijski sud u Rijeci

Posl. broj: 29 Gž-1263/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Srečec Fletko kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. R. OIB ....4, (dalje: tužitelj), protiv tuženika P. J., OIB ...., , (dalje: tuženik), radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Bujama – Buie posl. broj: P-783/2015-40 od 14. travnja 2017., 18. travnja 2018.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Bujama – Buie posl. broj: P-783/2015-40 od 14. travnja 2017. p o t v r đ u j e u toč. I. izreke.

Obrazloženje

Uvodno citiranom pobijanom presudom sud prvog stupnja je naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 20.732,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 13.600,60 kn od 11. studenog 2009. pa do isplate, a na iznos od 7.132,00 kn od 14. ožujka 2011. pa do isplate (toč. I. izreke), a toč. II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa u toč. I.

U istoj odluci donijeto je i rješenje kojim je utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 11.000,00 kn (toč. I. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.360,00 kn u roku od 15 dana (toč. II. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova (toč. III. izreke).

Posl. broj: 29 Gž-1263/2017-2

Protiv citirane presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik navodeći da pobija toč. I. izreke presude iz razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1., i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/07, 117/03, 88/05,

02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, u daljnjem tekstu: ZPP).

Predlaže da sud drugog stupnja usvoji njegovu žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tuženik zastupao tužitelja u sporovima koji su se vodili pred Općinskim sudom u Bujama a koje sporove je tužitelj vodio protiv svog poslodavca i to radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu (posl. br. P-459/07) te radi isplate plaće (posl. br. P-547/09)

- da je tuženik sa sindikatom kojeg je tužitelj član sklopio Ugovor o pružanju pravnih usluga (dalje: Ugovor) sa ciljem osiguravanja besplatne pravne pomoći članovima sindikata u ostvarivanju prava iz radnog odnosa prema kojem se tuženik obvezao članovima sindikata temeljem pojedinačno izdanih punomoći pružati potrebnu stručnu pomoć u postupcima pred sudovima u ostvarivanju njihovih prava

- da je navedenim Ugovorom dogovoreno da će tuženik naknadu za pruženu uslugu ostvariti od protivne strane te da ima pravo na naknadu troškova za provedena vještačenja i materijalnih troškova za putovanje izvan mjesta sjedišta odvjetničkog ureda

- da je poslodavac tužitelja na račun tuženika 5. studenog 2009. isplatio tuženiku iznos od 87.911,87 kn na ime isplate plaće po sudskoj presudi P-459/07, te 21. veljače 2011. iznos od 78.448,13 na ime isplate plaće po sudskoj presudi P-547/09

- da je tuženik tužitelju od iznosa 87.911,87 kn isplatio iznos od 64.955,28 kn 11. studenog 2009., a od iznosa 78.448,13 tužitelju je isplatio 14. ožujka 2011. iznos od 68.448,13 kn, a preostali iznos je zadržao

- da je nesporno da je tuženik bio ovlašten za sebe zadržati ukupno iznos od 11.000,00 kn koji se odnosio na dosuđene troškove parničnog postupka u naprijed navedenim postupcima

- da tuženik nije tužitelju izdao račun za pružene usluge

U obrazloženju pobijane presude se navodi da je tuženik bez valjane pravne osnova za sebe zadržao iznos od 20,732,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, a za koji iznos tuženik nije dokazao da je postojala pravna osnova temeljem koje bi isti imao pravo zadržati za sebe. Ne prihvaćaju se navodi tuženika da je navedeni iznos bio ovlašten za sebe zadržati temeljem nastalih troškova za putovanje na ročišta izvan mjesta sjedišta odvjetničkog ureda jer da su troškovi ovršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru obuhvaćeni nagodbom koja je sklopljena 10. lipnja 2013., dok je tuženiku pripadala naknada materijalnih troškova za dolazak na dva ročišta u naprijed navedenim parničnim postupcima koji su se

Posl. broj: 29 Gž-1263/2017-2

vodili pred Općinskim sudom u Bujama u iznosu od 408,00 kn za svako ročište, dakle ukupno 816,00 kn (u postupku pod posl. br. P-459/07), te iznos od 408,00 kn u postupku koji se vodio pod posl. br. P-547/09, prigovor zastare tuženika se ocjenjuje neosnovanim jer da se u odnosu na potraživanje tužitelja primjenjuje petogodišnji zastarni rok temeljem čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO 35/05 i dr.), a o troškovima postupka se odlučuje temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je potraživanje tužitelja u ovom sporu temeljem stjecanja bez osnova, već da se radi o potraživanju temeljem naknade štete iz ugovora (o zastupanju), pa da se eventualno navodi tužitelja mogu tumačiti samo kao povreda ugovorne obvezen i na taj način sagledavati kroz institut naknade štete, pa da se u odnosu na isti primjenjuje trogodišnji zastarni rok.

Ispitujući pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja iste nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo ocjenjujući osnovanost potraživanja tužitelja kao stjecanje bez pravne osnove na strani tuženika (čl. 1111. ZOO-a).

Naime, neovisno o Ugovoru koji je tuženik sklopio sa sindikatom tužitelja, između tužitelja i tuženika je izdavanjem punomoći za postupke u kojima je tuženik kao odvjetnik zastupao tužitelja sklopljen ugovor o nalogu (čl. 763. st. 1. ZOO-a) a obveze i prava tuženika su regulirane sadržajem punomoći (čl. 313. ZOO-a), dok je visina naknade tuženika za njegov trud određena zbog specifičnosti profesije tuženika odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Prema sadržaju punomoći tuženik je bio ovlašten u ime i za račun tužitelja primati gotov novac, no iz provedenih dokaza ne proizlazi zaključak da bi tuženiku kao naknada za njegov rad pripadao bilo kakav dodatni novčani iznos osim iznosa parničnih troškova koji su tužitelju u sporu dosuđeni, te materijalnih troškova za putovanje izvan sjedišta odvjetničkog ureda, a na što upućuju odredba Ugovora, a tužitelj niti ne osporava da bi tuženiku ta naknada materijalnih troškova pripadala.

Slijedom navedenog pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je iznos od 20,732,00 kn tuženik zadržao za sebe bez valjane pravne osnove.

Pogrešno je tumačenje tuženika da bi se eventualno moglo raditi o odgovornosti naknade štete zbog povrede ugovornih obveza, jer bi se u tom smislu moglo raspravljati eventualno samo u slučaju da je tužitelj osporavao kvalitetu pružane usluge zastupanja, što u ovoj parnici nije slučaj, već tužitelj jasno i nedvojbeno navodi da je tuženik za sebe zadržao iznos koji je veći od iznosa koji mu temeljem ugovora o zastupanju pripada, dakle da je preostali iznos stekao bez valjane pravne osnove.

Stoga je i pravilan zaključak suda prvog stupnja o neosnovanosti prigovora zastare o kojem je odlučio pravilnom primjenom odredbe čl. 225. ZOO-a.

Posl. broj: 29 Gž-1263/2017-2

Slijedom navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Toč. II. izreke presude i rješenje, kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci, 18. travnja 2018. godine

Sutkinja

Dubravka Srečec Fletko v.r.

Za točnost otpravka -ovlašteni službenik

DRAGANA UMILJENOVIĆ

OPĆINSKOM SUDU U PULI-POLA

STALNA SLUŽBA U BUJAMA - BUIE

Vraća se spis s pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.