Legislator Case Law & Legislation
Gž-70/2025-2 AI generated

Court dismisses claim for damages due to statute of limitations expiration after criminal acquittal. Statute of limitations began before civil claim was filed.

Case Number Gž-70/2025-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Court of Appeal dismissed the plaintiff's claim for damages and legal costs, ruling that the five-year statute of limitations had expired. The plaintiff failed to file a timely civil suit within three months of the defendant's criminal acquittal, meaning the limitation period started prior to any civil action. Consequently, the court overturned the first-instance judgment and ordered the plaintiff to bear the defendant's legal fees.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 225. ZOO; Čl. 242. ZOO; Čl. 243. st. 2. ZOO: The statute of limitations for a civil claim arising from a criminal case begins to run when the limitation period expires, not when the criminal acquittal occurs, if the victim does not file a timely civil suit within three months of the acquittal.

Keywords

AI generated
statute of limitations criminal acquittal civil claim limitation period ZOO provisions legal costs overturned judgment

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text



Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-70/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Energo Metan d.o.o., OIB: 12564015251, Ul. Vlade Gotovca 2, Samobor, zastupanog po punomoćniku Tatjani Lindić, odvjetnici iz Samobora, protiv tuženika IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem na adresi u [adresa], sada nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku Denisu Meczneru, odvjetniku iz Samobora, radi stjecanja bez osnova, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-471/2021-56 od 12. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-471/2021-56 od 12. svibnja 2023. i za isto sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Energo Metan d.o.o. koji glasi:

„Nalaže se tuženiku IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem na adresi u [adresa], sada nepoznatog prebivališta i boravišta, da tužitelju Energo Metan d.o.o., Samobor, Vlade Gotovca 2, OIB: 12564015251, plati iznos od 116.058,80 eur / 874.445,00 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem na adresi [adresa], Republika Slovenija, sada nepoznatog prebivališta i boravišta da tužitelju Energo Metan d.o.o., Samobor, Vlade Gotovca 2, OIB: 12564015251 naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.515,43 eur / 56.625,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 12. svibnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju Energo Metan d.o.o. da tuženiku IL OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem na adresi [adresa], Republika Slovenija, sada nepoznatog prebivališta i boravišta naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.625,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja drugostupanjske presude 10. srpnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika IL za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 4.059,98 eura.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Energo Metan d.o.o. za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu u ukupnom iznosu od 1.913,91 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''I. Nalaže se tuženiku IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem na adresi u [adresa], sada nepoznatog prebivališta i boravišta, da tužitelju ENERGO METAN d.o.o., Samobor, Vlade Gotovca 2, OIB: 12564015251, plati iznos od 116.058,80 eur / 874.445,00 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem na adresi u [adresa], sada nepoznatog prebivališta i boravišta da tužitelju ENERGO METAN d.o.o., Samobor, Vlade Gotovca 2, OIB: 12564015251 naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.515,43 eur / 56.625,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 12. svibnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju ENERGO METAN d.o.o., Samobor, Vlade Gotovca 2, OIB: 12564015251 naknaditi odvjetniku Denisu Meczneru, privremenom zastupniku tuženika, trošak parničnog postupka u iznosu od 2.754,99 eur / 20.757,47 kn u roku od 15 dana.''

