Rev-x-707/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev x 707/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice – protutužene P. banke d.d. Z., …, protiv tužene - protutužiteljice M. Š. iz Z., …, koju zastupa punomoćnik N. C., odvjetnik u Z., radi trpljenja hipotekarnog namirenja po tužbi i radi utvrđenja po protutužbi, odlučujući o reviziji tužene - protutužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-10450/11 od 3. siječnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-14477/10-80 od 5. svibnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2014.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužene – protutužiteljice, kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 10450/11 od 3. siječnja 2012., potvrđena je u cijelosti prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-14477/10-80 od 5. svibnja 2011., kojom je suđeno:

"I. Nalaže se javna prodaja stambene zgrade u G. P., izgrađene na k.č.br. 1374/1, ukupne površine 1428 m2, upisano u zk.ul.br. 4489 k.o. K. S., sve upisano kod Općinskog suda u Jastrebarskom, te je tuženica M. Š. dužna trpjeti namirenje tužiteljevog potraživanja u iznosu od 29.741,54 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 69.599,99 DEM u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja teče od 13. listopada 1992. do 31. prosinca 2001. po stopi koju Zagrebačka banka d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju u DEM, zatim sa zateznom kamatom na iznos od 35.585,91 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja tekuće od 01. siječnja 2002. do 15. listopada

Rev x 707/12-2

2005. po stopi koju Z. banka d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR, zatim sa zateznom kamatom koja na iznos od 29.741,54 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja teče od dana 16. listopada 2005. do 31. prosinca 2005. po stopi koju Z. banka d.d. plača na devizne štedne uloge po viđenju u EUR, te zajedno sa zateznom kamatom na iznos od 29.741,54 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja koja na navedeni iznos teče od 01. siječnja 2006. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, i to iz cijene postignute prodajom založene nekretnine.

II. Tuženica se može osloboditi javne prodaje nekretnine ukoliko tužitelju isplati cjelokupni iznos naveden u ovom tužbenom zahtjevu."

III. Odbija se u cijelosti protutužbeni zahtjev kao neosnovan, koji glasi:

"Utvrđuje se da je potraživanje koje je tužitelj-protutuženik P. banka d.d. Z. ima prema tuženiku-protutužitelju M. Š. iz Z., … sa osnova Ugovora o zalogu hipoteci od 8. svibnja 1992. u cijelosti podmireno, te tužitelj-protutuženik nema sa osnove Ugovora o zalogu hipoteci od 8. svibnja 1992. i sa osnova Založne izjave koju je tuženik-protutužitelj dao i potpisao 8. svibnja 1992, nikakvih potraživanja prema tuženiku-protutužitelju M. Š. iz Z., …, pa se tako nalaže tužitelj u- protutuženiku P. banci d.d. iz Z. izdavanje brisovnog očitovanja za nekretninu upisanu u zk.ul. 4489 k.o. K. S. kč. 1374/1 radi brisanja hipoteke upisane u teretni list zk.ul. 4489 K. S. pod br. 390/Z za kredit od dinarske protuvrijednosti 80.000 DEM odnosno ukupno novčano potraživanje iz čl. 1. Ugovora o zalogu hipoteci od 4% kamata za svakih 30 dana fiksno za korist P. banke d.d. Z., … te će u protivnom ova presuda zamijeniti isto. Nalaže se tužitelju-protutuženiku isplatiti tuženiku-protutužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 27.944,80 kn, u roku od 15 dana."

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je podnio tužene - protutužiteljice (dalje: tužena) zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i ukinuti pobijanu drugostupanjsku kao i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje.

Tužiteljica - protutužena (dalje: tužiteljica) nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne

Rev x 707/12-2

novine", broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se u reviziji pozvao tužena. Suprotno tvrdnji revidentice, pobijana presuda sadrži pravilno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim razlozima iz kojih se može provjeriti primjena materijalnog prava te na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o (ne)osnovanosti tuženikove žalbe protiv prvostupanjske presude. Kako je drugostupanjski sud pri tome odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, to u revidiranoj odluci nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

Navodi kojima tužena prigovara dijelu činjeničnog utvrđenja nižestupanjskih sudova i (time) dovodi u pitanje postojanje uvjeta za donošenje osporene presude, odnosno navodi kojima iznosi svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza koji su različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, ne mogu biti razmatrani po ovome sudu s obzirom na to da se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredbi čl. 385. ZPP-a).

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Predmetni spor vođen je povodom tužiteljičinog zahtjeva za namirenje iznosa od 29.741,54 EUR s pripadajućom zateznom kamatom javnom prodajom nekretnine u vlasništvu tužene na kojoj je upisana hipoteka u korist tužiteljice radi namirenja potraživanja osiguranog tom hipotekom te povodom tuženičinog protutužbenog zahtjeva za utvrđenjem da je predmetno potraživanje namireno i radi brisanje hipoteke.

