Rev-1343/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1343/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Augusta Husinca, Stanka Hautza i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice K. M. iz P. D., koju zastupa M. B., odvjetnik u Z., protiv tužene M. B. iz C., koju zastupa A. V., odvjetnik u D. S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 18. rujna 1990.godine broj Gž- 5275/90, kojom Je potvrđena presuda Općinskog suda u Zelini od 6.III 1990.godine broj P-184/79-108, u sjednici održanoj dana 27.kolovoza 1991.

p r e s u d i o j e :

Revizija tužene odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom odlukom potvrđena je prvostepena presuda kojom je tužena obvezana da sa nekretnine vlasništvo tužiteljice (kuća i dvorište) ukloni građevinski materijal stare kuće i da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.430,30 dinara, sve u roku od 15 dana (točka I izreke prvostepene presude) i ujedno je odbijen protuzahtjev tužene kojim je zahtijevala da joj tužena - tužiteljica naknadi štetu u iznosu od 1,000.000 dinara sa kamatama i parnični trošak (točka II izreke prvostepene presude).

Protiv pravomoćne drugostepene presude reviziju je izjavila tužena iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se reviziju prihvati, obje odluke preinače ili pak ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužiteljica je predložila da se revizija tužene kao neosnovana odbije. O podnesenoj reviziji Javni tužitelj Republike Hrvatske nije se izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Razlozi revizije svode se na ponavljanje tvrdnje, da je tužiteljica neovlašteno porušila staru kuću, da od tužene za tu svrhu nije ishodila suglasnost što da je uvjet za primjenu odredbe st. 1. čl. 221. ZOO (poslovodstvo bez naloga), da tužena zbog bolesti nije mogla pristupiti sudu zbog čega nisu ni postojale pretpostavke za primjenu odredbe čl. 265. ZPP-a, da je tuženi zahtjev pogrešno postavljen jer da je trebalo zahtijevati odstranjenje kuće, a ne kuću porušiti, a zatim takovu samovolju opravdati institutom poslovodstva bez naloga. I konačno tužena ističe da u pobijanoj odluci o njenom protuzahtjevu nema razloga, a nisu izvedeni dokazi o odgovornosti za nastalu štetu i njenu visinu, u čemu i nalazi revizijsko opravdanje.

Na revizijske navode treba odgovoriti, da se tuđem poslu može i nezvano pristupiti, ali samo onda ako taj posao ne trpi odgađanje, ili ako predstoji šteta ili propuštanje očite koristi, što je opće pravilo instituta poslovodstva bez naloga (čl. 220. ZOO). Zato, kada je u spornom slučaju utvrđeno, da je tužiteljica vlasnik zemljišta na kojem se nalazila stara kuća vlasništvo tužene, da se taj objekt nalazio u vrlo lošem stanju, da je potpuno dotrajao i da je rušenje bilo neodgodivo zbog objektivne opasnosti od urušavanja i dovođenja u opasnost ljudi i imovine, da je tužiteljica tuženu o namjeri poduzimanja takovih radnja uredno obavijestila, a potom je staru kuću porušila i kako to sudovi utvrđuju građevinski materijal uredno složila na dvorište, sudovi su i po mišljenju ovog suda s obzirom na činjenicu da su se temeljene pretpostavke za izvršenje takovih radnja u cijelosti ispunile (čl. 222-223 ZOO) s pravom prihvatili tužbeni zahtjev. Takova činjenična utvrđenja i ocjena sudova ujedno predstavljaju i valjane razloge kojima se odgovara na tvrdnju tužene o nepostojanju osnova za neprihvaćanje protuzahtjeva tužene za naknadu štete, jer za takav protuzahtjev i po mišljenju ovog suda nisu ni ostvarene zakonom propisane pretpostavke u odredbama čl. 154, 158. i 185. ZOO.

Tužena je bila uredno pozvana na ročište radi saslušanja kao stranke u svrhu dokazivanja, ali se tužena tome pozivu nije odazvala. Svoj izostanak tužena je opravdavala u dva navrata molbama za odgodu ročišta (22.1. i 5.3.1990. godine) koje odgovarajućom liječničkom dokumentacijom nije potkrijepila, pa je u takovoj pravnoj situaciji zaključenja glavne rasprave i bez saslušanja tužene kao stranke bilo opravdano i moguće (čl. 265. st. 2. ZPP-a) što pak znači da propustom suda tuženoj nije bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom. Kako nema povreda postupka na koje je revidentica upozoravala (čl. 354. st. 2. t.7. ZPP-a) niti pogrešne primjene materijalnog prava, to je reviziju tužene kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 27. kolovoza 1991. godine

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.