Gž-2091/2017-2 · Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-2091/2017-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja M. G. O.: .. iz Z., zastupan po punomoćniku V. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika H. o. k. d.d. OIB:.., Z., zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. O., I. P. i F. O., iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka, izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-19/2013 od 12. lipnja 2017., dana 23. rujna 2019.

p r e s u d i o j e

1. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-19/2013 od 12. lipnja 2017., potvrđuje u točki I izreke za iznos naknade štete od 10.997,27 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i za iznos troškova parničnog postupka od 6.125,00 kn te u točki II izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos naknade štete od 4.713,12 kn.

2. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se citirana presuda u točki II izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos dosuđene naknade štete od 10.997,27 kn (točka 1. izreke ove presude) u periodu od 23. srpnja 2012. do 11. lipnja 2017. i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati daljnju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 10.997,27 kn za period od 23. srpnja 2012. do 11. lipnja 2017., po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

3. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u točki I izreke za iznos naknade štete od 4.713,12 kn (preko iznosa od 10.997,27 do iznosa od 15.710,39 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i za iznos troškova parničnog postupka od 2.625,00 kn (preko iznosa od 6.125,00 kn do iznosa od 8.750,00 kn) na način da se taj dio tužbenog zahtjeva i zahtjeva za naknadu troškova postupka, odbijaju kao neosnovani.

4. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.710,39 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2017. pa do isplate po stopi preciziranoj u toj točki izreke te nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.750,00 kn, sve u roku od 15 dana.

Točkom 2. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 15.710,39 kn za period od 23. srpnja 2012. do 11. lipnja 2017., kao neosnovan. Protiv presude žalbu podnose obje stranke.

Tužitelj se žali protiv odbijajućeg dijela presude sadržanog u točki II izreke s prijedlogom da se pobijani dio presude preinači i tužitelju dosudi zakonska zatezna kamata na dosuđeni dio naknade štete u cijelosti te potražuje troškove sastava žalbe.

Tuženik žalbom pobija dosuđujući dio presude iz točke I izreke pozivajući se na sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

Predlaže presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka uključujući i žalbeni trošak, podredno presudu u pobijanom dijelu predlaže ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na žalbe nije odgovoreno.

Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale na osobnom vozilu marke Peugeot 407 reg. oznake ZG ...-EN (dalje: vozilo tužitelja) koje je oštećeno u prometnoj nezgodi koja se dogodila 23. srpnja 2012. u Z., kod sjevernog kolnika A. D.. Predmetne prilike tužitelj je upravljao svojim vozilom, ispred njega se kretalo vozilo kojim je upravljao svjedok P. P., marke Audi A6 reg. oznake ZG...-AP (dalje: vozilo svjedoka P.) a iza vozila tužitelja se kretalo vozilo kojim je upravljala osiguranica tuženika J. M., marke Peugeot 206 reg. oznake ZG ...-AR (dalje: vozilo osiguranice tuženika), koja sva tri vozila su sudjelovala u prometnoj nezgodi.

Tijekom postupka nije bila sporna pasivna legitimacija i nastanak samog štetnog događaja, ali je tuženik osporavao isključivu odgovornost svoje osiguranice za dešavanje prometne nezgode štetnog i visinu štete. U ovoj fazi žalbenog postupka i dalje je sporan stupanj krivnje pojedinog sudionika za dešavanje prometne nezgode te pravilna primjena materijalnog prava iz članka 1072. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. - dalje ZOO) koja propisuje međusobne odštetne zahtjeve vlasnika motornih vozila u situaciji kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila. Obzirom da su sudionici prometne nezgode otklanjali svoju odgovornost za istu, sud je nakon saslušanja tužitelja, osiguranice tuženika i svjedoka P., proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku prometne struke na okolnost dinamike dešavanja prometne nezgode i visine nastale štete te je izvršio uvid u priležeću dokumentaciju i predmete Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj PpP-32329/2012 i PpP-32231/2012.

Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski je sud utvrdio da se prometna nezgoda dogodila u krajnje lijevoj prometnoj traci A. D. u Z. kojom su se sudionici ove nezgode kretali vozilima jedan iza drugog, da je vozilo svjedoka P. naglo stalo, da je tužitelj koji se kretao brzinom od 60-70 km/h kočenjem uspio zaustaviti svoje vozilo te se prednjim dijelom samo lagano naslonio na stražnji dio zaustavljenog vozila svjedoka P., da je vozilo osiguranice tuženika unatoč poduzetom kočenju naletjelo na vozilo tužitelja i odbacilo ga na zaustavljeno vozilo svjedoka P., da se vozilo osiguranice tuženika u trenutku reakcije kočenjem kretalo brzinom od 47,8 km/h što je manje od na tom mjestu postojećeg ograničenja brzine od 70 km/h, a da se kretalo čak i dopuštenom brzinom ne bi uspjelo izbjeći nalet na vozilo tužitelja, da su predmetne prilike na prednjem i stražnjem dijelu vozila tužitelja nastala oštećenja za čiju sanaciju je potrebno 15.710,39 kn.

Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da do štete na vozilu tužitelja nije došlo zbog naglog zaustavljanja vozila ispred vozila tužitelja nego naletom vozila osiguranice tuženika na vozilo tužitelja koje je uslijed toga odbačeno na zaustavljeno vozilo svjedoka P., stoga da šteta na vozilu tužitelja nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa naglim zaustavljanjem vozila ispred vozila nego je u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnom radnjom osiguranice tuženika.

Radi navedenog, prvostupanjski sud ocjenjuje da je upravo osiguranica tuženika isključivo odgovorna za nastanak štete na vozilu tužitelja jer je zanemarila i povrijedila odredbu članka 109. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08. ,48/10 i 74/11. - dalje u tekstu ZSCP) kojom je propisano da je vozač dužan držati potreban razmak kad se kreće iza drugog vozila, tako da ne ugrožava sigurnost prometa, radi čega je i prekršajno kažnjena (osuđujuća presuda Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj PpP-32329/12 od 30. ožujka 2015.). Pritom prvostupanjski sud smatra da tuženik ničime nije dokazao da je do štete došlo krivnjom samog tužitelja, koji osim toga nije prekršajno odgovarao da bi počinio prekršaj iz članka 43. stavak 2. i 3. ZSCP-a (oslobađajuća presuda Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj PpP-32231/12 od 2. listopada 2013.) te da tuženik nije dokazao da postoji krivnja vozača P. P. koji je upravljao vozilom ispred vozila tužitelja.

Slijedom toga, kako je našao da je osiguranica tuženika J. M. isključivo odgovorna za nastanak štetnog događaja, nalaže tuženiku kod odgovornom osiguravajućem društvu naknaditi tužitelju imovinsku štetu na vozilu u iznosu od 15.710,39 kn kako je to utvrđeno procjeniteljskim dijelom prometnog vještačenja, kojoj visini stranke tijekom postupka nisu prigovarale dok odluku o troškovima postupka donosi pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.

Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje neke od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem presude bile počinjene neke od tih procesnih povreda.

Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je osiguranica tuženika isključivo odgovorna (kriva) za nastanak ovog štetnog događaja, na što se osnovano ukazuje žalbom tuženika.

Odredba članka 1072. ZOO-a propisuje način rješavanja međusobnih odštetnih zahtjeva vlasnika motornih vozila u situaciji kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila u pogonu čija se međusobna odgovornost prosuđuje prema načelu krivnje. U stavku 2. ove odredbe je određeno da ako postoji obostrana krivnja (odnosno krivnja više sudionika), svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

Prema stajalištu ovoga suda, prvostupanjski sud pri prosudbi odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir postupanje svih sudionika predmetnog štetnog događaja te je prvenstveno propustio kritično ocijeniti prometno ponašanje vozača P. koji se vozilom kretao ispred vozila tužitelja.

Iz iskaza svjedoka P. P. proizlazi da je isti naglo zakočio i zaustavio vozilo u lijevoj prometnoj traci bez prethodnog upozoravanja drugih vozača za tako poduzetu radnju te da je zbog toga prekršajno oglašen krivim i da je platio novčanu kaznu po policijskom prekršajnom nalogu, iako o tome nema materijalnog traga u spisu, osim policijskog izvješća o počinjenom prekršaju od 31. kolovoza 2012. u kojem se ovaj vozač navodi kao drugoprijavljeni.

Međutim, bez obzira na ne/utvrđenu prekršajnu odgovornost jednog sudionika prometne nezgode u prekršajnom postupku, kojom prvostupanjski sud ionako ne bi bio vezan u smislu članka 12. stavak 3. ZPP-a, u takvoj situaciji kada su u prometnoj nezgodi sudjelovala tri sudionika, u primjeni odredbe članka 1072. stavak 2. ZOO-a trebalo je procijeniti postojanje krivnje svih sudionika.

Osnovano se žalbom tuženika ukazuje da je svjedok P. postupajući na opisani način kada je bez postojanja posebne prepreke ispred svoga vozila, bez upozoravanja ostalih sudionika u prometu, naglo zakočio u prometnom traku kojim se promet odvija sa ograničenjem brzine od 70 km/h, time postupio protivno odredbi članka 52. stavak 1. ZSCP-a kojom je propisano da vozač ne smije mijenjati način upravljanja vozilom naglim smanjenjem brzine kretanja.

Polazeći od dinamike nastanka prometne nezgode utvrđene prometnim vještačenjem ovaj sud je stajališta da je protupravnim postupanjem svjedoka P. stvorena opasna prometna situacija koja je u uzročnoj vezi sa nastankom nezgode jer je nepredvidivo i naglo zakočio na kolniku pa je i tužitelj kako bi izbjegao nalet na njegovo vozilo bio prisiljen nepredvidivo kočenjem zaustaviti vozilo a koju radnju je nastavno morala poduzeti i osiguranica tuženika koja, iako se kretala brzinom ispod propisom dozvoljene brzine kretanja (vozila je 41,8 km/h a ograničenje 70 km/h), nije uspjela izbjeći nalet na vozilo tužitelja.

