UsIsav-80/2017-6 · Upravni sud u Splitu

Poslovni broj: UsIsav-80/17-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu pojedincu toga suda Studenku Vuleti, te zapisničarki Ivani Milardović, u upravnom sporu tužitelja F. Š., kojeg zastupa opunomoćenica B. S.-R, odvjetnica u D., protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet nekretnina, 19. svibnja 2017. godine

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija RH br. Klasa: UP/II-410-20/15- 01/1128 , Ur.br. 513-04/16-2 od 06.12.2016 god.

II. Poništava se porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda D., Ispostava D. , br. Klasa: UP/I-410-20/2010 -01/343 , Ur.br. 513-07-19/01-2014 - 6 od 18.12.2014 god.

III. Obustavlja se porezni postupak u predmetu pod br. Klasa: UP/I-410-20/2010-01/343, Ur.br. 513-07-19/01-2014 pred Ministarstvom financija, Porezne uprave, Područnog ureda D. , Ispostava D..

IV. Dužan je tuženik , naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe u iznosu kojeg odredi sud s zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29 ZOO koja teče od dana donošenja odluke do isplate.“

Obrazloženje

U pravodobno podnesenoj tužbi od 08. veljače 2017. godine tužitelj navodi da mu je temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O.181/85, a u ostavinskom postupku iza smrti M. R. rođ. M., utvrđena osnovica poreza, te da je tadašnje porezno tijelo provelo porezni postupak. Ističe da je nastupila zastara utvrđivanja i naplate predmetnog poreza na promet nekretnina, te da je nastupila apsolutna zastara prava na naplatu predmetnog poreza. Tužitelj je predložio da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave, da se porezni postupak obustavi, te da mu tuženik naknadi troškove ovog upravnog spora uz zakonske zatezne kamate.

U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/15-01/1128, URBROJ: 513-04/16-2, od 06. prosinca 2016. godine, odbijena je žalba Fedora Šanteka (ovdje tužitelja) izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda D., Ispostave D., KLASA: UP/I- 410-20/2010-01/343, URBROJ: 513-07-19/01-2014-6, od 18. prosinca 2014. godine, kojim mu je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 58.901,00 kn, te utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 2.945,05 kn.

Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 11. svibnja 2017. godine stranke, iako uredno pozvane, nisu pristupile.

U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

U ovom upravnom sporu sporno je to je li nastupila zastara prava na utvrđivanje predmetne porezne obveze, odnosno je li tužitelj obveznik predmetnog poreza na promet nekretnina.

Člankom 94. stavkom 1. Općeg poreznog („Narodne novine“ broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13; u daljnjem tekstu OPZ) propisano je da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći.

Stavkom 2. istog članka određeno je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate. Člankom 95. stavkom 1. OPZ-a propisano je da se tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku.

Stavkom 3. istog članka određeno je da nakon poduzetih radnji iz članka 95. stavka 1. ili 2. OPZ-a zastarni rok počinje ponovno teći.

Člankom 96. stavkom 1. OPZ-a propisano je da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama članka 94. stavka 3. 4. i 5. OPZ-a. Člankom 4. stavkom 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj 69/97, 26/00 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 127/00 - članak 172. Općeg poreznog zakona i 153/02; u daljnjem tekstu ZPPN) određeno je da je predmet oporezivanja promet nekretnina. Prometom nekretnina, u smislu ZPPN-a, smatra se svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj.

Stavkom 2. istog članka propisano je da se stjecanjem nekretnine, u smislu članka 4. stavka 1. ZPPN-a, smatra kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba. Člankom 9. stavkom 1. ZPPN-a određeno je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku stjecanja.

Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod tržišnom vrijednosti nekretnine razumijeva cijena nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu u trenutku njezina stjecanja. Tržišna vrijednost nekretnine utvrđuje se, u pravilu, na temelju isprava o stjecanju.

Stavkom 6. tog članka određeno je da je Porezna uprava ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnina.

Uvidom u spis tijela državne uprave proizlazi da je tužitelj rješenjem o raspoređivanju naknadno pronađene imovine O. s. u D. od 19. ožujka 2007. godine pod poslovnim brojem O.181/85, a koje je postalo pravomoćno 29. siječnja 2010. godine, te temeljem članka 22. OPZ-a kao univerzalni pravni sljednik svoje pok. majke O. Š., od pok. M. R. rođ. M., naslijedio 1/5 od 12/24 dijela čest. zem. 432/25, 676/33, 676/38, 780/18, 3017/67, 3017/110, 3017/143, 3017/154, 3017/205, 3017/218 i 3017/268, sve upisane u Z.U. 473, sve K.O. P. L.

Kako je člankom 4. stavkom 2. ZPPN-a propisano da se, između ostalog, nasljeđivanje i stjecanje na temelju odluka suda smatra stjecanjem nekretnine, te člankom 4. stavkom 1. ZPPN-a da je promet nekretnina svako stjecanje vlasništva nekretnine, prvostupanjsko tijelo i tuženik su utvrdili da je nastala porezna obveza kod tužitelja.

Sukladno ovlasti iz članka 9. stavka 6. ZPPN-a prvostupanjsko tijelo je procjenom utvrdilo tržišnu vrijednost predmetne nekretnine, sastavivši, između ostalog, zapisnik o procjeni nekretnina od 19. listopada 2011. godine, te koristeći se usporednim podacima o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme. Na temelju toga, prvostupanjsko tijelo je 18. prosinca 2014. godine donijelo rješenje kojim je kao osnovicu poreza na promet predmetnih nekretnina u ovoj upravnoj stvari utvrdilo iznos od 58.901,00 kn, te utvrdilo porez po stopi od 5% u iznosu od 2.945,05 kn. Povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv tog rješenja, tuženik je istu odbio. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave su zakonita i pravilna.

Porezna obveza u ovoj upravnoj stvari tužitelju nije utvrđena temeljem rješenja o nasljeđivanju O. s. u D. pod poslovnim brojem O.181/85, već temeljem rješenja o raspoređivanju naknadno pronađene imovine O. s. u D. od 19. ožujka 2007. godine pod poslovnim brojem Suprotno navodima tužitelja, u ovoj upravnoj stvari nije nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze propisana člankom 94. stavkom 1. OPZ-a. Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze u ovoj upravnoj stvari je počela teći 01. siječnja 2011. godine, odnosno istekom godine u kojoj je sukladno članku 94. stavku 2. OPZ-a trebalo utvrditi poreznu obvezu. Poreznu obvezu je trebalo utvrditi u trenutku pravomoćnosti rješenja o raspoređivanju naknadno pronađene imovine O. s. u D. od 19. ožujka 2007. godine pod poslovnim brojem O.181/85 (pravomoćna je 29. siječnja 2010. godine), a kada je i sukladno članku 14. stavku 2.

ZPPN-a nastala predmetna porezna obveza.

Tijek ove zastare je sukladno članku 95. stavku 1. OPZ-a prekinut službenom radnjom sastavljanja zapisnika o procjeni nekretnina od 19. listopada 2011. godine prvostupanjskog tijela državne uprave, te pozivom-dopunskim postupkom tog tijela od 22. srpnja 2014. godine, a koje su tužitelju uredno dostavljene na znanje. Kako je nakon tih poduzetih radnji zastarni rok sukladno članku 95. stavku 3. OPZ-a počeo ponovno teći, jasno je da do trenutka donošenja rješenja prvostupanjskog tijela državne uprave (18. prosinca 2014. godine) nije nastupila zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje predmetne porezne obveze.

Nije nastupila ni apsolutna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze propisana člankom 96. stavkom 1. OPZ-a, jer je porezna obveza u ovoj upravnoj stvari u upravnom postupku konačno utvrđena donošenjem rješenja tuženika 06. prosinca 2016. godine, dakle prije proteka roka od šest godina računajući od kada je zastara počela prvi put teći (01. siječnja 2011. godine).

Naplata porezne obveze nije predmet ove upravne stvari, već utvrđivanje te porezne obveze.

Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tijela državne uprave, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave zakonito doneseno. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09), a na koje ovaj sud, temeljem članka 31. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u izreci ove presude.

S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom upravnom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 79. stavka 4. ZUS-a, da se tuženika obveže da tužitelju naknadi troškove upravnog spora koje je popisao u tužbi.

U Splitu, 19. svibnja 2017. godine

S U D A C

Studenko Vuleta, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK ŠIME TOMIĆ

za točnost otpravka - ovlašteni službenik

Marija Balić Matijašević