II Kž-563/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-563/1998-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članica vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. F. S. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i 3. KZ, odlučujući o žalbi okr. F. S., podnijete protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 9. studenog 1998., br. Kv-607/98 (Kio-334/98), o produljenju pritvora u istrazi preko mjesec dana, u sjednici održanoj 20. studenog 1998. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba okrivljenika, preinačuje pobijano rješenje i ukida pritvor protiv okr. F.S.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Bjelovaru, na obrazloženi prijedlog istražnog suca, na temelju čl. 106. st. 2. ZKP/97, produljen je pritvor protiv okr. F.S., u istrazi preko mjesec dana za daljnji mjesec dana, po čl. 102. st. 1. ZKP/97, protiv kojeg se, skupa s drugima, provodi istražni postupak zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. KZ.

Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu okr. F.S., po branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba je osnovana.

U pravu je okrivljenik kada tvrdi da nema osnova protiv njega produljavati pritvor kao obvezni po st. 1. čl. 102. ZKP/97.

Naime, odredbom čl. 102. st. 1. ZKP/97 je, uz ostalo, propisano: "Pritvor će se uvijek odrediti protiv osobe za koju postoji osnovana sumnja da je počinila najteži i najpogibeljniji oblik kojeg teškog kaznenog djela za koje je u zakonu propisana kazna dugotrajnog zatvora...", što podrazumijeva i mogućnost izricanja kazne dugotrajnog zatvora toj osobi.

Točna je konstatacija suda prvog stupnja da se protiv okrivljenika, kao mlađe punoljetne osobe, u ovoj fazi postupka primjenjuje opće kazneno pravo, ali to još ne znači da mu se može odrediti obvezni pritvor, kao u slučaju punoljetnog počinitelja kaznenog djela. Naime, kogentni propis čl. 53. st. 4. KZ-a zabranjuje izricanje kazne dugotrajnog zatvora počinitelju koji u vrijeme počinjenja djela nije navršio dvadesetjednu godinu života, a to je upravo ovdje slučaj (okrivljenik rođen 2. studenog 1979. godine). Dakle, ne samo da postoje okolnosti koje ukazuju na mogućnost blažeg kažnjavanja već je ovim i isključena mogućnost izricanja kazne dugotrajnog zatvora, pa nije moguće odrediti, odnosno produljavati protiv okrivljenika obvezni pritvor po st. 1. čl. 102. ZKP/97.

Slijedom toga, te s obzirom na činjenicu da je podnesena žalba samo u korist okr. S. pa se obzirom na načelo zabrane reformatiae in peius sada više ne može ispitati postojanje fakultativnih pritvorskih osnova, sukladno odredbama čl. 381. u svezi čl. 399. st. 1. ZKP/97, trebalo je prihvatiti žalbu okrivljenika i, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, preinačiti pobijano rješenje kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 20. studenog 1998. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

mr. Branko Zmajević v.r.