U slučaju da nije bilo tog prvog primarnog protupravnog djelovanja svjedoka P. do prometne nezgode ne bi došlo, što je uostalom ustvrdio i vještak prometne struke prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, jer bi se promet nesmetano odvijao prolaskom tužiteljeva vozila i vozila osiguranice tuženika.

Stoga je ovaj sud stajališta da osiguranica tuženika nije isključivi krivac za predmetnu prometnu nezgodu već da na istu otpada 70% odgovornosti a na drugog vozača P. 30%.

Uvažavajući tako utvrđeni stupanj krivnje pojedinih sudionika, od ukupnog iznosa štete od 15.710,39 kn čija je visina utvrđena vještačenjem te nije sporna u ovoj fazi žalbenog postupka, na tuženika otpada 70% u kojem je omjeru odgovorna njegova osiguranica što novčano iznosi 10.997,27 kn pa je u tom dijelu pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 1072. stavak 2. ZOO-a pobijanu presudu valjalo preinačiti te odbiti preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.713,12 kn.

Osnovani su žalbeni navodi tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava prilikom odlučivanja o početku tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete, koju kamatu je sud priznao tek od dana presuđenja 12. lipnja 2017. do isplate pozivom na članak 29. i članak 1089. stavak 2. ZOO-a. Obrazloženje je suda da iz razloga što se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti (tužitelj vozilo nije popravio) čija visini može biti poznata tek onda kada je na pravno obvezujući način izražena u novcu odnosno kada je nenovčana imovinska šteta dobila značenje novčane obveze a to je u trenutku donošenja presude, da od tada tužitelj ima pravo zahtijevati zakonske zatezne kamate. S pravom tužitelj ukazuje da bi sukladno posebnom propisu koji se u ovom slučaju ima primijeniti odnosno sukladno odredbi članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09. i 75/09. - dalje ZOOP) tužitelju pripadala zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku. Kako je tužitelj nedvojbeno tuženiku podnio odštetni zahtjev 23. srpnja 2012. na koji mu je tuženik negativno odgovarao dopisima od 10. rujna 2012. i 24. rujna 2012., to tužitelju pripada pravo zahtijevati zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Stoga je povodom žalbe tužitelja u tom dijelu pobijanu presudu valjalo preinačiti te priznati tužitelju daljnju zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade štete na vozilu za period od 23. srpnja 2012. do 11. lipnja 2017.

Kod donošenja odluke o troškovima postupka, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom članka 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) odlučio za koje pojedine radnje te u kojoj visinu tužitelju pripada pravo na naknadu troškova, pobliže navedene u obrazloženju presude a zbrojeno iznose 8.750,00 kn. Kako je preinačenjem presude tužiteljev uspjeh u sporu umanjen te iznosi 70% to pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 154. stavak 2. ZPP-a tužitelju pripada razmjeran dio troškova u skladu sa uspjehom u sporu. Stoga je kao pravilnu trebalo potvrditi prvostupanjsku odluku o troškovima postupka za iznos od 6.125,00 kn (70%) dok je povodom žalbe tuženika dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova u iznosu od 2.625,00 kn valjalo odbiti kao neosnovan. Žalbenim navodima tuženika osporava se pravilnost primjene odredbe članka 154. stavak 2. i članka 158. ZPP-a kod odlučivanja o troškovima postupka s navodima da prvostupanjski sud nije u obzir uzeo troškove koji pripadaju tuženiku sukladno njegovu uspjehu u sporu te da nije uvažio troškove postupka koji bi pripadali tuženiku s obzirom na djelomično povlačenje tužbe i po načelu culpe. Izneseni žalbeni navodi nisu osnovani jer prema stajalištu ovoga suda, tuženik ne ostvaruje pravo na naknadu svojih troškova postupka budući da se razmjernim umanjenjem troškova tužitelja namiruje tuženikov uspjeh u parnici dok prema sadržaju raspravnih zapisnika i podnesaka tuženika proizlazi da isti nije potraživao troškove u odnosu na povučeni dio tužbe (članak 158. stavak 1. ZPP-a) niti je za neke troškove tvrdio da su mu nastali krivnjom tužitelja (članak 156. ZPP-a).

S obzirom da su stranke podjednako uspjele sa žalbama, na način da je tužitelju dosuđena daljnja zakonska zatezna kamata na priznati iznos štete kroz petogodišnje razdoblje dok je tuženik uspio sa žalbenim navodima povodom kojih je iznos priznate naknade štete tužitelju djelomično umanjen (za 30%), to je primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 2. ZPP-a odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Radi svega izloženog, odlučeno kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. i članak 373. točka 3. ZPP-a.

U Rijeci, 23. rujna 2019.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak