Revr-936/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Revr 936/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća te Đure Sesse, Mirjane Magud, Jasne Guštek i Gordane Jalšovečki, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. B. iz S. B., …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ž. R. i kolege iz S. B., protiv tuženika Z. J., vlasnika Prijevoz i ugostiteljstvo „C.“ iz S. B., …, kojeg zastupa punomoćnica I. Đ. V., odvjetnica u S. B., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, naknade štete i isplate plaće, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-283/10 od 29. travnja 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1644/08 od 4. studenoga 2009., u sjednici održanoj 26. listopada 2010.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se tužiteljeva revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da nije dopuštena odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju 21. studenoga 2008. i odluka tuženika od 8. prosinca 2008. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja. Nadalje, odbijen je tužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu s danom presuđenja, zahtjev za isplatu bruto plaće u iznosu 208,67 kn sa zateznom kamatom, kao i iznosa od 21.299,94 kn sa zateznom kamatom na ime naknade plaće od odluke o otkazu do dana sudskog raskida ugovora o radu te zahtjev za naknadu štete u iznosu od 31.950,00 kn sa zateznom kamatom. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 11.112,50 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. parničnog postupka iz

Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu i prvostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev, odnosno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika, posebno iskaza svjedoka. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

Drugostupanjski sud je u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu.

Revizijski razlozi koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, zapravo su činjenični prigovori. U reviziji tužitelj iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i iznosi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu mogle biti uzete u razmatranje, jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

S druge strane, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego to čini revident.

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident ne ukazuje, a ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP, na koju, na temelju odredbe čl. 392.a ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

Predmet spora je utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika kojom je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu te sudski raskid ugovora o radu i isplata naknade plaće i naknada štete.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj radio kod tuženika od 1. lipnja 1998. na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu konobara,

- da je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. studenoga 2008. iz razloga što tužitelj gostima nije izdavao račune,

- da je tužitelj prije otkaza više puta upozoravan na obvezu izdavanja računa gostima,

- da je tužitelj protiv odluke o otkazu izjavio zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odbio odlukom od 8. prosinca 2008.

S obzirom na navedena utvrđenja sudovi nižeg stupnja su odbili tužbeni zahtjev, jer s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, tuženik je imao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, jer se radilo o osobito teškoj povredi obveza iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć (čl. 114. st. 1. Zakona o radu, „Narodne novine“ broj 137/04 – pročišćeni tekst, dalje- ZR),.

Prema odredbi čl. 114. st. 1. ZR poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

U konkretnom slučaju, i prema ocjeni revizijskog suda, ispunjene su pretpostavke za primjenu navedene zakonske odredbe pa je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zakonita.

Naprijed navedene činjenice, zbog kojih je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju, svakako predstavljaju opravdan razlog za otkaz, pogotovo kada se uzme u obzir činjenica da je tužitelj već bio upozoren od strane tuženika na njegov nepravilan rad, ali je unatoč tome nastavio s tim načinom rada i nije izdavao račune gostima za popijene napitke. Sve to dovelo je do gubitka povjerenja između radnika i poslodavca, koje je osobito važno u radnom procesu. Opisano ponašanje tužitelja predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć pa je stoga dopušten otkaz ugovora o radu.

Neosnovani su revizijski navodi tužitelja da ga prije otkaza tuženik nije pozvao da iznese svoju obranu, a što je bio dužan prema odredbi čl. 117. st. 2. ZR.

Naime, odredbom čl. 117. st. 2. ZR propisano je da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem ili radom radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

U konkretnom slučaju, s obzirom na razlog koji je doveo do otkazivanja te činjenicu da je tužitelj prije toga više puta upozoravan od tuženika na nepravilan rad i mogućnost otkazivanja ugovora o radu u slučaju nastavljanja kršenja obveze, pravilno su sudovi ocijenili da nije opravdano očekivati od poslodavca da tužitelju omogući iznošenje obrane (čl. 117. st. 2. ZR).

Kako je odbijen zahtjev za utvrđenjem nedopuštenim otkaza ugovora o radu, pravilno su sudovi odbili i tužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu i naknadu štete (čl. 123. st. 1. ZR) te zahtjev za isplatu naknade plaće.

Prema tome, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP).

Radi naprijed navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 26. listopada 2010.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.