Rev-782/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 782/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan- Maoduš, kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Stanislava Plazonića, Miroslave Vekić i Augusta Husineca, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice W.D. iz Z., koju zastupa punomoćnica D.V., odvjetnica iz Z., protiv tužene S.K. i P.K., oboje iz Z., i oboje zastupani po punomoćniku B.B., odvjetniku iz Z., radi iseljenja, rješavajući reviziju tuženih izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zadru od 17. rujna 1992.g. pod posl. br. Gž 336/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru od 3. srpnja 1992.g. pod posl. br. P 566/92, u sjednici održanoj dana 15. srpnja 1993.g.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženih izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zadru od 17. rujna 1992.g. pod posl. br. Gž 336/92, odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom suda drugog stupnja naloženo je tuženima koji se nalaze u stanu kojeg je nositelj stanarskog prava tužiteljica, da taj stan slobodan od osoba i stvari predaju na raspolaganje tužiteljici u stanju u kakvom je bio prije njihovog useljenja.

Protiv ove pravomoćne presude reviziju su izjavili tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbi iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) sud prvog stupnja je reviziju tuženih dostavio tužiteljici i nadležnom državnom odvjetniku.

Tužiteljica je u odgovoru na reviziju tuženika osporila revizijske navode uz prijedlog da revizija bude odbijena kao neosnovana, dok se Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije izjasnio o reviziji tuženih.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Prigovor apsolutne nenadležnosti suda nije osnovan. Ovaj prigovor valjano otklanja sud drugog stupnja s obzirom na utvrđenje da su tuženi uz suglasnost sa tužiteljicom uselili u sporni stan iz kojeg tužiteljica traži njihovo iseljenje.

Tvrdnja revidenta da su bez odobrenja i volje tužiteljice uselili u sporni stan po prvi put je iznesena u reviziji. Kako revizijski sud ispitujući reviziju kao izvanredni pravni lijek ne ispituje potpunost i istinitost utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP), to i ovu novu činjenicu po prvi put istaknutu u reviziji, ovaj revizijski sud nije ispitivao.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren. Tužiteljica je nositelj stanarskog prava na stanu koji se nalazi u Z., u zgradi anagrafske oznake …, na III. katu. Stanarsko pravo nositelja stanarskog prava pa time i tužiteljice može prestati samo u slučajevima i na način predviđen odredbama Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 41/85, 42/86 i 22/92, u daljnjem tekstu: ZSO).

Jedna od pretpostavki po kojoj može prestati stanarsko pravo je i ona koju predviđa odredba iz čl. 99. ZSO. S pravom sudovi upiru na nedostatak legitimacije na strani tuženih da otkazuju stanarsko pravo kao i okolnost da eventualno postojanje razloga za otkaz stanarskog prava koja predviđa ova zakonska odredba samo po sebi ne znači i prestanak stanarskog prava po sili zakona.

Dakle, tužiteljica za koju je valjano ocijenjeno da je nositelj stanarskog prava tuženima u ovom postupku prepustila je besplatno korištenje spornog stana do opoziva, u konkretnom slučaju do svog povratka iz Italije.

Tužiteljica se vratila iz Italije, pozvala tužene da napuste sporni stan. Kako tuženi odbijaju da napuste stan i slobodnog od osoba i stvari predaju na raspolaganje tužiteljici i u stanju u kakvom je bio prije njihovog useljenja, a koji stan su i mogli koristiti upravo do opoziva tužiteljice da stan njoj predaju na korištenje, sudovi su valjano primijenili materijalno pravo kada su usvojili zahtjev tužiteljice, naložili tuženima iseljenje i predaju spornog stana.

Iz izloženog dakle slijedi, da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljeni, a kako nisu ostvareni ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbi iz čl. 393. ZPP reviziju tuženih valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 15. srpnja 1993.g.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš, v.r.