2. Protiv dijela navedene presude pod točkama I. i II. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.684,98 eur sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate. Navodi da je tuženik oslobođen krivnje presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K- 1702/17, pa da stoga postavljanje imovinsko-pravnog zahtjeva nije od značaja za prekid zastare, koja je počela teći 13. studenog 2010., a kako je tužba podnesena 16. srpnja 2019. prošlo je više od pet godina otkad je tužitelj znao ili bio uvjeren da njegova tražbina prema tuženiku postoji. Nadalje da tužitelj samo paušalno navodi da sa tuženikom nije imao nikakav pravni odnos, da o istom ne dostavlja nikakav dokaz, a da je tužitelj bio dužan podastrijeti relevantne dokaze za svoje navode. Upire i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da su navodi žalbe u cijelosti neosnovani te da su u presudi iznesena sva sporna pitan ja i temeljem brižljive i savjesne ocjene provedenih dokaza je dano jasno i pravilno obrazloženje. Predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu, uz naknadu troškova odgovora na žalbu. Za sastav odgovora na žalbu zahtijeva nagradu od 1.748,00 eur te naknadu sudske pristojbe od 165,91 eur.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 116.058,80 eur sa zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2010. do isplate. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je taj iznos tuženik stekao bez osnove na način da je sa tužiteljevog poslovnog računa koji se vodi kod Samoborske banke d.d. bez ikakvog pravnog osnova zloupotrebom Internet bankarstva 11. studenog 2010. na tuženikov račun kod Zagrebačke banke d.d. prenesen iznos od 298.355,00 kn sa opisom plaćanje po ugovoru br. 120/2010, na tuženikov račun kod Erste Bank d.d. iznos od 318.300,00 kn sa opisom plaćanje po ugovoru 119/2010 i na tuženikov račun kod Privredne banke Zagreb d.d. iznos od 257.790,00 kn sa opisom plaćanje po ugovoru br. 121/2010. te da je do neovlaštenog prijenosa sredstava s računa tužitelja na račun tuženika bez ikakva pravnog osnova došlo kaznenim djelom RL, protiv kojeg je vođen i pravomoćno okončan kazneni postupak zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – nesavjesnim gospodarskim poslovanjem, opisano i kažnjivo po čl. 291. st. 1. i 2. KZ/97.

6. Tuženik pobija tužbeni zahtjev prigovorom zastare, a osporava i osnovanost tužbenog zahtjeva.

7. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju izričito upire tuženik, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između zapisnika o iskazima danim u postupku i onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju tih zapisnika te se presuda može ispitati.

8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku.

9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je tuženik kod Erste & Steiermärkische Bank d.d. otvorio tekući [broj] po ugovoru o tekućem računu zaključenom 26. listopada 2010. (list 88- 90 spisa),

- da je tuženik otvorio tekući [broj] kod Privredne banke Zagreb d.d.

(list 125 spisa) 26. listopada 2010.,

- da je tuženik 26. listopada 2010. otvorio tekući [broj] kod Zagrebačke banke d.d., a temeljem ugovora o usluzi banke platni asistent (list 187-189 spisa),

- da je uvidom u zbrojni nalog za prijenos FINE od 11. studenog 2010. utvrđeno da je toga dana izvršen nalog broj: 453, kojim je s računa tužitelja koji se vodi kod Samoborske banke d.d. Samobor, prenesen iznos od 318.300,00 kn na račun tuženika broj: [broj], a kao svrha transakcije je navedeno plaćanje po ugovoru broj 119/2010; potom nalog broj: 454 kojim je s računa tužitelja na račun tuženika broj: [broj] prenesen iznos od 298.355,00 kn, a kao svrha transakcije je navedeno plaćanje po ugovoru broj 120/2010 te nalog broj: 455 kojim je s računa tužitelja na račun tuženika broj: [broj] prenesen iznos od 257.790,00 kn, a kao svrha transakcije je navedeno plaćanje po ugovoru broj 121/2010,

- da je uvidom u promet po računu tuženika br. [broj] otvorenog kod Erste & Steiermärkische Bank d.d. za razdoblje od 11. studenog do 15. studenog 2010. utvrđeno da je s računa tužitelja 12. studenog 2010. uplaćen iznos od 318.300,00 kn i istog tog dana 12. studenog 2010. je izvršena gotovinska isplata u iznosu od 315.000,00 kn (plaćanje po ugovoru br. 119/2010),

- da je uvidom u promet po tekućem računu tuženika br. [broj] kod Zagrebačke banke d.d. za razdoblje od 1. studenog do 15. studenog 2010. utvrđeno da je 12. studenog 2010. s računa tužitelja uplaćen iznos od 298.355,00 kn i istog tog dana 12. studenog 2010. je izvršena gotovinska isplata tuženiku u iznosu od 295.000,00 kn,

- da je uvidom u nalog klijenta br. 071481320101112000201 utvrđeno da je s tekućeg računa tuženika otvorenog kod Privredne banke Zagreb d.d. broj: [broj] isplaćen iznos od 250.000,00 kn dana 12. studenog 2010.