U ovoj revizijskoj fazi postupka i dalje je među strankama sporno pitanje je li upisom hipoteke osigurana tužiteljičina tražbina u kunskoj (ranije: dinarskoj) protuvrijednosti na dan isplate kredita ili protuvrijednost iznosa koji je S. C. (dužnica po kreditu) ostala dužna tužiteljici, odnosno je li tuženičin prednik kao hipotekarni dužnik jamčio založenom nekretninom za povrat iznosa duga u koja se u protuvrijednost domaće valute obračunava prema tečaju na dan isplate kredita ili prema protuvrijednosti na dan vraćanja kredita.

U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:

- da je tužitelj Ugovorom o kreditu od 8. svibnja 1992. odobrio S. C. kredit u dinarskoj protuvrijednosti iznosa od 80.00,00 DEM;

- da je potraživanje tužitelja bilo osigurano založnim pravom na nekretnini pravnog prednika tuženice M. Š. temeljem Ugovora o zalogu od 8. svibnja 1992. i njegove Založne izjave od 8. svibnja 1992., kojom on kao zalogodavac daje odobrenje za osiguranje urednog plaćanja kredita s kamatama i troškovima u korist tužitelja kao kreditora;

Rev x 707/12-2

- da korisnica kredita S. C. nije uredno ispunjavala obveze iz Ugovora o kreditu, zbog čega joj je kredit otkazan;

- da je financijskim vještačenjem utvrđeno da visina dugovanja na dan otkaza Ugovora o kreditu 12. listopada 1992. iznosi 29.741,54 EUR.

Slijedom takvih utvrđenja pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova kako potraživanje tužitelja po predmetnom Ugovoru o kreditu nije u cijelosti podmireno, a kako tuženica tijekom postupka nije dokazala da bi osigurana tražbina prestala (makar i djelomično) na bilo koji zakonom predviđen način, to je tužitelj ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje iz vrijednosti založene nekretnine ostvarene njezinom prodajom na javnoj dražbi.

Pri tome su se drugostupanjski sudovi pozvali na odredbu čl. 63. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - dalje: ZOVO), koja se prema odredbi čl. 388. st. 2. završnih odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96 - dalje: ZV) primjenjuje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na to da je navedenom odredbom propisano kako će se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV (1. siječnja 1997.) prosuđivati prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

Odredbom čl. 63. st. 1. ZOVO propisano je kako radi osiguranja određenog potraživanja nepokretna stvar može biti opterećena pravom zaloga u korist vjerovnika (hipoteka), koji je ovlašten, na način predviđen zakonom, tražiti namirenje svojeg potraživanja iz vrijednosti te nekretnine prije vjerovnika koji na njoj nemaju hipoteku, a i prije vjerovnika koji su hipoteku stekli poslije njega, bez obzira na promjenu vlasnika opterećene nekretnine. Prema odredbi st. 4. istog članka založena nekretnina u cjelini osigurava potraživanje vjerovnika do potpunog namirenja tog potraživanja bez obzira na kasniju podjelu nekretnine.

Razlozi navedeni u reviziji ne dovode u pitanje valjanost nižestupanjskih odluka. Ovo stoga što, revidentica pogrešno smatra kako je hipotekom na nekretnini u njenom vlasništvu osigurana tužiteljičina tražbina u kunskoj (ranije: dinarskoj) protuvrijednosti na dan isplate kredita i kako se konačan iznos duga trebao dobiti izračunom odnosno odbijanjem od protuvrijednosti kredita na dan isplate svih kasnijih uplata prema protuvrijednosti na dan njihove uplate.

Naime, Ugovorom o kreditu koji je 8. svibnja 1992., tužiteljica sklopila s korisnicom kredita S. C. utvrđen je način otplate (čl. 5) "u dinarskoj protuvrijednosti izračunatoj na osnovu srednjeg tečaja za DEM na dan otplate kredita", a založnom izjavom od 8. svibnja 1992., tuženičin prednik M. Š. iz Z. dozvolio je upis zaloga (hipoteke) na predmetnoj nekretnini za "osiguranje urednog vračanja zajma s kamatama i troškovima" u odnosu na kreditnu

obvezu

korisnice

kredita

S. C..

Dakle, tuženičin je prednik kao hipotekarni dužnik jamčio založenom nekretninom za povrat iznosa duga u protuvrijednost domaće valute obračunava prema tečaju na dan isplate

Rev x 707/12-2

kredita, a koji dug su nižestupanjski sudovi utvrdili iznosom od 29.741,54 EUR.

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je tužiteljevu reviziju odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 29. siječnja 2013.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.