I Kž-265/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 265/07-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Melite Božičević-Grbić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak- Bosanac, Vesne Vrbetić, Dragana Poljaka i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. L. zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 1. KZ u vezi čl. 33. st. 1. KZ, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnijetima protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 6. prosinca 2006., br. K-18/06, u sjednici održanoj 17. siječnja 2008., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbi opt. Ž. L. i državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti (alkoholne) iz čl. 76. st. 1. KZ, koja, na temelju čl. 75. st. 3. KZ, može trajati do prestanka razloga zbog kojeg je određena, a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. Ž. L. i državnog odvjetnika, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Šibeniku proglašen je krivim opt. Ž. L. zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 1. KZ u svezi sa čl. 33. st. 1. KZ, a primjenom odredaba o ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 1. i 2. toč. d. KZ osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od dvije unato po čl. 63. st. 1. KZ i vrijeme provedeno u pritvoru od godine u koju mu je kaznu urač

21. siječnja 2006. pa nadalje.

Istom presudom optuženiku je izrečena i sigurnosna mjera iz čl. 76. st. 1. KZ.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po svojoj braniteljici odvjetnici M. M. K. iz Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda

I Kž 265/07-5

preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe, ili podredno na temelju čl. 33. st. 3. KZ proglasi krivim, a oslobodi kazne.

Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni i predlaže da se prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni, te optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pismenom mišljenju koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06, u nastavku ZKP) predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, te postupi sukladno njegovu prijedlogu, a žalba optuženika da se odbije kao neosnovana.

Žalbe stranaka nisu osnovane, a u povodu tih žalbi po službenoj dužnosti preinačena je prvostupanjska presuda u pogledu izrečene sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti na način kako to proizlazi iz izreke ove drugostupanjske presude.

Iako optuženik uvodno naznačuje žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka ono što se obrazlaže u žalbi optuženika sadržajno predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ispitujući pobijanu presudu na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene one apsolutno bitne postupovne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalba nalazi da nije na nedvojbeni način utvrđeno da je optuženik htio usmrtiti svoje maloljetno dijete. Ovo stoga što prenošenje plinske boce u vozilo, zatvaranje (zaključavanje) vrata i prozora (osim prtljažnog prostora), te otvaranje ventila na plinskoj boci (zbog čega je plin istjecao u unutrašnjost vozila jedno određeno vrijeme), po stajalištu žalbe ne znači istovremeno i njegov ulazak u kažnjivu zonu.

Stoga, smatra žalba, okolnost da je izostala klinička slika duže izloženosti plina kod maloljetnog oštećenika ukazuje da se radilo o nepodobnom pokušaju s obzirom na sredstvo počinjenja djela, i to prvenstveno zbog karakteristike plina koji nije otrovan. Istovremeno za žalitelja je i sporno tko je zatvorio ventil plinske boce, da li optuženik, ili je to učinio svj. D. C..

Suprotno izloženom stajalištu žalbe ispravno sud prvog stupnja zaključuje da je optuženik postupajući na način opisan u izreci presude otvaranjem ventila plinske boce, te puštanjem da plin istječe iz boce u unutrašnjost kabine vozila, ukazuje da je izloženost maloljetnog oštećenika krajnje smrtonosnom plinu trajala jedno određeno, potrebno vrijeme, svakako dulje od jedne minute (dostatno da nastupi eksplozija), odnosno 1,6 minuta (vrijeme dostatno da nastupi asfikcija), o kojoj su činjenici govorili svjedoci N. P., kao i svj. D. P. i S. M. djelatnici policije, te svj. Z. L. i D. C. vatrogasna ekipa koja je došla na mjesto događaja iz čijih iskaza proizlazi da se i nakon deset minuta osjetio intenzivni miris plina. Izložena važna činjenica, kao i opis zdravstvenog stanja optuženika po prijemu u Opću bolnicu Š., kod kojeg je konstatirana ukočenost zjenica, te nepostojanje reakcija na podražaje, ukazuje da su

I Kž 265/07-5

optuženik, kao i maloljetni oštećenik, bili izloženi djelovanju plinu propan butana jedno određeno, potrebno vrijeme.

Stoga, ocjenjujući kauzalitet kao onu objektivnu vezu između ponašanja optuženika i moguće nastupjele posljedice uslijed njegovog takvog ponašanja, potrebno je reći, da je optuženik rukovao apsolutno podobnim sredstvom, u kojem se nalazilo nešto manje od ½ sadržaja propan butan plina, ili određenije 4,84 kg plina, kako to proizlazi iz provedenog multidisciplinarnog vještačenja Ureda za vještačenja – O., koji je plin otvaranjem ventila istjecao u kabinu vozila. Stoga je, u naprijed navedenom kauzalnom neksusu krajnja teška posljedica izostala samo zahvaljujući činjenici da je zbog posebnih meteoroloških uvjeta došlo do stvaranja prirodne ventilacije u unutrašnjosti kabine vozila, pa je propan butan plin (koji je teži od zraka) istjecao kroz otvora u putničkom dijelu kabine vozila na papučicama kočnice i spojke, kao djelom i kroz prtljažni prostor.

Upravo stoga se puštanje plina u zatvorenom prostoru vozila jedno određeno vrijeme, u uvjetima kada je bila dostatna i jedna minuta da nastupi eksplozija, odnosno 1,6 minuta da nastupi asfikcija, ukazuje da je optuženik itekako bio svjestan da otvaranjem ventila plinske

o

boce na prvom podioku (20 ) može usmrtiti maloljetnog oštećenika, koju je posljedicu i htio, o čemu egzaktno govore oproštajna pisma koja je pisao, te i naknadne poruke koje je pisao, kao i svih pet konkretno poduzetih radnji, kako su one opisane u izreci prvostupanjske presude.

Iz tih razloga njegova radnja zatvaranja ventila, a nakon što je plin već istjecao jedno određeno vrijeme, svakako dulje od 1, odnosno 1,6 minuta, nema značaj radnje koja bi se mogla prosuđivati sa stajališta dragovoljnog odustanka, bez obzira što provedenim kombiniranim sudskomedicinskim i toksikološkim vještačenjem po prof. dr. J. Š. te ing. Z. K. proizlazi da se vrijeme izloženosti maloljetnog oštećenika propan butan ukapljenom plinu ne može ni na koji način utvrditi.

Ovo stoga što je optuženik do tada već ostvario sve radnje koje su bitne u uzročno- posljedičnom smislu za nastup zabranjene posljedice, koja je izostala iz razloga koji nije bio obuhvaćen ni sviješću ni htjenjem optuženika, kako je to naprijed izloženo. Nije stoga u tom dijelu osnovana žalba optuženika.

Za žalitelja nadalje je sporno tko je zatvorio ventil plinske boce, pri čemu žalba apostrofira obranu optuženika da on to nije učinio, a iz podataka očevidnog zapisnika proizlazi da je to učinio jedan od vatrogasaca koji su došli na mjesto događaja.

Suprotno tome, ova činjenica tijekom postupka je do kraja razjašnjena svjedočkim iskazom svj. D. C. na glavnoj raspravi koji je s vatrogasnim vozilom došao na mjesto događaja. Prema sadržaju njegova iskaza plinska boca je doista bila zatvorena, a radnju koju je on učinio radi sigurnosti je pritezanje ventila ključem, čime je ova, za žalitelja, sporna činjenica, utvrđena po sudu prvog stupnja u svemu na potpun i pravilan način.

Nije stoga u cjelini osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

I Kž 265/07-5

Nije osnovana ni žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona, jer se postojanje te povrede uvijek presuđuje prema onom činjeničnom stanju koje je utvrđeno izrekom presude, a ne onom koje bi prema stajalištu žalbe trebalo biti utvrđeno. Iz činjeničnog opisa djela sadržanog u izreci presude proizlaze svi bitni elementi kaznenog djela iz čl. 91. toč. 1. KZ u svezi sa čl. 33. st. 1. KZ pa je na optuženika i njegovo djelo primijenjen zakon koji se i jedino mogao primijeniti u citiranoj zakonskoj odredbi čl. 91. st. 1. toč. 1. KZ u vezi čl. 33. st. 1. KZ.

Nisu osnovane ni žalbe državnog odvjetnika te optuženika (čl. 382. ZKP) zbog odluke o kazni.

Žaleći se iz žalbene osnove odluke o kazni državni odvjetnik ističe da sud prvog stupnja nije dao pravilan značaj utvrđenoj otegotnoj okolnosti vezanoj za raniju prekršajnu kažnjavanost optuženika zbog djela obiteljskog nasilja. Pritom nalazi državni odvjetnik da je isto tako posebno otegotnim trebalo cijeniti podatak da je maloljetni oštećenik mentalno retardirana osoba pa neovisno, o ranije pokazanoj brizi prema djetetu, u nastaloj situaciji optuženik je pokazao svu narcisoidnost u svom postupanju jer je u događaju bio okrenut samo sebi.

Stoga utvrđena težina djela opravdava izricanje strože kazne od one koju mu je izrekao sud prvog stupnja.

Iako optuženik uvodno naznačuje žalbenu osnovu odluke o kaznenoj sankciji u sadržaju žalbe ta se žalbena osnova ne obrazlaže, zbog čega je ista preispitana po čl. 382. ZKP.

Stoga, ispitujući osnovanost i zakonitost odluke o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja u svemu pravilno utvrdio okolnosti koje inače u smislu čl. 56. st. 1. i 2. su od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude blaža ili teža za počinitelja, pri čemu je taj sud dao pravilan značaj svim utvrđenim olakotnim okolnostima vezan za raniju ivanost, a radi se o osobi srednje životne dobi što ukazuje na njegovu optuženikovu neosuđ

dosadašnju usklađenost ponašanja sa društvenim normama, kao i podatak da je 2003. izgubio treće dijete sina V. čija ga je smrt posebno teško pogodila. Uz navedeno, cijenjene su i okolnosti za koje zakon propisuje mogućnost izricanja blaže kazna, a prije svega smanjena ubrojivost optuženika u znatnoj mjeri, koja je rezultat utvrđenog karakternog poremećaja ličnosti, PTSP, te alkoholne ovisnosti, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka dr. V. N..

Uz navedeno djelo je ostalo u pokušaju, dok posebne otegotne okolnosti nisu nađene.

Stoga, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu sve utvrđene okolnosti, kao i okolnosti konkretnog slučaja primjereno bilo prema optuženiku izreći kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, te u istu uračunati vrijeme provedeno u pritvoru, jer će se i tom kaznom po ocjeni ovog drugostupanjskog suda moći ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 50. u svezi s čl. 6. KZ.

Iz tih razloga nisu osnovane žalba državnog odvjetnika, kao ni žalba optuženika (čl. 382. ZKP) zbog odluke o kazni.

I Kž 265/07-5

Ispitujući osnovanost i zakonitost odluke o izrečenoj sigurnosnoj mjeri obaveznog liječenja od ovisnosti (o alkoholu) potrebno je reći da je sud tu kaznenu sankciju izrekao zakonito sukladno čl. 76. st. 1. KZ ali je propustio u izreci presude utvrditi vrijeme trajanja te mjere koja, sukladno čl. 75. st. 3. KZ, može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Stoga je u tom dijelu trebalo po službenoj dužnosti, na temelju čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP, preinačiti prvostupanjsku presudu te odlučiti kao pod toč. I. izreke ove drugostupanjske presude.

S obzirom na sve naprijed izloženo presuđeno je na temelju čl. 390. st. 1. te čl. 387. ZKP.

U Zagrebu, 17. siječnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Melita Božičević-Grbić, v.r.