- da su uvidom u pregled prometa po transakcijskom računu tužitelja br. [broj] otvorenog pri Samoborskoj banci d.d. Samobor za razdoblje od 10. studenog 2010. do 12. studenog 2010. utvrđene isplate na gore navedene račune tuženika, i to iznosa od 318.300,00 kn isplaćenog 12. studenog 2010. na [broj] (plaćanje po ugovoru br. 119/2010), iznosa od 298.355,00 kn isplaćenog 12. studenog 2010. na [broj] (plaćanje po ugovoru br. 120/2010) i iznosa od 257.790,00 kn isplaćenog 12. studenog 2010. na [broj] (plaćanje po ugovoru br. 121/2010),

- da iz zbrojnog naloga za prijenos FINE od 11. studenog 2010. proizlazi da su gore navedeni iznosi preneseni s računa tužitelja na račune tuženika po osnovi ugovora broj: 119/2010, 120/2010 i 121/2010,

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke mr. sc. Zrinka Ručevića utvrđeno da dug tuženika po osnovi neovlaštenih isplata izvršenih 12. studenog 2010. s računa tužitelja broj: [broj] koji se vodi kod Samoborske banke d.d., na račune u vlasništvu tuženika br. [broj] otvorenom kod Erste & Steiermärkische Bank d.d., zatim br. [broj] otvorenom kod Zagrebačke banke d.d., te br. [broj] otvorenom kod Privredne banke Zagreb d.d., ukupno iznosi 874.445,00 kn odnosno 116.058,80 eura (primjenom fiksnog konverzijskog tečaja),

- da je presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-141/15 od 20. travnja 2016. okrivljenik ŽL proglašen krivim što je u razdoblju od 3. studenog 2010. do 9. studenog 2010. u Samoboru, nakon što je 3. studenog 2010. u Samoborskoj banci d.d., Samobor, poštom zaprimljena neoriginalna pristupnica za Internet bankarstvo, a potom i neoriginalna izjava za zahtjev za izdavanje nove lozinke ili TAN tablice, sve s krivotvorenim potpisom direktora trgovačkog društva Energo metan d.o.o. AL i krivotvorenim pečatom tog trgovačkog društva, kao samostalni referent I. u Sektoru analiza, računovodstva, riznice i procjena rizika Samoborske banke d.d., svjestan da se prema Pravilniku o radu Samoborske banke d.d., osobito teškom povredom iz radnih odnosa smatra nesavjestan rad radnika koji ima štetne posljedice za poslodavca, protivno članku 8, članku 10, članku 12, članku 30 i članku 31 Pravilnika o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma Samoborske banke d.d. iz prosinca 2008., protivno odredbi 3.4.

Općih uvjeta poslovanja po transakcijskim računima poslovnih subjekata Samoborske banke d.d. od ožujka 2009., protivno internoj Uputi za otvaranje žiro računa u banci poduzeća i udruge i Uputi za ugovaranje sabank.net Internet banking servisa od 22. ožujka 2007., znajući da osoba po imenu DL nije navedena kao potpisnik u potpisnom kartonu Energo metan d.o.o., nije od osobe DL koja je u neoriginalnoj pristupnici navedena kao ovlaštena od Energo metana d.o.o. za pristup Internet bankarstvu, zatražio dostavu osobne iskaznice i dolazak u prostorije Samoborske banke d.d. na identifikaciju, te nije provjerio jesu li brojevi telefona i e-mail adresa navedeni u pristupnici identični onima pohranjenima u banci, već je svjestan da nije izvršio provjeru i identifikaciju, te da nije zaprimio originalnu odluku direktora Energo metana d.o.o., kojom se odobrava pristup, stavio "iksić" na pristupnicu, iako je znao da za to nije ovlašten, slijedom čega je osobi po imenu DL, iako nije navedena na tom potpisnom kartonu Energo metana d.o.o. kao ovlaštena za raspolaganje novčanim sredstvima na računu, izrađena pristupnica za Internet bankarstvo s TAN- tablicom koju TAN tablicu s korisničkim imenom i zaporkom je djelatnik Samoborske banke d.d., KL, ..2010. oko 12:00 sati u Zagrebu, Malešnica 52, predao NN osobi koja se predstavila kao DL, što je NN osobi omogućilo pristup novčanim sredstvima na žiro računu trgovačkog društva Energo metan d.o.o. broj 1120001184 putem Internet bankarstva u iznosu od 2.903.445,00 kn, za koji iznos je oštećena Samoborska banka d.d., jer je, sukladno sporazumu od 15. studenog 2010. doznačila na žiro račun trgovačkog društva Energo metan d.o.o. iznos od 2.903.445,00 kn, kao beskamatnu pozajmicu, dakle, kao odgovorna osoba, upravnoj osobi kršenjem propisa o poslovanju očito nesavjesno poslovao i time prouzročio štetu toj pravnoj osobi, a kaznenim djelom je počinjena znatna šteta, čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja nesavjesnim gospodarskim poslovanjem-opisano u članku 291, stavak 1 i stavak 2 KZ/97, a kažnjivo po članku 291, stavak 2 KZ/97, pa je na temelju članka 291, stavak 2 KZ/97 okrivljenik ŽL osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju članka 67.

KZ okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda, te se kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik za vrijeme od 3 godine ne počini novo kazneno djelo. Te je na temelju članka 82, stavak 2 KZ/97 okrivljeniku oduzeta imovinska korist u ukupnom iznosu od 2.903.445,00 kn i okrivljeniku je naloženo iznos od 2.903.445,00 kn uplatiti u korist proračunskih sredstava u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

- da je presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-141/15 od 20. travnja 2016. potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj KŽ- 365/16 od 6. prosinca 2016., time da je preinačena na način da se od optuženog RL ne oduzima imovinska korist, uz obrazloženje kako se optuženik ne tereti da je protupravnim radnjama sebi pribavio nepripadnu imovinsku korist, pa se nije mogla primijeniti odredba članka 82 KZ/97,

- da je u predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1702/17 donesena presuda istog poslovnog broja od 20. ožujka 2018. godine, potvrđena Presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Kž-166/18 od 15. studenog 2018. godine, kojom se I. okrivljeni HL, II. okrivljeni UL i III. okrivljeni IL oslobađaju optužbe da bi isti, sukladno dogovoru s NN osobom koja im je ponudila poslovnu suradnju, te u tom smislu uputio i to I. okrivljenika HL da osnuje trgovačko društvo kako bi otvorio žiro račun tog društva, te I. -III. okrivljenike uputio da otvore više tekućih računa na koje će račune zaprimati novčane uplate, a potom tražiti isplatu pristiglog novca i novac mu predati, te im unaprijed obećao naknadu za ovo, pa su I.-III. okrivljenici na ovo pristali, olako držeći da se ne radi o novčanim sredstvima koja potječu od počinjenja kaznenog djela, pa je I. okrivljeni HL ..2010. u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu upisao osnivanje trgovačkog društva "Dejan projektiranje" d.o.o. u Zagrebu, Podsusedski trg 23, u kojem je on upisan kao odgovorna osoba, a potom 29. rujna 2010. u poslovnici Hypo Alpe Adria Bank d.d. u Zagrebu, Slavonska avenija 6, kao odgovorna osoba tog trgovačkog društva, sklopio ugovor o otvaranju i vođenju transakcijskog računa, te obavljanju platnog prometa na temelju kojeg je otvoren žiro [broj], te je istog dana sa Zagrebačkom bankom d.d., Zagreb, kao odgovorna osoba navedenog trgovačkog društva, sklopio ugovor o otvaranju i vođenju računa i obavljanju poslova platnog prometa broj 2001651550 na temelju kojeg je otvorio žiro [broj], II. okrivljeni UL ..2010. u [adresa] s Erste i Steiermärkische Bank d.d.

Rijeka sklopio ugovor o tekućem [broj] na temelju kojeg je otvorio tekući [broj], a 28.7.2010. u [adresa] s Privrednom bankom Zagreb d.d., Zagreb, Račkoga 6, ugovor o tekućem [broj] na temelju kojeg je otvoren tekući [broj], te istoga dana u [adresa] sa Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb, sklopio ugovor o tekućem računu na temelju kojeg je otvorio tekući [broj], III. okrivljeni IL ..2010. u [adresa] s Erste & Steiermärkische Bank d.d. sklopio ugovor po tekućem [broj] na temelju kojeg je otvorio tekući [broj], te istog dana sa Zagrebačkom bankom d.d., Poslovnica Vlaška 106, sklopio ugovor o usluzi banke platni asistent na temelju kojeg je otvorio tekući [broj] i istoga dana s Privrednom bankom Zagreb d.d., Poslovnica Maksimirska 108, sklopio ugovor o tekućem računu, a na temelju kojeg je otvorio tekući račun broj 3213696185, nakon čega je NN osoba u obrazac pristupnicu Samoborske banke d.d., za Internet bankarstvo za pravne osobe, obrtnike i slobodna zanimanja, unijela neistinite podatke da je osoba po imenu DL ovlaštena od strane trgovačkog društva Energo metan d.o.o., kao korisnik Internet bankarstva, te upisala netočnu e-mail adresu ovog društva i netočan broj telefona tog trgovačkog društva, kojoj neistinitoj pristupnici je priložena izjava s krivotvorenim potpisom direktora Energo metan d.o.o. i krivotvorenim pečatom trgovačkog društva, a kojom izjavom se osoba po imenu DL, ovlašćuje za unos i verifikaciju naloga trgovačkog društva Energo metan d.o.o., kao i obrazac za izdavanje nove lozinke "tan- code", pa kada je 3. studenog 2010., 05. studenog 2010. i 09. studenog 2010. u Samoborskoj banci d.d. poštom zaprimljena navedena neoriginalna pristupnica za Internet bankarstvo, a potom i neoriginalna izjava, te zahtjev za izdavanje nove lozinke ili TAN Tablice, sve s krivotvorenim potpisom direktora AL i krivotvorenim pečatom trgovačkog društva Energo metan d.o.o., te osobi po imenu DL, iako nije navedena na potpisnom kartonu Energo metan d.o.o. kao osoba ovlaštena za raspolaganje novčanim sredstvima na računu, izdan tajni broj "TAN-code", koji "TAN-code" je djelatnik Samoborske banke d.d.

KL ..2010. oko 12:00 sati u Zagrebu, Malešnica 52, predao NN osobi koja se predstavila kao DL, čime je NN osobi omogućio pristup sredstvima na žiro računu trgovačkog društva Energo metan d.o.o. broj 1120001184 putem Internet bankarstva, na štetu tog trgovačkog društva u iznosu od 2.903.445,00 kn, koji je iznos 12. studenog 2010. sa žiro računa trgovačkog društva Energo metan d.o.o. proslijeđen na račun trgovačkog društva I. okrivljenika HL i tekuće račune II. okrivljenika UL i III. okrivljenika IL i to 597.500,00 kn na žiro račun trgovačkog društva Dejan projektiranje d.o.o. otvoren kod Zagrebačke banke d.d. i 610.475,00 kn na žiro račun tog trgovačkog društva otvoren kod Hypo Alpe Adria Bank d.d., 303.790,00 kn na tekuće račune II. okrivljenika UL, otvorene kod Erste & Steiermärkische Bank d.d. 312.185,00 kn na tekući račun II. okrivljenika UL otvoren kod Privredne banke d.d., te na tekući račun III. okrivljenika IL otvoren kod Erste & Steiermärkische Bank d.d. iznos od 318.200,00 kn na tekući račun III. okrivljenika IL otvoren kod Zagrebačke banke d.d., iznos od 298.355,00 kn i na tekući račun IL otvoren kod Privredne banke, iznos od 257.790,00 kn, čime je počinio kazneno djelo prijevare iz čl. 224, stavak 4 KZ, a koji iznosi su I., II. i III. okrivljenici istog dana u Zagrebu podigli i to I. okrivljenik HL sa žiro računa trgovačkog društva Dejan projektiranje d.o.o. otvoren u poslovnici Hypo Alpe Adria Bank d.d. u Zagrebu iznos od 210.000,00 kn, 390.000,00 kn i 10.180.00,00 kn sa žiro računa otvorenog kod Zagrebačke banke d.d. u poslovnici Zagrebačke banke d.d.

Vrbani, iznos od 280.000,00 kn, te u poslovnici iste banke na adresi I iznos od 317.000,00 kn, dok je II. okrivljeni UL istog dana u poslovnici Erste & Steiermaerkische Bank d.d. u Zagrebu, Avenija Dubrava 49, podigao iznos od 315.000,00 kn, a s tekućeg računa kod Zagrebačke banke d.d. u poslovnici banke Paromlinska 2 iznose od 295.000,00 kn i 250.000,00 kn, a III. okrivljeni IL s tekućeg računa otvorenog kod Erste & Steiermärkische Bank d.d. u poslovnici te banke u Zagrebu, Avenija Dubrava 49 podigao iznose od 300.000,00 kn i 3.500,00 kn, s tekućeg računa otvorenog kod Zagrebačke banke d.d. u poslovnici te banke u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 10, podigao iznos od 300.000,00 kn, koje podignute iznose novca su I., II. i III. okrivljenici predali NN osobi, te su za obavljenu uslugu od NN osobe primili I. okrivljeni HL točno neutvrđeni iznos, II. okrivljeni UL točno neutvrđeni iznos, a III. okrivljeni IL iznos od 2.500,00 kn, čime je NN osobi pribavljena nepripadna materijalna dobit u iznosu od 2.903.445,00 kn, za koji iznos su oštetili trgovačko društvo Energo metan d.o.o., dakle, da bi iz nehaja glede okolnosti da je novac pribavljen kaznenim djelom u novčarskom poslovanju preuzeli novac, čime da bi počinili kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja-prikrivanjem protuzakonito dobivenog novca, opisano po čl. 279. st.

1. i 4. KZ, a kažnjivo po čl. 279, st. 4 KZ/97, dok je temeljem čl. 158, st. 2 ZKP/08 oštećeni Energo metan d.o.o. s imovinskopravnim zahtjevom upućen na građansku parnicu.

10. Ovako utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje ni žalbom tuženika. Tuženik naime, neosnovano smatra da je tužitelj morao dokazati da s tuženikom nije imao nikakav pravni odnos, jer se radi o negativnoj činjenici pa je tuženik, ako bi između njega i tužitelja postojao kakav pravni odnos koji bi opravdao isplatu utuženog iznosa tu tvrdnju morao dokazati. Tuženik to, međutim nije dokazao.

11. No, osnovan je tuženikov prigovor zastare, koji je istaknuo već u odgovoru na tužbu, pa je sud prvog stupnja odlučujući o tome prigovoru pogrešno primijenio materijalno pravo.

12. Prvostupanjski sud je prigovor zastare odbio kao neosnovan s obrazloženjem da je tužitelj kao oštećenik sa svojim imovinskopravnim zahtjevom, presudom poslovni broj K-1702/17 od 20. ožujka 2018., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj KŽ-166/18 od 15. studenog 2018. upućen na građansku parnicu pa da je tužba predana 16. srpnja 2019. podnesena unutar zastarnog roka iz čl. 225. ZOO.

13. Predmetom ovog postupka je vraćanje stečenog bez osnove, a tražbine s osnove stjecanje bez osnove, jer nije propisan neki drugi rok zastare, sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 – dalje: ZOO) zastarijevaju u općem roku zastare od pet godina. Kako je imovina tužitelja u imovinu tuženika prešla 12. studenog 2010., to je 13. studenog 2010. počeo teći rok od pet godina u kojem je tužitelj mogao od tuženika zahtijevati vraćanje utuženog iznosa.

14. Prema odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

14.1. Odredbom čl. 242. ZOO je propisano:

(1) Prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo.

(2) Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

14.2. Odredbom čl. 243. ZOO je propisano:

(1) Ako je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kojega drugog uzroka koji se ne tiče biti stvari, pa vjerovnik ponovno podnese tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da je zastara prekinuta prvom tužbom.

(2) Isto vrijedi i za pozivanje u zaštitu, i za isticanje prijeboja tražbine u sporu te u slučaju kad je sud ili drugo tijelo uputilo dužnika da svoju prijavljenu tražbinu ostvaruje u parničnom postupku.

15. Tužitelj je imovinskopravni zahtjev prema tuženiku (a i prema HL i UL) u ukupnom iznosu od 2.903.445,00 kn postavio na raspravi 20. travnja 2016. u predmetu poslovni broj K-1702/17, a kod tog zahtjeva je ostao i na raspravi 15. ožujka 2018. Presuda poslovni broj K-1702/17 od 15. i 20. ožujka 2018., kojem je tuženik oslobođen optužbe dostavljena je punomoćniku oštećenika, ovdje tužitelja, odvjetniku Vladimiru Miočinoviću 25. svibnja 2018., dok mu je presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Kž-166/18 od 15. studenog 2018. dostavljena 10. prosinca 2018. Tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 16. srpnja 2019.

15.1. Prema tome, imajući u vidu naprijed citirane odredbe čl. 225. ZOO, čl. 242. ZOO i čl. 243. st. 2. ZOO, predmetna tužba je podnesena po proteku roka od pet godina propisanog čl. 225. ZOO. Naime, kako je tuženik oslobođen optužbe te je tužitelj kao oštećenik u kaznenom postupku s imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu, da bi zastara bila prekinuta tužitelj je morao podnijeti tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti presude K-1702/17, što međutim nije učinio, već je tužba podnesena tek 16. srpnja 2019., jer vođenje kaznenog postupka, kada je kazneni postupak završen oslobađajućom presudom, samo po sebi ne dovodi do prekida zastare predmetne tražbine. S tim u vezi je za reći i to da je zastara predmetne tražbine, s obzirom da je tuženik oslobođen optužbe, nastupila i prije nego što je tužitelj kao oštećenik u kaznenom postupku (20. travnja 2016.) postavio imovinskopravni zahtjev, jer je isti postavljen po proteku roka od pet godina iz čl. 225. ZOO.

16. Dakle, osnovano ističe žalitelj žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Svi drugi žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značaja pa nisu posebno ocijenjeni (čl. 375. st. 1. ZPP).

17. Stoga je valjalo uvažiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP preinačiti pobijanu presudu pod točkom I. izreke te tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan odbiti.

18. Kako je preinačenjem prvostupanjske presude izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valja preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka.

18.1. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu, slijedom čega je neosnovan njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP). Stoga je na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP preinačena prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke te je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

18.2. Tuženik je uspio u parnici pa mu je tužitelj temeljem čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice. Kao opravdan trošak tuženiku pripada trošak sastava žalbe protiv presude zbog ogluhe i to 1.450,00 eura (10.925,00 kn) i trošak sastava žalbe protiv presude od 12. svibnja 2023. u iznosu od 2.175,00 eura (16.387,50 kn), obje po Tbr. 10. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) pa je valjalo naložiti tužitelju da taj trošak tuženiku naknadi s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja drugostupanjske presude do isplate (točka II. izreke ove drugostupanjske presude). Preostali trošak od 4.059,98 eura tuženik nije zahtijevao do zaključenja glavne rasprave, sukladno odredbi čl. 164. ZPP je njegov zahtjev za taj iznos valjalo odbiti (točka III. izreke ove drugostupanjske presude).

18.3. Odluka pod točkom IV. izreke drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi čl. 155. ZPP. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer taj trošak nije bio potreban.

19. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP.

U Velikoj Gorici 10. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat